Građanski odgoj i obrazovanje kao put do sprečavanja diskriminacije: Pučka pravobraniteljica traži od MZO-a da ga izdvoji u zaseban predmet
Osvrčući se na brojne primjere diskriminacije u hrvatskom društvu, Pučka pravobraniteljica u svojem godišnjem izvješću za 2017. godinu daje preporuku kako bi se sustavno i dugoročno trebalo doskočiti tom gorućem problemu. Rješenje vidi u građanskom odgoju i obrazovanju za ljudska prava pa stoga savjetuje Ministarstvu obrazovanja da prilikom razvijanja nacionalnog kurikuluma uvrsti sadržaj/program građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta u javni školski sustav.
Plakat iz kampanje ‘Razlike nisu prepreke. Za društvo bez diskriminacije.’
Zanimljiva preporuka dolazi od Pučke pravobraniteljice Lore Vidović, koju je iznijela u svom godišnjem izvješću za 2017. godinu. Govoreći o suzbijanju i zaštiti od diskriminacije, ističe kako formalno uspostavljen sustav zahtijeva još mnoga poboljšanja.
Vidović: Uvrstiti program GOO-a kao zasebnog predmeta
Značajne sustavne manjkavosti očituju se u neinformiranosti potencijalnih žrtava o zaštiti te neupoznatosti sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije djelatnika institucija koji trebaju osigurati provedbu zabrane diskriminacije.
Pučka pravobraniteljica ističe kako ove nedostatke mogu ispraviti ciljanje edukacije i informiranje javnosti, no da bi svakako bilo potrebno i graditi društvo u kojemu različitost ne dovodi do diskriminatornog postupanja, što se najbolje može postići kroz građanski odgoj i obrazovanje za ljudska prava.
Stoga daje preporuku Ministarstvu znanosti i obrazovanja da prilikom razvijanja nacionalnog kurikuluma uvrsti sadržaj/program građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta, u cilju razvijanja spoznaje o važnosti poznavanja društvene zajednice, prepoznavanja vrijednosti uvažavanja drugih i dizanja praga tolerancije među učenicima i društvu općenito.
Manjkavost međupredmetnog GOO-a
Građanski odgoj i obrazovanje danas se u hrvatskim školama provodi međupredmetno, no prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja, GONG-a i GOOD inicijative iz 2015. godine o političkoj pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj, tek je 38,4 posto sudionika istraživanja navelo da pohađa građanski odgoj i obrazovanje.
– Iznenađuje činjenica da se svi ispitani učenici ne izjašnjavaju da su uključeni u ove obvezne programe, što upućuje na to da dio učenika nije prepoznao njihovo uvođenje, stoji u istraživanju što opravdava ovakvu preporuku Pučke pravobraniteljice, kao i sve brojnije lokalne pokušaje uvođenja GOO-a kao izvannastavnog predmeta na temelju ‘riječkog modela’.
Odgoj i obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu ključan dio njegovanja manjinskog identiteta
U svom izvješću, Pravobraniteljica se osvrće i na odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj te ističe kako je odgoj i obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu ključan dio njegovanja manjinskog identiteta te očuvanja etničke i multikulturne raznolikosti RH. Za to je, smatra Vidović, osim kvalitetnih obrazovnih programa nužno osigurati i nastavnički kadar.
Što može biti posebno izazovno kod malobrojnih manjina pa navodi primjer višegodišnje neaktivnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja kako bi se uredio status učiteljice rusinskog jezika i kulture. Daje preporuku MZO-u da što prije donese novi Pravilnik o vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, prilagođen stvarnim mogućnostima obrazovanja nastavnika manjinskih jezika i kulture.
S problemom registriranja škola kao ustanova s nastavom na srpskom jeziku i pismu, obratilo joj se Vijeće srpske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije, ističući kako su kao ustanove s nastavom na manjinskom jeziku i pismu registrirane škole drugih nacionalnih manjina, no da se to od reintegracije onemogućava srpskoj. Županija posljednje tri godine odbija uvažiti i zahtjeve općina na čijem se području ove škole nalaze, za prijenosom osnivačkih prava. Stoga Pravobraniteljica traži očitovanje MZO-a o tome je li prema Zakonu o odgoju i obrazovanju, Vukovarsko-srijemska županija dužna prenijeti osnivačka prava na školama, općinama koje to zahtijevaju.
U školi koju ne polaze Romi, prijatelje romskog podrijetla želi samo 17,3% učenika: Situacija je bitno drukčija u školi koju zajedno polaze romski i hrvatski učenici
Obrazovanje je važno i u dokidanju isključivih stavova o osobama koje su izložene diskriminaciji temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla.
Stoga Pravobraniteljica ističe primjer istraživanja o stavovima učenika osnovnih škola u Varaždinu pokazalo je da u školi koju zajedno polaze romski i hrvatski učenici 57,4% učenika želi dijete romskog podrijetla za prijatelja, dok u školi koju ne polaze Romi, prijatelje romskog podrijetla želi samo 17,3% učenika.
Navodi i poteškoće u obrazovanju pripadnika romske nacionalne manjine – segregaciju u obrazovanju, nedovoljno učenika u četverogodišnjim srednjim školama koje omogućuju malom broju učenika nastavak obrazovanja i posljedično mali broj studenata. Ukazuje i na problem gdje MZO stipendira romske učenike s 500 kn, dok 300 kn primaju Romi učenici ponavljači, ukoliko su promijenili program. Međutim, ukoliko ne promijene program, gube stipendiju u potpunosti, što mnogi ne znaju.
Vidović zato daje preporuku Ministarstvu obrazovanja da razmotri učinkovitost i po potrebi izmijeni praksu po kojoj učenici Romi ponavljači, ukoliko ne promijene program, gube stipendiju.
Izazovi u uključivanju u školski i visokoobrazovni sustav tražitelja međunarodne zaštite
Uključivanje u školski sustav djece tražitelja međunarodne zaštite, migranata i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom također predstavlja izazov. Tijekom 2017. četiri tražitelja međunarodne zaštite je uključeno u predškolsko, 40 u osnovno, a četiri u srednjoškolsko obrazovanje. No, djeca i do šest mjeseci čekaju na uključivanje u pripremnu nastavu hrvatskoga jezika u trajanju od 70 sati, upozorava Pučka pravobraniteljica.
Problemi su prisutni i u visokom obrazovanju azilanata.
Tijekom 2017. dvoje azilanata nastavilo je besplatno školovanje na Sveučilištu u Zagrebu, pod istim uvjetima kao i hrvatski građani, budući da su imali dokaze o završenoj srednjoj školi. S druge strane, Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je pravo tražitelja azila na besplatno osnovno i srednje obrazovanje, no ne i nastavak/mogućnost visokog obrazovanja, pa je organizacija civilnog društva financirala školarinu i upis jednog tražitelja na Sveučilište u Zagrebu. Kako propisi o visokom obrazovanju omogućuju tražiteljima besplatni studij ukoliko sveučilišta, veleučilišta i visoke škole s MZO potpišu ugovore o subvenciji njihove participacije u troškovima studija, ovakve ugovore bi trebalo sklapati.
Stoga Pučka pravobraniteljica preporuča MZO-u da sukladno s općim aktom sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, potpiše ugovore o subvenciji participacije redovnih studenata, tražitelja međunarodne zaštite u troškovima studija.
_______________________________________________
