Godinama smo na TV-u gledali katastrofalne razarajuće poplave širom Europe i svijeta i slušali naše vrhunske analitičare kako tvrde da je u Lijepoj našoj takav scenarij nemoguć. I bio je nemoguć, sve dok nisu pale rekordne količine kiša koje su poplavile Gunju i Rajevo selo.
učenici Vladimira Preloga u Gunji/osobna arhiva
Moglo bi se reći da Majka priroda ima crni smisao za humor pa je tako baš nama, Hrvatima, koje je već opustošilosve što nas opustošiti može, od požara na Jadranu preko korupcije pa sve do krize kojoj se ne vidi kraj, još poslala i poplave koje su napravile milijunsku štetu.Ali Majka priroda nije jedina s neobičnim smislom za humor. Tu osobinu dijeli s nekolicinom naših političara, a u toj gomili se poneki od njih svojim izjavama znaju posebno istaknuti.
Dakako, političari ne mogu točno znati kako je stradalnicima poplave pa stoga i ne mogu zvučati uvjerljivo i empatično pred kamerama, ali zato gospodin Zoran Milanović može, jer je njemu, naime, jednom u stanu pukla cijev, a parket mu se od toga još nije osušio. Sa svojom skromnom plaćom sigurno još štedi za sanaciju štete. Ako taj scenarij nije usporediv s poplavljenim selom gdje voda seže do krovova oko kojih pluta utopljena stoka i kućni ljubimci prognanih ljudi, onda stvarno ne znamo što jest. Zanimljivo je čuti takve mudre i brižne misli od predstavnika skupine ljudi koja rukovodi ovom državom, pogotovo kada znamo da su određeni članovi te skupine ljudi poprilično odgovorni za poplave na koje tako vješto daju svoje osobne osvrte.
Iako možda nemate diplomu iz arhitekture, vjerojatno se svi možemo složiti oko jednoga – ako nasip nije održavan i provjeravan punih 40 godina, odnosno od izgradnje, teško je od njega očekivati da će zadržati svu to vodu, nije li? Ali kod nas je običaj da se ništa ne radi dok ne dođe kap koja prelije čašu ili val koji probije nasip, kao što se dogodilo u konkretnom slučaju. Svatko može pogriješiti, iako su pogreške ozbiljne koliko i njihove posljedice.
Riječi koje se ne pretvaraju u djela
Ali zato je naša fantastična država odlučila sve to ispraviti – jednim detaljnim, odmjerenim i promišljenim izjavama punima podrške.Tako je premijer Milanović, oštro, rekao da bi on, da mu je umjesto puknuća cijevi slučajno poplavljena kuća, tužio državu. Svim neupućenim slušateljima nastojao je i objasniti funkciju nasipa: oni su tu da brane, a ne da pucaju. Ali treba razumjeti čovjeka, sigurno je bio nervozan jer još živi na vlažnom parketu. Nema tog komentara koji bi opisao ovakvu izjavu, jer je zaista nemoguće izjednačiti situaciju kada građanin želi tužiti državu sa znanjem da neće postići željeno, i kada to čini premijer koji je,dajući sa svoga položaja izjavebez ikakve performativnosti, nedodirljiv.
Obećana je novčana pomoć i obnova uništenih objekata. I pomoć je uistinu došla, ali je došla od vas i od nas, od naše škole i od još brojnih građana koji su donirali novac, hranu, vodu, odjeću, a neki čak i bicikle pa i automobile. Ljudi su bili ganuti i pokazali smo da i u najtežim vremenima možemo biti složni i ujedinjeni. Ali ganutost privremenom pomoći ne može trajati zauvijek. Ti ljudi žive u tri kvadratna metra, bez struje i vode, jer ona obećanapomoć od države nikako ne stiže.Ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritašrekla je da nije istina da se ništa ne radi i da nigdje nije zapelo. Problem je bio u papirologiji i brojnim administrativnim preprekama na kojima se radilo.
Dakle, nije istina da se ne radi, nego se rade stvari koje se u praksi još ne vide. Ne budite toliko nestrpljivi i nezahvalni, vjerojatno bi rekla, da je smjela.
I tako, brzinom prosječnog puža,ova se priča sigurno bliži nekakvom kraju. Nakon četiri mjeseca, otkad je Vlada dala svoja obećanja, obnovljeno je otprilike pola kuća i nekoliko škola, vrtića i sličnih objekata. Nekolicina se uspjela vratili u svoje domove i proslaviti Božić, ali neki se i dalje smrzavaju u ona tri metra kvadratna.
Postavlja se i pitanje hoće li nasip opet popustiti dođe li do sličnih padalina kakve su nas pogodile u rujnu? Nadamo se samo da će, ako se to dogodi, Majka priroda biti toliko dobrostiva pa cijeli događaj tempirati nekad uoči parlamentarnih izbora. Vjerujem da je to uvijek doba godine kada se događaju čuda – pa će vjerojatno i saniranje šteta od poplava trajati kraće.
Članak je prezentiran na LiDraNo 2015 u kategoriji samostalnih novinarskih radova pod mentorstvom profesorice Henriete Barbarić. Martina Hleb je učenica Prirodoslovne škole Vladimira Preloga iz Zagreba.
