Hoće li novi Zakon riješiti goruće probleme u školstvu? ‘Treba se micati opći uspjeh na kraju godine’
Osim zakona koji uređuje područje visokog obrazovanja i koji je već stupio na snagu, dobivamo i potpuno novi Zakon o odgoju i obrazovanju koji uređuje područje osnovnog i srednjeg školstva. Što donose promjene Zakona o odgoju i obrazovanju? tema je o kojoj smo govorili na jednom od panela u sklopu naše konferencije Obrazovanje na prekretnici. Dotaknuli smo se pitanja cjelodnevne škole, inflacije superodlikaša i pritiska na nastavnike, dopunskog rada za učenike s negativnim ocjenama, ali i deficita nastavnika STEM predmeta.
Što donose promjene Zakona o odgoju i obrazovanju? bio je jedan od panela konferencije Obrazovanje na prekretnici | foto: Niko Goga
Čak 14 puta mijenjao se do sada Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zbog čega je Ministarstvo odlučilo mijenjati taj propis. Iako je u proceduru Vlade trebao biti upućen u III. kvartalu ove godine, do toga će doći tek u II. kvartalu sljedeće godine. Mnogo je nepoznanica i u javnost do sada nisu izašli neki konkretni detalji pa smo o tome što donose promjene Zakona o odgoju i obrazovanju razgovarali na istoimenom panelu naše konferencije Obrazovanje na prekretnici, koju smo organizirali povodom svog 11. rođendana.
Na panelu su sudjelovali Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod, Antonija Mirosavljević, predsjednica Udruge ravnatelja osnovnih škola te Josip Burušić, posebni savjetnik ministra obrazovanja za uvođenje cjelodnevne škole. Upravo je ovo potonje jedan od ključnih povoda za izmjenu Zakona.
Cjelodnevna škola uskoro će biti predstavljena javnosti
Burušić ističe da je model cjelodnevne škole već više-manje gotov i uskoro će biti predstavljen javnosti.
– On polazi od nekakvih novih modernizacijskih elemenata u osnovnoj školi, time se želi modernizirati osnovna škola, sistematiziranjem, obogaćivanjem oblika odgojno-obrazovnog rada. S njime se želi postići više, usuđujem se reći desetak, možda i 15 ciljeva, a kao posljedice jednog od njih bit će i povećanje ukupnog broja sati i strukturiranog odgojno-obrazovnog rada u kojima učenici sudjeluju. Što se tiče zakonskog okvira, unutar modela cjelodnevne škole dogodit će se niz značajnih iskoraka, ali neće se dogoditi ništa što predstavlja neku spektakularnu promjenu u uvođenju nečega novoga što ne postoji u kategorijama postojećeg zakona, kaže Burušić.
Istaknuo je i da vjeruje kako će cjelodnevna škola biti dobar okvir za novi, moderniji rad učitelja u kojemu će imati puno veću slobodu rada i autonomiju, a najavio je i da će se izbjeći niz pojava koje sada postoje, poput one da djeca moraju tražiti pomoć u učenju izvan škole.
Josip Burušić | foto: Niko Goga
Stipić: Neka MZO pita ljude tko uopće želi rad u takvom obliku
Prvotno je iz Ministarstva bilo najavljeno da će eksperimentalna provedba cjelodnevne škole započeti ujesen 2022. godine, da bi to bilo pomaknuto za jesen 2023. Željka Stipića, predsjednika Sindikata Preporod pitali smo smatra li realnim scenarij u kojemu će ona biti potpuno implementirana do 2027. godine, što je plan Ministarstva. Odlučno tvrdi – ne. Smatra da je to jedna od onih priča koje su pompozno najavljivane, a od kojih se nije dogodilo ništa. Pritom ističe i da su infrastrukturni problemi samo dio prepreka.
– Ovaj puta se ukazao neki europski novac koji će kao sve riješiti, međutim moram reći da taj novac koji je stigao, on čak, i da smo odmah krenuli, nije bio dostatan za ono što mi moramo rješavati, a sad je njegovu vrijednost još dodatno poništila inflacija s jedne strane, a s druge strane, kaže HUP, da su te građevinski radovi i usluge od 30 do 60 puta skuplji. Ali okej, hajde i da to sve imamo s čine raditi, idemo dalje, imamo problem na koji su me nedavno upozorili u Splitu, problem prostora – gdje bi se to uopće moglo graditi, jer postoje takvi gradovi u Hrvatskoj. Kada svemu tome dodamo da to sve morate raditi u hodu , da to nisu samo škole kojih bi barem 500 trebalo što sagraditi što dograditi, a u svima zapravo osigurati nekakve blagovaonice, kuhinje itd. i to još nije najveći problem. Prvo, puno je veći problem tko će raditi u tim školama. Ja sam zamolio ministra da bi bilo dobro prije nego što prave ražanj, da idu pitati te ljude tko sebe uopće vidi u tom obliku rada u našim školama. Onda bi se otkrilo da je značajan broj onih koji možda uopće ne žele raditi na takav način u školi, jer kada su se opredjeljivali za učiteljsko i nastavničko zvanje oni su računali s nekakvom drugačijom školom. No i to ne mora biti problem, i to se može riješiti, ali za sve to vam je potrebno vrijeme. Naravno, to traži da se i sve te učitelje i nastavnike kvalitetno pripremi za takav način rada, to će značajno poskupjeti funkcioniranje odgojno-obrazovnog sustava, a to se onda neće moći financirati nekim bjelosvjetskim novcem, kaže Stipić.
Jedna od stavki u školstvu kojima će se Ministarstvo ‘pozabaviti’ kod novog zakona, najavljeno je još na prvom sastanku radne skupine jest uređivanje mreže škola. Već su i ranije garniture u MZO-u isticale da analize pokazuju trend rasta broja malih škole. Je li realan scenarij da se one s manjim brojem učenika ugase? Antonija Mirosavljević, predsjednica Udruge ravnatelja osnovnih škola smatra da se u ovom slučaju ne treba generalizirati te da nije isto je li riječ o manjim školama na otoku ili školama koje nisu previše udaljene od matičnih. Drugo, navodi, to je političko pitanje.
– Na koji način će se napraviti mreža škola, hoće li biti neko jedinstveno upisno područje pa će se oko toga dogovarati, to ne znam. što se tiče brige o djeci, pričam sada o područnim školama, gdje nema ravnatelja i stručne službe, te škole bi zapravo, ako ne iskazuju neki veliki trošak, trebale ostati, baš zbog dobrobiti djece, rekla je Mirosavljević i zaključila da će tu konačnu ocjenu donijeti politika, bez obzira na mišljenje ravnatelja ili sindikata.
Što je sa superodlikašima? ‘Opći uspjeh je najveći problem, treba se micati’
Među gorućim problemima u školstvu trenutno je hiperinflacija superodlikaša i odlikaša, odnosno ogroman broj učenika koji prolaze s odličnim i 5.0 uspjehom. Hoće li i kako Ministarstvo novim propisima riješiti problem superodlikaša u školama? Mirosavljević tvrdi da kod ocjenjivanja učenika nema izostanka kriterija kod nastavnika, a da je možda djelomično uzrok pritisak roditelja, o čemu se puno govorilo.
– Mislim da je najveći problem opći uspjeh, koji se treba definitivno, po našem mišljenju – micati. S druge strane, ne samo pritisak roditelja, pritisak općenito javnosti i pritisak učenika, svaki nastavnik će vam prije popustiti učeniku na način da učeniku ide pomoći, nego na pritisak roditelja. Jer učenici su ti koji kod nas stvaraju te osjećaje koje stvaraju i onda zapravo upravo njemu idemo izaći ususret i dati možda peticu umjesto četvorke jer njima zapravo to znači budućnost, a ne nama. I mi smo zapravo nekad, ja sada pričam iz perspektive nastavnika, u toj poziciji da krojimo sudbinu učenika. tako da mislim da je to splet okolnosti, međutim kriteriji postoje i nastavnici ih se drže. Ali ovaj dio gdje ocjena utječe na upis u srednju školu i određuje budućnost mlade osobe, mislim da je to veliki teret i nastavnicima i roditeljima i samom učeniku, kaže Mirosavljević i dodaje da bi problem možda riješili standardizirani ispiti.
Antonija Mirosavljević | foto: Niko Goga
Stipić kaže da je opći uspjeh zbir netočnih podataka i da problem ne leži u općem uspjehu, nego u ocjenjivanju svakog predmeta.
– Ovo se nama čini kao nekakvo rješenje, kao da će to nešto napraviti, ali problem je mnogo dublji. Desetljećima o tome pričamo, a zapravo tonemo sve više i više. Danas imamo osnovne škole u kojima o osmim razredima više i neće biti nikakvih ocjena osim odličnih, dakle, stvar je dovedena do apsurda. Što više o tome pričamo, to manje radimo. Rješenje je ponajprije u autonomiji učitelja i nastavnika, koji u našim školama nisu autonomni, na njih se vrše pritisci s raznih strana, rekao je Stipić i posebice naglasio kako je taj problem izražen kod mladih nastavnika koji vrlo brzo shvaćaju da su nezaštićeni.
Ističe i da je u našim školama sve više konformista i da je situacija dovedena do apsurda.
– Imamo čak i propise kojih se ne držimo kada je u pitanju ocjenjivanje. Mi smo velike napore ulagali kako bi se, recimo, roditeljima zapriječilo da u zadnjim tjednima dolaze u školu, jer se tada sigurno ne dolaze raspitivati zapinje li dijete negdje. Onda smo to na kraju nekako uspjeli neku zapreku staviti, međutim, danas vam naše škole, rijetke su to koje to nisu, u zadnjim tjednima nastave nalikuju autobusnim kolodvorima, kaže Stipić i ističe da je ključno na nastavničkim studijima poraditi na dokimološkim kompetencijama, poraditi na tome i kroz stručna usavršavanja, a na kraju i vjerovati učiteljima te im dozvoliti da budu samostalni.
Željko Stipić | foto: Niko Goga
U Hrvatskoj ove školske godine nacionalni ispiti ulaze u sve škole, na proljeće će ih pisati svi učenici osmih razreda. No, oni se ne ocjenjuju niti na bilo koji način utječu na završni uspjeh učenika ili upis u srednju školu. Burušić smatra da oni ne mogu zamijeniti ocjene nastavnika, ali smatra da su koristan instrument da ‘ne izgubi vezu s kontrolom leta’.
Hoće li u školama moći raditi oni s više od 65 godina?
Uz problem superodlikaša jedan od većih problema u školstvu je i onaj vezan uz nedostatak nastavnika u STEM predmetima. Burušić smatra da je to jedan od najvećih izazova školstva.
– Postoje različite inicijative i različiti modeli kako će se to rješavati s jasnim očekivanjem i jasnom predikcijom da će sve one doprinijeti rješavanju problema nedostatka učitelja, rekao je Burušić.
Dodao da će vjerojatno jedno od tih rješenja biti da, gdje za to postoji nužnost, a učitelj je spreman na to, moći raditi i oni nakon 65. godine života, no to zasigurno neće biti obveza.
Izvjesno je da se ukida dopunski rad za one s najviše dvije jedinice na kraju godine
Na kraju panela otvorili smo i pitanje dopunskog rada za učenike koji imaju zaključeno najviše dvije negativne ocjene. Već je ranije iz Ministarstva najavljivano da će se to pravilo ukinuti.
– U ovoj varijanti koja je dospjela do mene, radni materijal, predviđa se da će se to napustiti. I eto, onda ja imam priliku reći, napokon, ‘ajde, hvala Bogu, rekao je Stipić i dodao da je da je ukidanje ljetnog popravnog roka i uvođenje dopunskog rada samo na umjetan način smanjilo broj negativnih ocjena.
Ravnatelji traže i da se u novim zakonom uredi da imaju jednaki status kao i ostali zaposlenici u sektoru, odnosno da njihovi ugovori na neodređeno ostanu isti, uz aneks ugovora, nakon čega bi išli u ‘isti bubanj’ kao i ostali zaposlenici škola.
– Ne mislim, a to je u medijima dosta bombastično, da mi hoćemo biti ravnatelj doživotno, do mirovine da hoćemo vladati. Mislim da to apsolutno nitko ne želi, ne želim ni ja, u konačnici nisam sigurna ni što je s čuvanjem radnog mjesta, odnosno ova dva mandata. Ja mislim da svaki ravnatelj želi biti profesionalac, želi da ga netko procjenjuje, ja isto želim da me netko vrednuje i da mi kaže nakon pet godina ‘da, ti možeš biti ravnatelj ili ne možeš’ i zaista smatram da samo izvrsni u ovom sektoru mogu biti ravnatelji i trebaju to nečime dokazati nakon pet godina. Samo želimo jednak status kao ostali zaposleni u osnovnom i srednjem obrazovanju, zaključila je Mirosavljević.
Čitav panel pogledajte u videu ispod:
Portal srednja.hr održao je konferenciju Obrazovanje na prekretnici. Događaj se održao 7. studenog, a kroz sedam panela i četiri predavanja govorili smo o aktualnim izazovima pred kojima se obrazovni sustav nalazi. Više o konferenciji možete pročitati u rubrici Obrazovanje na prekretnici. Pretplatnici portala srednja.hr, bilo mjesečni ili godišnji, cijelu konferenciju još uvijek mogu pogledati online. Kako biste pogledali snimke s konferencije, pretplatite se putem ove poveznice i postanite dio naše zajednice. Snimke će biti vidljive u rubrici srednja.hr+. O svim pogodnostima pretplate pročitajte ovdje.
