Hrvatska – Italija: Koji je Mario Super i čiji Mozart bolje svira
Hrvatska nikada u svojoj povjesti nije izgubila drugi susret na nekom velikom prvenstvu, a vrlo često je to bila i najbolja naša predstava ne turniru. Također, od samostalnosti Vatreni ne znaju za poraz od Azzura. Dvije su to tradicije iz kojih hrvatski navijači crpe svoj optimizam pred današnji dvoboj protiv Prandellijeve Italije. Opravdano ili ne, pokazat će se na terenu.
euro2012.hr
Talijani nam leže
Nakon pobjede protiv Irske, koje su se mnogi pribojavali, po kafićima i ulicama moglo se čuti sad je već lakše, Talijani nam leže.
Istina Italija nas od samostalnosti nikada nije porazila. Komplekse im je počeo nabijati Ivić još 1994. u Palermu, nastavio Jozić u Ibarakiju, a ni Bilić (doduše u prijateljskom ogledu) im nije progledao kroz prste.
No znači li išta tradicija kada dvije ekipe izađu na teren. Vjerojatno ne. Ove reprezentacije i one koje su se susrele prije 10 godina u Japanu nemaju ništa zajedničko. Možda tek mentalitet i dresove.
Naša je reprezentacija jača nego tada, a talijanska slabija no Prandellijeva Italija igra nogomet kakav dosada na Apeninima nisu njegovali. Protiv Španjolaca su bili dopadljivi, pa čak i na momente igrali vrlo lijep nogomet. Uzeli su Furiji bod i sigurno je da time nisu rekli zadnju riječ.
Otpisali su ih kada su kretali na prvenstvo. Karabinjeri su im hapsili po kampu, a oni se kladili po lokalnim tobacco shopovima. Ovo sve bi dotuklo neku drugu ekipu, no za Talijane to znači da tek računaju na naslov prvaka.
Tko će danas biti Miki?
Druga sretna za Hrvate
Još jedna zanimljiva tradicija čeka da bude nastavljena današnjom utakmicom – ona o nepobjedivosti Hrvatske u drugom susretu. Naime još od Eura 1996. godine u Engleskoj naši momci su svoje najbolje predstave pokazivali upravo u drugoj utakmici na turniru.
Stradali su tada Danci, dvije godine kasnije smo išćupali vrijednu pobjedu protiv neugodnih Japanaca, a na Svjetskom prvenstvu 2002. porazili smo baš Talijane. U tu seriju se još ubrajaju i remi protiv Francuza te maestralna pobjeda protiv kanijih viceprvaka Europe Njemaca na prošlom Euru.
S druge strane Talijani svoje druge utakmice uglavnom ne dobivaju. Već pet velikih turnira ne znaju za pobjedu, a na posljednjem Svjetskom prvenstvu su remizirali s Novim Zelandom.
Onaj Srna me mrko gleda. Sad ću past i tražit penal
Orkestar svira kako dirigent kaže
Pirlo ili Modrić, najbitiniji je dvoboj današnje utakmice. Čiji se dirigent prvi razmaše i po čijim notama ekipa zasvira ta će reprezentacija odnijeti puni plijen.
Luka je često kritiziran da ne daje za reprezentaciju koliko može. Uglavnom rezerviran i stidljiv prema naprijed izaziva razno razna novinarska pera da ga ubodu kad stignu. Ipak protiv iraca maestro je bio onaj pravi i to se vidjelo na rezultatu. Igrači u zelenom nisu imali rješenja za njega, osim eventualno da ga vežu za stativu.
S druge strane stoji stari lisac Andrea Pirlo. Jedan od playmakera koji su obilježili posljednje desetljeće. Pitanje je samo na kojim su drogama bili odgovorni u Milanu kada su prekrižili ovog lucidnog genijalca i poslali ga u Juventus. Ne treba na njega trošiti riječi već se samo prisjetiti posljednjeg pasa protiv Španjolaca nakon kojeg je Di Natale zabio za vodstvo. Nije više mlad, ali vidjeli smo sa Ševčenkom da stari dečki dobro praše.
Luka je mlađi i brži, Andrea konkretniji i iskusniji. Pitanje je samo čiji će čarobnjak izvući više aseva iz rukava.
Prognoza
Na ovu utakmicu se teško kladiti. Što odigrati, najbolje je pitati Buffona na koga je on odigrao.
