Mladi redatelj već danima ispred Vlade naglas čita lektire izbačene s popisa
‘Oni bili tu za mene kada sam odrastao’, kaže o Malom princu, Pipi Dugoj Čarapi i mnogim drugim likovima iz mašte mladi kazališni redatelj Lovro Krsnik. Nezadovoljan time što za neke od omiljenih dječjih likova mjesta na popisu lektire više nema, odlučio se na jedan potpuno neobičan protest. Svakog dana (i tako već šest dana) Lovro dolazi ispred ulaza u zgradu Vlade na Markov trg i naglas čita djela koja su ‘isparila’ s popisa za cjelovito čitanje.
https://www.instagram.com/p/BuBy8ovhgED/
Dnevnik Anne Frank, Mali princ i Ježurka Ježić samo su neka od djela koja nisu našla svoje mjesto u novom kurikulumu Hrvatskog jezika. Neka od njih do sada su bila dio proširenog popisa djela za cjelovito čitanje – sada više nisu. Druga su, kako smo pisali, jednostavno ‘isparila’ s preporučenog popisa djela koji se nalazio u inačicama prijedloga kurikuluma za predmet Hrvatski jezik, nastajalima od 2016. u sklopu Cjelovite kurikularne reforme.
U takve spada i Ježeva kućica. Jedno je to od djela koje je označilo početak inicijative #idalječitam mladog kazališnog redatelja Lovre Krsnika.
Svaki dan po sat vremena čita lektire ispred Vlade
Proteklog je petka Lovro došao pred ulaz u zgradu Vlade na Markovu trgu, otvorio Malog princa i počeo ga čitati naglas. Od tada se svaki dan na sat vremena vraća na to isto mjesto i čita neku od knjiga koje su nestale s proširenog popisa lektirnih djela. Svoj mirni protest pomno bilježi na društvenim mrežama, posebice Instagram profilu @idalječitam, gdje uživo prenosi svako čitanje, a isto čini i putem Facebooka. Zbog svog gustog rasporeda svaki dan čita u drugo vrijeme, pa dan unaprijed putem društvenih mreža najavljuje naredni termin čitanja.
– Želim podsjetiti ljude da je i dalje važno čitati i da se ne može samo tako lako odustati od knjiga ili ih dovoditi u pitanje, započinje Lovro svoju priču.
Naglas je ispred Vlade do sada pročitao Malog princa, Ježevu kućicu, a nastavlja s Pipi Dugom Čarapom.
– Živimo u vremenu mnogih redukcija vezanih uz sva područja koja su generacije prije nas promatrale kao određeni civilizacijski doseg. Dotacije za kulturu i znanost, socijalno i mirovinsko osiguranje, a nažalost tu je srozavanje nivoa zahtjevnosti školskog programa. Naravno da je potrebno prilagoditi i unaprijediti školski kurikul u skladu s vremenom u kojem živimo, no mislim da to nikako ne smije biti na račun književnosti. Period obaveznog školovanja ionako brzo prođe u odnosu na ostatak radnog života i mnogima će to biti jedina prilika da se susretnu sa štivom koje spada pod klasike, smatra Lovro.
Iz zgrade Vlade do njega dolazi samo – osiguranje!
Priznaje nam, u školskoj se dobi njegove čitalačke navike nisu razlikovale od onih većine njegovih vršnjaka. Često ga se moralo tjerati da se koncentrira na određena djela, ali danas je na tome zahvalan.
– Ono na čemu sam danas beskrajno zahvalan svojoj bližoj okolini jest što su bili uporni u tome da mi ih približe i da u meni izgrade afirmativni stav prema čitanju. Sve pročitane knjige su proširile moj emotivni i mentalni korpus, a najbitnije, zapalili su mi maštu. Bez jedne takve baze u ranijoj dobi, sigurno nikad ne bih završio kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti, niti uspješno živio od svog umjetničkog stvaralaštva, ocjenjuje ovaj kazališni redatelj.
Koliko političare brine izbacivanje pojedinih djela s popisa lektire možda najbolje dokazuje to da na Lovrino čitanje iz zgrade Vlade još nitko nije došao. Zapravo, da budemo točniji, prišli su mu samo službenici iz osiguranja. Posjećuju ga i policajci, skoro u jednakom omjeru kao i građani.
– Svaki put me zatraže osobnu, a onda ih obično pitam: ‘mogu li i vama čitati’ pa se svi nasmijemo i puste me da slobodno nastavljam sa svojom akcijom. Jučer sam otišao u glavnu policijsku postaju u Petrinjskoj po Dozvolu za javna okupljanja, no isto su me ispratili uz osmijeh i rekli da ne radim ništa protuzakonito jer samo čitam na javnom mjestu. Isto vrijedi iza one koji me dođu slušati jer ništa od toga, naravno, nije ilegalna radnja. Kada bih napravio ukupnu računicu, u pet dana mi je prišlo šest službenih osoba, a samo osam građana koji su za moje čitanje saznali preko društvenih mreža. Moguće da brojka djeluje malo obeshrabrujuće, no vjerujem da će se lavina reakcija tek pokrenuti, veli Lovro.
‘Čitati i biti tu za njih, kao što su i oni bili za mene’
Za sada mu je u planu čitati sat vremena svaki dan, kaže, jedino taj kontinuitet ima smisla. Nije mu se jednostavno organizirati jer kao redatelj radi na tri predstave i dnevno vodi između 10 i 12 sati proba. I tako sedam dana u tjednu. Ipak, naglašava kako mu nije teško.
– Mislim nastaviti dokle god budem osjećao da to ima smisla i da ima ljudi kojima treba vratiti vjeru u čitanje i da je uzlazna, a ne konstantno silazna putanja društvenih kretanja, moguća. Ni jedna promjena ne dolazi preko noći i čim sam krenuo, računao sam na maraton. Što god to značilo. Moj unutarnji poriv je čitati i biti tu za Malog princa, Pipi Dugu Čarapu, Sadako, Grgu Čvarka, Ježurku Ježića, Petra Pana, Alisu, Heidi, Huckleberry Finna i mnoge druge likove, upravo kao što su i oni bili tu za mene kada sam odrastao, zaključuje Lovro.
Oni koji ne mogu do Markova trga, inicijativi se mogu pridružiti i putem društvenih mreža i to tako da uz svoju fotografiju ili video čitanja djela koja su ‘isparila’ s popisa djela za cjelovito čitanje stavite oznaku #idaljecitam.
https://www.instagram.com/p/BuGoRE9BlVx/
https://www.instagram.com/p/BuG4P7nBQI3/
____________________________________________________________________________
U suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih portal srednja.hr organizira serijal tribina ‘Kazalište i mladi’. Sljedeća tema je ‘Zašto (moram) čitati lektire?’. Tribina s ovom temom će se održati 25. veljače s početkom u 18 sati u ZKM-ovoj dvorani Polanec. Više o ovoj tribini možete doznati na ovoj poveznici.
