Hoće li se u školama smjeti govoriti dijalektom? ‘Neki su ili zlonamjerni ili neinteligentni’
Otkada je u javnom savjetovanju objavljen prijedlog novog Zakona o hrvatskom jeziku, reakcije se ne stišavaju. Novim zakonom vladajući žele zaštititi identitet hrvatskog jezika, a žele propisati i da se u svim odgojno-obrazovnim institucijama govori hrvatskim jezikom. Mnogi, pa tako i sam ministar Fuchs, tumačili su to kao da se u učionicama treba govoriti standardnim jezikom, a nipošto dijalektom ili narječjem. Sada nam Ministarstvo u odgovoru govori drugačije, baš kao i Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik – sankcioniranja uporabe lokalnih idioma u školama ne bi trebalo biti.
Neka od izdanja Hrvatskog pravopisa | foto: srednja.hr
Prijedlogom novog Zakona o hrvatskom jeziku koji je objavljen u javnom savjetovanju, kako smo već pisali, vladajući žele zaštititi i poticati razvoj hrvatskog jezika, kao i osigurati njegovu slobodu. Predlažu i posebno Vijeće koje bi trebalo skrbiti o hrvatskom jeziku, ali i Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera. Sve zaokružuje i definiranje hrvatskog jezika u školama.
– Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj izvode se na svim razinama na hrvatskom jeziku. Osim na hrvatskom jeziku, obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina ostvaruje se i prema odredbama posebnoga zakona koji uređuje odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada mogu se izvoditi i na nekom od stranih jezika sukladno propisima koji uređuju djelatnost odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, stoji u prijedlogu Zakona.
‘Ako netko ima prigovor uvijek je tu prosvjetna inspekcija’
Upravo je to zadnjih dana izazvalo velike polemike, posebice nakon što je ministar obrazovanja Radovan Fuchs izjavio da se u Bednji nastava hrvatskog jezika ne može izvoditi na bednjanskom jer bi to bilo neprimjereno, piše Novi list. Zakon bi, smatra ministar, trebao ići u smjeru da svi nastavnici govore hrvatskim književnim jezikom, a narječja se mogu obrađivati u posebnim nastavnim jedinicama.
– Ako netko ima prigovor da se nastava ne izvodi na propisani način, uvijek postoji mogućnost prigovora Agenciji za odgoj i obrazovanje za stručnim nadzorom, a tu je i prosvjetna inspekcija, poručio je Fuchs, prenosi Novi list.
Ministrova izjava kosi se s tumačenjem Zakona u kojem stoji da se nastava u školama treba izvoditi na hrvatskom jeziku, no u istom Zakonu piše da hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik, ali i hrvatska narječja te njegove idiome. Zbog toga smo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) pitali hoće li se u odgojno-obrazovnim institucijama, u koje spadaju vrtići, škole i fakulteti, moći govoriti dijalektom ili narječjem.
‘Nakon donošenja Zakona neće biti promjena u odvijanju nastave’
Na to pitanje MZO nam je citirao dio Zakona kako hrvatski jezik obuhvaća standardni jezik, ali i njegova narječja, što je sukladno i hrvatskom Ustavu. Pitali smo ih i hoće li prosvjetna inspekcija, sukladno izjavi ministra, izlaziti na teren ako netko prijavi da profesor dio redovne nastave održava na dijalektu ili narječju.
– Neće. ‘Neki’ su ili zlonamjerni ili neinteligentni, stoji u odgovoru MZO-a.
Kako neke srednje škole imaju module sa skupinom predmeta na stranom jeziku MZO smo upitali hoće li takvi moduli i dalje biti dozvoljeni. Rekli su da hoće.
– Nakon donošenje Zakona o Hrvatskom jeziku u sustavu osnovnog srednje i visokog obrazovanja sve će se nastaviti odvijati kao i do sada bez promjena te donošenje spomenutog Zakona neće donijeti nikakve promjene u odvijanje nastave ni učiteljima, profesorima ni učenicima, zaključili su iz MZO-a.
‘Tako ćemo naposljetku dobiti Zakon koji neće biti restriktivan nego poticajan’
O spomenutoj odredbi razgovarali smo i sa Željkom Jozićem, ravnateljem Instituta za hrvatski jezik. Logično mu je da se nastava u školama izvodi na ‘hrvatskom (standardnom) jeziku’ jer su i svi udžbenici jedinstveni u tom smislu.
– Sam Zakon barem desetak puta spominje očuvanje i poticanje primjene lokalnih idioma, što znači da je intencija Zakona upravo suprotna pa mislim da nema govora o namjeri sankcioniranja uporabe lokalnih idioma u školama kao što je to i dosad bilo, kazao nam je Jozić.
Iako su prve radne verzije Zakona koji je izradila Matica hrvatska sadržavale i kazne za one koji ga se neće pridržavati, od toga se odustalo. Jozić nam je već ranije rekao da takve kazne nemaju smisla, a sada nam je objasnio kako na ovaj sadašnji prijedlog koji iznio MZO gleda drukčijim očima.
– Drago mi je da je povučen jedini logičan potez. Izbaciti prekršajne (kaznene) odredbe iz zakonskoga prijedloga. Tako ćemo naposljetku dobiti Zakon o jeziku koji neće biti restriktivan nego instruktivan i poticajan. Ovaj prijedlog čini mi se najumjereniji. Očito je prilikom izrade zakonskoga prijedloga prevladao racionalan i nerestriktivan pristup, što je ipak relaksirajuće. Utoliko prijedlog upućen u javno savjetovanje, odnosno riječ je o radnom dokumentu, smatram dobrom osnovom za prihvatljiv zakonski prijedlog, pojasnio je Jozić.
U Vijeću bi trebali biti, smatra Jozić, i profesori hrvatskog jezika iz škola
Prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku vladajući žele osnovati i Vijeće za hrvatski jezik. Ono bi kao koordinacijsko savjetodavno tijelo trebalo skrbiti o hrvatskom jeziku i baviti se pitanjima zaštite bogatstva hrvatskog jezika te raznolikosti narječnih idioma. U njemu će, između ostalog, biti i predstavnici HAZU-a, Matice Hrvatske, Instituta za hrvatski jezik, ali i predstavnici nekoliko javnih sveučilišta.
– Smatram izrazito pozitivnim to što se u rad budućega Vijeća za hrvatski jezik uključuje i predstavnik ministarstva nadležnoga za europske i vanjske poslove, a budući da je jedna od konkretnijih zadaća Vijeća izrada ‘Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike’, nadam se da će upravo ta osoba biti čvršća poveznica između naših prevoditeljskih služba u institucijama Europske unije i jezikoslovnih institucija u Hrvatskoj jer se hrvatski jezik, posebice u terminološkom smislu, normira i u tim našim službama u Luxembourgu i Bruxellesu, smatra Jozić.
Ipak, u tome dijelu vidi i zamjerke. Napomenuo je da bi takvo veliko tijelo sa stručnjacima iz svih krajeva Hrvatske moglo imati problema s funkcionalnošću jer bi za operativnost bilo bolje da tijelo ima najviše 11 članova. Takav je bio i inicijalni prijedlog, no Jozić nam je kazao da je taj dio naknadno izmijenjen.
– Već se u javnom savjetovanju javljaju mišljenja da se u rad Vijeća trebaju uključiti i profesori hrvatskoga jezika iz primarnog i sekundarnog obrazovanja. Dakle, sastav Vijeća, koje će donijeti Nacionalni plan hrvatske jezične politike po mojem mišljenju trebao bi osim znanstvenih, visokoškolskih i kulturnih ustanova te predstavnike prevoditeljskih udrugu obvezno obuhvatiti i predstavnika velike grupacije profesora hrvatskoga jezika, koji su itekako važni u provođenju, pa zašto ne onda i u kreiranju, nacionalnoga plana jezične politike, zaključio je Jozić.
Javno savjetovanje u kojem zainteresirana javnost može pisati komentare na prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku dostupno je ovdje do 31. kolovoza, a prijedlog Zakona možete pročitati i u dokumentu ispod. Ako vam on nije vidljiv, osvježite stranicu.
