Politički triler s kurikulumom povijesti: ‘Sramotno i tužno! Ceh u ovom slučaju plaćaju naša djeca’

Ekspertna radna skupina (ERS) koja je tijekom siječnja dorađivala kurikulume nakon javne rasprave, danas ih je u tri inačice objavila na internetskim stranicama. Sve oči uprte su u kurikulum povijesti, oko kojeg se opet lome koplja i koji, uz tjelesni, jedini nije donesen i objavljen u Narodnim novinama. Inačica koju je usvojio ERS do neprepoznatljivosti se razlikuje od izvornog dokumenta, a zahvat u sami dokument puno je širi od pukog uvažavanja komentara iz javne rasprave. O svemu se danas oglasila profesorica Snježana Koren, bivša voditeljica skupine koja je izradila kurikulum povijesti u sklopu Cjelovite kurikularne reforme, i oštro kritizirala što će se sukobi u Hrvatskoj oko tumačenja povijesti na kraju prelomiti na leđima učenika.

Reakciju profesorice Snježane Koren na kurikulum povijesti koji je usvojio ERS, prenosimo u cijelosti.

– Danas je Ekspertna radna skupina (dalje: ERS) odlučila objaviti kurikularne dokumente u tri varijante: onoj koja je ušla u javno savjetovanje, dorađenu verziju koju su napravile nove radne skupine i koju je ERS jučer poslao MZO-u i verziju koja je objavljena u Narodnim novinama. Za povijest zasad postoje samo prve dvije varijante.

Novi dokument ‘iz temelja odstupa od izvornog dokumenta’

Jučer je, naime, ERS većinom glasova (9:5) prihvatio potpuno novi prijedlog kurikuluma povijesti koji nikada nije bio na javnom savjetovanju. Taj je dokument na brzinu izradio dio članova radne skupine u dvadesetak dana tijekom siječnja. Radi se o novom dokumentu koji iz temelja odstupa od izvornog dokumenta, iako je potonji na javnom savjetovanju dobio većinu pozitivnih komentara.

Povišeni tonovi između ministrice i premijerova savjetnika: Lome se koplja oko 4 kurikuluma

Dakle, u javno savjetovanje ušao je jedan dokument koji je rađen tri godine, prošao tri stručna i javna savjetovanja i dvije recenzije; nakon rada nove radne skupine koja je imenovana prije mjesec i pol pojavio se posve novi dokument sklepan u dvadesetak dana. U tom novom dokumentu promijenjena su čak i poglavlja koja nisu dobila nijednu jedinu negativnu primjedbu na javnom savjetovanju (npr. poglavlje A koje je dobilo dva pozitivna komentara). Uvedena su nova organizacijska područja i izmijenjeni su svi ishodi, svi do jednoga. Evo jedan kratak teaser o tome kako izgledaju ti novi ishodi:

Učenik „opisuje stradanja i progone stanovništva, Holokaust na području Jugoslavije u ratu i poraću te društvene promjene u drugoj Jugoslaviji nastale modernizacijom i masovnim opismenjavanjem“.

Problem u ljudima, a ne u dokumentu?

Holokaust na području Jugoslavije u ratu i PORAĆU? Holokaust u istoj rečenici s masovnim opismenjavanjem?! Odjednom Holokaust na području Jugoslavije, a ne u NDH?!! (iako su upravo oni isti koji su pisali ovaj dokument tvrdili da fokus treba biti na Hrvatskoj).

I, ne bih to inače spominjala i brojila, ali spominjem i brojim jer su brojili i nama. Na okruglom stolu u Hrvatskom institutu za povijest održanom u okviru stručne rasprave u travnju 2016. strašno je zamjereno prvoj verziji dokumenta što se u njoj Jugoslavija spominje čak 13 puta, a Ugarska samo 4 puta (vidi poveznicu 2:02:40 – 2:04:09). U novom dokumentu koji je izradio dio radne skupine zajedno s novim ravnateljem Hrvatskog instituta za povijest koji je bio moderator okruglog stola iz 2016., Jugoslavija se spominje – 51 put (i još 11 puta pridjev „jugoslavenski“). Ugarska se spominje 4 puta, i to samo u nazivima Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba i Austro-Ugarska monarhija. Netko, znači, može, a drugi ne može? Jesu li ipak problem ljudi koji su izradili dokument, a ne sam dokument?

Povratak bubanju

Prije 3 godine očekivali smo manje štrebanja povijesti: Piši kući propalo

Osim što je takav postupak izrade posve novog dokumenta upitan i sa zakonskog i proceduralnog stajališta, puno veći problem je sam sadržaj dokumenta koji je bio prihvatljiv za devetero članova ERS-a. Taj dokument drastično odstupa od temeljnih postavki kurikularne reforme (aktivno učenje, učenik u središtu nastavnog procesa, kritičko mišljenje, autonomija nastavnika), od suvremenih metodičkih pristupa učenju i poučavanju povijesti, čak i od dosadašnjih nastavnih planova i programa, pa nas svojim rješenjima unazađuje na stanje prije HNOS-a iz 2006. godine, dakle vraća negdje u sredinu 90-ih. Samo jedan primjer: u izvornoj verziji dokumenta koja je stavljena na javno savjetovanje za osnovnu školu bile su predviđene četiri cjeline u svakom razredu, a u svakoj je bilo predviđeno da učitelji dublje obrade dvije do četiri teme. Dakle, maksimalno 16 tema godišnje. Novi dokument predviđa 28 obaveznih tema i još 10 izbornih tema za ukupno 70 sati nastave. Koliko je to sati po temi? Otprilike jedan i pol do maksimalno dva sata? Znači, opet bubanje i protrčavanje kroz gradivo, iako imamo rezultate istraživanja koji pokazuju da djeca u petom i osmom razredu izjavljuju da od svih predmeta najviše uče upravo povijest!

Na upozorenja da su mnoge postavke u ovom novom dokumentu neprihvatljive u metodičkom i svakom drugom stručnom pogledu, dio članova ERS-a se očito oglušio. Nije ih zasmetalo čak ni to što taj novi dokument na ključnim mjestima krši metodološki pristup koji su sami propisali! Informirana sam i da su pojedini ključni članovi ERS-a ponovo sveli pitanje školskog programa povijesti na „ustaše i partizane“, na „vaše“ i „naše“, poručujući da ćemo se metodikom i strukom baviti poslije.

Neriješena pitanja o ‘ustašama i partizanima’ na leđima učenika

Divjak upala u vlastitu klopku: Nikad jasnije pokazala da je odustala od sustavne reforme školstva

Tu je, nažalost, na djelu onaj isti politički Moloh koji već četvrt stoljeća jede ovu državu. U ovom slučaju doslovce jede našu djecu jer su ona očito manje važna od rješavanja političkih problema koji su posljedica stavljanja uskostranačkih interesa iznad javnog interesa. Ovo je društvo već četvrt stoljeća rastrzano i podijeljeno sukobima oko tumačenja prošlosti. To nas je dovelo u situaciju da nismo u stanju normalno donijeti školski kurikulum povijesti. No, umjesto da izabrani političari pokušaju pacificirati sukobe koji razdiru društvo, oni čini upravo suprotno. Potenciraju sukobe o prošlosti prije svakih izbora, u međustranačkim i unutarstranačkim borbama. Ceh u ovom slučaju plaćaju naša djeca, jer se sada pitanja o „ustašama i partizanima“ koja nisu riješena proteklih 30 godina trebaju rješavati preko školskih kurikuluma i preko leđa učenika. A pritom im sekundiraju pojedini pripadnici tzv. struke. Sramotno i tužno! Djeca će trpjeti zbog politike koja nije u stanju djelovati na dobrobit zajednice i stradati zbog osobnih ambicija pojedinaca iz akademske zajednice. Sve to vrlo dobro pokazuje zašto ljudi gube vjeru u ovu zemlju i zašto, kako su pokazala zadnja istraživanja, tek 20% petnaestogodišnjaka pozitivno gleda na budućnost Hrvatske. A ta ista djeca koju će njihovi roditelji odvesti glavom bez obzira u Njemačku, Irsku ili Švedsku učit će po kurikulumima sličnima onome koji u ovoj zemlji očito predstavlja veći problem od slabog gospodarstva, propalog zdravstva, visoke nezaposlenosti, malih mirovina ili globalnog zatopljenja.

Nastavak slijedi, nakon što novi dokument bude detaljno analiziran. Na potezu je MZO i ministrica Divjak!

PS. Da se ne bi sad dokument koji je stavljen na web stranicu ERS-a navrat-nanos prepravljao, skinula sam postojeći dokument i pohranila na sigurno mjesto, istaknula je danas Koren.

Odgovori