Horor priče o seksualnom zlostavljanju na hrvatskim faksevima: ‘Nasrnuo je na mene i na silu me pokušao poljubiti’
Nakon što je srpska glumica Milena Radulović optužila redatelja Miroslava Miku Aleksića za višestruko silovanje, a za kaznena djela iz domene seksualnog zlostavljanja i još nekoliko žena, u regiji se dogodio svojevrstan #MeToo pokret. Otvorena je Facebook stranica ‘Nisam tražila’ putem koje djevojke i žene iznose svoj stravične priče silovanja, zlostavljanja, uznemiravanja i spolne diskriminacije. Mnogi slučajevi vežu se uz zlostavljanje u akademskoj zajednici od strane osoba na pozicijama moći, a značajan broj takvih činova odvio se i na hrvatskim fakultetima. Dekanica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti pozvala je sadašnje i bivše studente da prijave slučajeve i osnovala posebnu radnu skupinu koja će se baviti prijavama.
Beogradskog redatelja Miroslava Mika Aleksića poznata srpska glumica Milena Radulović prijavila je zbog višestrukog silovanja i to u vrijeme kada je imala samo 17 godina i kada joj je Aleksić predavao glumu. Poznatog redatelja policija tereti da je u periodu od 2008. do 2020. godine izvršio osam kaznenih djela silovanja i sedam kaznenih djela nedozvoljene spolne radnje na štetu šest osoba. Dvije su u vrijeme izvršenja kaznenog dijela bile maloljetne, a prema ostalim oštećenima djelo je bilo izvršeno i dok su bile maloljetne i nakon punoljetnosti, piše Blic.rs. Aleksić je na saslušanju negirao krivicu, a određen mu je pritvor do 30 dana.
Istup glumice Radulović ohrabrio je i druge seksualno uznemiravane i zlostavljane djevojke da podijele svoje priče. Pokrenuta je Facebook stranica ‘Nisam tražila’ kojoj je prvotni cilj bio povezati glumice iz regije, ali se priča značajno proširila. S anonimnim ispovijestima o zlostavljanju u akademskoj zajednici počele su se javljati i druge žene, od kojih su mnoge studirale ili studiraju na visokim učilištima u Hrvatskoj.
‘Nasrnuo je na mene i na silu me pokušao poljubiti’
– Na zadnjoj godini faksa profesor koji mi je mogao biti skoro djed, u kabinetu (ono zove dvije studentice, s jednom razgovara, konzultira i pošalje je van, a druga ostane sama), uglavnom nasrnuo je na mene i na silu me pokušao poljubiti, baš nasilno, grubo. Ne znam kako, ja sam se uspjela otrgnuti, stala, uzela svoj rad, pogledala ga u oči i rekla mu, mirnim glasom, to bi onda bilo sve, rad ću predati u roku, doviđenja i izašla. Koliko se sjećam vani su bili još neki kolege i kolegice, samo sam prošla do WC-a i tamo se zatvorila i počela tresti i plakati. Od muke sam povratila. Odakle mi ta snaga, iskreno, ne znam. Nasamo ga više nikad nisam vidjela, samo na ispitu s još nekoliko kolega. Prošlo je puno godina no još se i dalje sjećam tog straha i odvratnog osjećaja da vas dira neki stranac, fuj, napisala je jedna bivša studentica iz Hrvatske.
Svoju stravičnu priču do sada nije nikome ispričala, kaže, ne zna ni zašto je sada.
– Zašto nisam? A čemu? Da me propitkuju zašto nisam rekla? Da me propitkuju kako sam bila obučena, jesam li mu kojom gestom dala dozvolu da grubo nasrne na mene, da na kraju zaključak bude da sam ja kriva? Preko 60% njih bi to zaključili, žena je uvijek kriva. Žrtve u ovom društvu nemaju pravo glasa, nasilnici vladaju i provode svoju samovolju, piše ova žena.
Uznemirujuće poruke profesora
Svoju priču o seksualno uznemiravanju otkrila je i jedna žena koja je studirala ili studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvi puta je to doživjela još kao učenica, a nastavilo se na faksu.
– Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisujem kolegij na kojem još uvijek predaje dotični profesor. S njime stupam u virtualni kontakt putem mobitela radi izvanfakultetskog projekta na kojem je i on sudjelovao kao gost, a na kojem sam ja radila. Tad započinju poruke i javljanje, slanje njegovih selfija i seksualno aludirajućih poruka. Unatoč tome što sam mu se uvijek obraćala s Vi, profesore, skrećući na akademske i poslovne teme, poruke nisu stale, čak ni unatoč tome što je osobno poznavao mog tadašnjeg dečka. Poruke su stale tek kad sam položila ispit i kad sam ih u potpunosti počela ignorirati. Uvijek me bilo strah da netko ne otkrije da moj profesor, kod kojeg tjedno slušam predavanja, šalje seksualno aludirajuće poruke. Također me bilo strah da ako ne udovoljim njegovim porukama da ću dobiti lošu ocjenu ili još gore, pasti kolegi, piše u svojoj ispovijesti i otkriva kako je riječ o profesoru koji i dalje predaje, ima reputaciju ‘upucavanja’ studenticama te je javna ličnost.
Slično iskustvo uznemiravanja putem poruka doživjele su i druge studentice.
– Profesor na fakultetu pita za broj mobitela pod izlikom da sam predstavnica grupe i da mi mora javljati raspored. Nedugo nakon toga kreću poruke preko WhatsApp-a na dnevnoj razini s razno-raznim više nego očito glupim pitanjima i ‘komplimentima’ o mladosti i ljepoti, pozivanju na ‘testiranja vina’. Jedan od mailom bio je na Prvi Maj u kojem me pita da mu dođem pomoć u vikendicu ‘pokositi njegovu travu’. Ovaj i slične mailove samo sam ignorirala. Kolege su znale i bilo je više nego očito, ali nikome u hijerarhiji fakulteta nisam prijavila jer sam imala stipendiju, morala sam održati 5.0 prosjek, što je navedeni profesor dobro znao i iskorištavao sve do kraja semestra.
Kasnije sam saznala da je bio ‘poznat’ po tome i nedugo nakon dobio je otkaz. I danas se pitam da li sam trebala prijaviti i koliko je djevojaka prošlo isto, napisala je djevojka.
‘Godinama je pripreme za prijemni ispit, s maloljetnicama ‘odrađivao’ u krevetu’
No, pregledom anonimnih priča koje su posljednjih nekoliko dana djevojke poslale stranici ‘Nisam tražila’ čini se kako veći broj njih dolazi s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
– Zlostavljač je mrtav. Ne može ga se optužiti niti se on može braniti, ali mnogo znači mogućnost da se priča može podijeliti i da će u nju drugi povjerovati. Poznato ime, direktor, redatelj, profesor na ADU u Zagrebu, godinama je pripreme za prijemni ispit, s maloljetnicama ‘odrađivao’ u krevetu. Znalo se, šutjelo. Štitila ga je i supruga. Jedna od žrtava je moja prijateljica. ‘Suradnja’ je na njoj ostavila neizbrisiv psihički trag. Dugo joj je trebalo da shvati da je žrtva a ne krivac, priča je koju je otkrila prijateljica zlostavljane djevojke.
Na ADU-u su studenti imali neugodno iskustvo i s jednom profesoricom. Studentica je imala 19 godina kada ju je profesorica pozvala da rade na predstavi koju će ona režirati. Trebala je glumiti majku od 30 godina, a nekoliko se muškaraca izmijenilo za ulogu njenog supruga. Trebali su raditi scenu seksa, koja, kaže studentica, izvorno i nije napisana baš kao scena seksa.
– Ja i kolega smo krenuli u improvizaciju da bi nas ona zaustavila i rekla kako ona ne voli kad se seks “fingira” na sceni. Ja sam na to odgovorila kako ni za koje novce ne bih pristala na to da “ne fingiram” seks na pozornici, na što mi je ona odgovorila da je iznenađena i da nije očekivala od mene da sam tako zatvorena. E onda je došla demonstrirati na meni, ja pritom stojim u njezinom privatnom negližeu koji služi kao kostim i ona doslovno svojim prstima dodiruje moj spolni organ preko gaćica. Ja sam bila paralizirana i samo sam pogledom signalizirala kolegama da mi nije ugodno. Kad na probi ne bi bilo mog partnera tražila bi od kolege koji mi glumi sina da sa mnom odigra scene seksa i da se natežemo tamo samo da bi ona mogla gledati, druge svrhe nije bilo jer nikad ne bismo na isti način ponovili scenu kad bi došao pravi partner, piše u jednom u nizu ispovijesti s ADU-a.
Reagirala dekanica ADU-a
Nakon silnih ispovijesti glavna konstatacija koja se nameće ona je kako su uprave fakulteta i drugi profesori morali znati za kaznena djela koja čine njihovi kolege. Nameće se i pitanje zašto nitko od njih nije zaštitio studentice i studente prijavom nadležnima.
Niz javnih optužbi koje su iznijele studentice Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu izazvao za sada samo reakciju dekanice ADU-a, Franke Perković Gamulin. U pismu kojeg je uputila studentima i zaposlenicima kaže kako su je pogodila svjedočanstva na stranici ‘Nisam tražila’, kao i komentari studenata ADU-a. Sa Studentskim zborom ADU-a osnovana je radna skupina koji će prikupljati podatke i ustvrditi činjenice vezane uz optužbe za uznemiravanje i zlostavljanje.
– Molim vas, sve naše studente i alumne, da mi pomognete da što prije utvrdim činjenice o slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja kojima ste bili ili jeste izloženi ili o njima imate saznanja. Razumijem da neće biti jednostavno prevladati strah i sram, ali bez vašeg sudjelovanja nećemo moći puno napraviti. Otvorili smo puno kanala putem kojih možete pružiti informacije o konkretnim slučajevima i učinit ćemo sve da zaštitimo vašu anonimnost, piše dekanica Perković Gamulin uz poruku kako je važno da se zlostavljane, uznemiravane i diskriminirane osobe odazovu jer je to važno za školu, profesiju, i ključno za zdravlje društva.
Strava na vozačkom ispitu
– Kada sam išla u srednju školu učitelj vožnje me suptilno dirao po nogama i slao ljubavne poruke. Saznala sam da je to radio i drugim curama. Nagovarao nas je da se skinemo u grudnjak i govorio da se mjenjačem upravlja kao muškim spolnim organom, a mi to ‘jako dobro znamo’. Poslao mi je sliku vjenčanice koju ću nositi na ‘našem’ vjenčanju i pitao me da li sam nevina. Imala sam 17 godina, a on 40., napisala je jedna žena.