Ovotjedni je nastup ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u NU2 bio po mnogočemu manjkav, ali je barem u jednom smislu ispunio, čak i nadmašio očekivanja – bio je informativan. Premda ne doslovno, budući da baš ni na jedno pitanje nije dala adekvatan odgovor, načinom na koji je to činila otkrila je dosta o sebi i svojoj političkoj funkciji. Vjerojatno puno više nego što je očekivala i nego što je bilo potrebno. U prvom je redu odala neprimjerenu dozu bahatosti, a dojam je upotpunila, nazovimo to pravim imenom, vrijeđanjem novinara i istraživačkog rada, u maniri koje bi se i lik poput Damira Borasa posramio.
Ministrica Blaženka Divjak u emisiji NU2
Foto: Youtube Screenshot
Nedjeljom u dva, Aleksandar Stanković i ministrica Blaženka Divjak. Najava koja obećava puno, a istovremeno, ne obećava baš ništa. Spremnost voditelja i urednika da postavi dosta neugodna, ali supstancijalna pitanja, kao i činjenica da je takvih pitanja bilo više nego dovoljno, ulijevala je mnogima nadu. Ali onaj tko s imalo pažnje prati rad ministrice znao je da na takva pitanja uglavnom ne postoje odgovori izvan sfere ušminkanog PR-a po kojemu se Divjak počela poznavati kao paun po šarenomu perju. Međutim, ono što se dogodilo jučer baš nitko nije u potpunosti očekivao. Bilo je to u isto vrijeme i ništa i previše. Impozantno i prepotentno, a bez nekog relevantnog sadržaja.
Imuna na kritike
Ukratko, Divjak ni na jedno pitanje i primjedbu nije, u pravom smislu te riječi, odgovorila. U već prepoznatljivom stilu izbjegavala je direktne odgovore na pitanja, čak i ona poprilično zatvorenog tipa koja su iziskivala samo jedno nedvosmisleno DA ili NE. Bilo je tu više okolišanja, skakanja s teme na temu, protupitanja i pokušaja dekonstrukcije kritike – jednostavno rečeno – kupovanja vremena i umaranja sugovornika. Ako bi na neko pitanje i dala jasan odgovor, objašnjenje ili argument potpuno su izostali, što je bilo najprisutnije kada se dotaknula primjedbi novinarke Dore Kršul. U nekim je situacijama čak, posve suprotno svakoj normi racionalnosti, ministrica ignorirala aktualne protuprimjere njenim tezama, primjerice kada je pokušavala uvjeriti nastavnike da sustav pedagoških mjera i prevencije nasilja funkcionira.
Divjak se pokazala imunom na kritike, no ne posredstvom nekog realnog intelekta, epitoma sposobnosti i znanja koji daje adekvatan argument, već prisvajanjem obrazaca ophođenja bahatog, ignorantnog vođe koji je duboko u sebi uvjeren da je u pravu iako ga stvarnost opetovano demantira.
Svi su sve krivo shvatili
‘Nije na taj način ubačeno’, ‘jeste li pročitali Vi te dokumente’, ‘treba to znati čitati’, ‘treba tu znati razliku između onoga što sam govorila’. Samo su to neke od jučer upotrebljenih fraza, već samih po sebi indikatora načina na koji Blaženka Divjak tretira svoje sugovornike. Njen razgovor sa Stankovićem, kao i adresiranje primjedbi iz struke i medija, izgledali su više kao dociranje, a ne dijalog. Na kraju dana, ispalo je da su sve kritike neutemeljene jer su svi sve krivo shvatili. A svi su sve krivo shvatili jer nitko ne zna čitati. A kako će onaj tko ne zna čitati, kritički analizirati i uputiti kompetentnu kritiku? Vjerovali ili ne, ali upravo je primitivnim silogizmom ovog tipa Divjak odlučila odgovoriti na primjedbe. Najtužnije od svega je što ona vjeruje da je u tome bila uspješna.
Sasvim očekivano, njen komunikacijsko-argumentacijski stil nije stao na tome. Kada je već bila bahata do te mjere da svoje sugovornike stavi na razinu nepismenog predškolca, onda podsmjehivanje na svako upućeno pitanje treba shvatiti samo simptomatično. To, dakako, ne čini situaciju ništa manje ozbiljnom. Podsmijehom i podrugivanjem, komplementarno sa sve-ste-krivo-shvatili stavom, ministrica Divjak, svjesna toga ili ne, svojim je kritičarima poslala dosta jasnu poruku – ‘vaše mišljenje skroz je nebitno’. Ogleda se to savršeno i u odgovoru na kritiku nagrađivane istraživačke novinarke, čiji je rad Divjak, ni više ni manje, izjednačila s čitanjem komentara na Facebooku.
Nisam ja, oni su
Iako se početkom svoga mandata kitila floskulama poput ‘tehnologija, a ne ideologija’, Blaženka Divjak kroz dvije godine mandata pokazala je svoju stručnost u samo jednoj stvari – politici. Isprostituizirala je tuđe projekte, kozmetički ih retuširala, od svojih se obećanja ogradila. Zadržala se na poziciji, a to je ono što, barem u nekom balkanskom viđenju politike, dobar političar radi. Nevezano, Divjak je jučer pokazala još jednu, prilično politikansku osobinu – prebacivanje odgovornosti. Ako je ponavljanje majka znanja, onda je prebacivanje odgovornosti majka politike, a Divjak ju je apsolvirala. Osnovnjaci pohađaju školu u kojoj se urušava strop? Nije ona kriva, županija i osnivač imaju svoje obveze. Gdje je Cjelovita kruikularna reforma? Nema je, ali nije ona kriva, oni koju su na njoj radili nisu uzeli u obzir zakon i pravni okvir Hrvatske. Uvjeti rada u predškolskim ustanovama su sve lošiji? Nije ona kriva, zadaća je osnivača da se time bavi. Ministrica nije dala intervju jedinom portalu specijaliziranom za obrazovanje? Nije ona kriva, oni intervju nisu tražili. Logika je, budući da uglavnom postoji nekoliko odgovornih osoba, ministrica nikada nije kriva jer je ona samo jedna od odgovornih. To što se nalazi na čelu resora, izgleda, ni najmanje ne znači da je na čelu po pitanju odgovornosti.
Naposljetku, nije ni bitno radi li se o njenoj odgovornosti ili ne. Kada nastupa bahato, bezobzirno, isključivo, s podrugujućim osmijehom na licu, nijedna poruka, ma iz koliko plemenitih je namjera uputila neće biti shvaćena dobronamjerno. Ponekad nije toliko bitno tko govori ni što govori, već na koji način. Jučer smo se uvjerili da Blaženka Divjak nema načina.
*Komentar je stav autora
Ovdje možete pogledati jučerašnju emisiju Nedjeljom u dva:
