Hrvatska nestaje: Šokantna brojka otkriva koliko se učenika ispisalo iz škole zbog odlaska u inozemstvo
Bolji standard, drugačije moralne vrijednosti i bolje plaćen posao samo su neki od razloga sve većeg broja Hrvata koji odlučuju preseliti u inozemstvo. Veliki problem novog vala egzodusa, često napominju demografi, činjenica je da se na preseljenje odlučuje velik broj obitelji s djecom. Odlazak u inozemstvo odražava se i na broj učenika, a posebno je poražavajuća brojka đaka koji su se lani zbog preseljenja u drugu državu ispisali iz škole – više ih je od tisuću. I dok će mnogima ovo biti obična statistika, jednu učiteljicu iz Đakova novi trend posebno je rastužio.
Foto: pixabay
Iako se egzodus čitavih obitelji u inozemstvo počeo s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013., tek je prošle Ministarstvo znanosti i obrazovanja počelo s praćenjem podataka o razlozima ispisivanja učenika iz škole.
Preko tisuću đaka lani iselilo u inozemstvo
Prema podacima koje nam je MZO ustupio, u prošloj se školskoj godini zbog preseljenja u inozemstvo iz osnovnih škola ispisalo 1.057 učenika. Kako je u 2017./2018. ukupan broj osnovaca bio 320.166, u postotku je Hrvatska izgubila 0,33% đaka osnovnoškolske dobi.
Postotak nije toliko poražavajuć u srednjim školama. Lani se iz njih zbog preseljenja u inozemstvo iz škole ispisalo 266 učenika srednjih škola, od njih ukupno 151.655. U postotku to iznosi 0,18%.
Jednostavnom matematikom dolazimo do poražavajuće brojke – u samo godinu dana Hrvatsku su napustila 1.323 učenika.
‘Suze u očima, grč na licu su dovoljan pokazatelj da ne odlaze rado’
Ove brojke mnogima će biti čista statistika, no one to nikako nisu Mari Ljubičić Čar, učiteljici u jednoj osnovnoj školi u Đakovu. Poražavajuća situacija u Slavoniji po pitanju odlazaka mladih obitelji u inozemstvo poznata je svima, a ova đakovačka učiteljica po šesti je put doznala da upravo iz tog razloga gubi jednog učenika u razredu. Njen Facebook status u kojemu opisuje svoju tugu zbog toga, uz dopuštenje prenosimo u cijelosti.
Kada sam sinoć, na roditeljskom sastanku, čula jednu majku kako govori da njezino dijete više neće biti moj učenik neizmjerna me tuga obuzela. Odlaze u Njemačku. Pridružuju se ocu i mužu koji već godinama tamo radi. Suze u očima, grč na licu su dovoljan pokazatelj da ne odlaze rado. Još jedna obitelj odlazi s nadom u bolji život. Hoće li im biti bolje? Ne znam. Ni oni ne mogu znati. Novaca će možda imati više, ali će na drugoj strani nešto i izgubiti. Neizmjerno mi je žao. U posljednjih par godina ovo se ponavlja. Kod mene se ponavlja šesti put. Šest učenika, šest obitelji… ali svaka ta obitelj je imala djecu i u nekom drugom razredu tako da se tim odlascima broj djece koja odlaze povećavao za jedno, dvoje, troje ali i za četvero…
S mišlju o odlascima mladih obitelji iz Hrvatske sam zaspala, s tom istom mišlju sam se jutros probudila.
Pitam se kada će to prestati. Pitam se može li se to spriječiti. Pitam se kakva nas budućnost čeka. Ne pitam se tko je kriv, jer kod nas nitko ni za što nije kriv…
Tužno, tužno je to…
