Crkva uoči nove školske godine vidi problem u tome što kompetentni učenik ne može biti i dobar vjernik
Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uputio je tradicionalnu poruku uoči početka nove školske godine. Hranić je poručio da suvremena škola, stvarajući ‘kompetentnoga učenika’, zapravo ga čini nesposobnim ‘sve svoje povjerenje staviti u Boga’. Istaknuo je i kako u je takvom okruženju vjeronauk jedina oaza mogućeg susreta učenika sa svetim.
foto: Pixabay.com
Đakovačko-osječki nadbiskup, ujedno i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić, uputio je vjernicima poruku ‘Gdje je Bog velik, velik je i čovjek’, uoči početka nove školske godine 2018./2019.
U svojoj poruci ističe kako će novu školsku godinu obilježiti dva događaja; objavljivanje dokumenta Hrvatske biskupske konferencije pod naslovom ‘Da vaša radost bude potpuna’ te provedba eksperimentalnog programa ‘Škola za život’. Hranić je potom poručio kako suvremene strategije obrazovanja u Hrvatskoj u središte stavljaju učenika, kojega škola primjenjenim i uporabljivim znanjem osposobljava ‘za rješavanje različitih problema, kako bi u životu postao uspješnim’.
– Naravno, funkcionalni pristup obrazovanju i vjera u mjerljivost takva obrazovnog procesa božanstvo je neoliberalnoga mita, koji, premda stavlja učenika u središte procesa, ne postavlja pitanje o cilju i smislu njegova života, o tome komu on pripada te o svrsi njegovih nastojanja i rada, smatra Hranić.
Poručuje i kako suvremena škola, stvarajući ‘kompetentnoga’ učenika, zapravo ga čini nesposobnim ‘sve svoje povjerenje staviti u Boga’. Smatra kako u takvom školskom okruženju vjeronauk postaje jedinom oazom mogućega susreta učenika sa svetim, odnosno s Bogom te da Crkva može puno toga učiniti vjeronaukom u školi, no da ipak ne može sve.
– Upravo je zbog svega toga potrebno i nadalje aktivno osluškivati promjene unutar odgojno-obrazovnoga sustava u Republici Hrvatskoj, najavio je Hranić daljnju blisku prisutnost Crkve oko obrazovnih promjena u Hrvatskoj.
Što se tiče suvremene škole, Hranić je poručio da je “Crkva svjesna da u ovom trenutku škola ne nudi i ne daje cjeloviti odgovor na pitanje tko je zapravo učenik, a time ni odgovor na pitanje tko je doista čovjek”.
Dodaje i kako je učenik, u suvremenom obrazovanju, subjekt obrazovnoga procesa, o čijem se znanju i vještinama u školi vodi računa, no ne i o njegovim vrijednostima.
Zanimljivo, Cjelovita kurikularna reforma (u čijoj je izradi sudjelovala i Crkva, što naglašava i Hranić na početku svoje poruke) kroz ONK – Okvir nacionalnog kurikuluma (temeljnog kurikularnog dokumenta) temelji se na osam vrlo jasno izraženih vrijednosti – znanju, solidarnosti, identitetu, odgovornosti, integritetu, poštivanju, zdravlju i poduzetnosti.
Dodatno, smatra da procesi individualizacije i globalizacije uopće ne dopuštaju zadirati u vrijednosni sustav učenika te da se time mladoga čovjeka iskorjenjuje iz ‘zemlje’ iz koje je izrastao.
