Poljupci gejeva previše za zadarsku gimnaziju: S bizarnim objašnjenjem učeniku odbili rad LGBT tematike
Prije dva dana nam se javila učenica Gimnazije Vladimira Nazora iz Zadra, kako bi upozorila na neobičan slučaj odbijanja likovnog rada njenom kolegi, koji se prijavio na Županijsku smotru Art dizajna u organizaciji zadarske Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Tema je bila ‘umjetnik kao kritičar vremena’, no, ispalo je da u spomenutoj gimnaziji, baš i nije primjereno kritizirati odnos društva prema gay zajednici.
Slika koja je dobila odbijenicu od ‘prosudbenog povjerenstva’ Gimnazije Vladimira Nazora
Naime, učenik je naslikao priloženi rad, na kojemu se kao što vidite ljube dva muškarca te je dodao uvrede koje se često upućuju istospolnim parovima, što kod prikazanih likova (što također možete vidjeti sami) izaziva suze. Kako nam je sam pojasnio, rad je trebao predstavljati kritiku neprihvaćanja LGBT zajednice u društvu. Da bi efekt bio jači, ime slike je također umotano u sarkazam pa je svoje djelo nazvao ‘Nakaze’.
Jedini rad koji je odbijen za navedenu smotru i izložbu
No, ovo djelo, koje je dakle oslikano na temu ‘umjetnik kao kritičar vremena’, nije dobilo zeleno svjetlo od prosudbenog vijeća odnosno učeniku je odbijeno sudjelovanje na Smotri.
Na prvi pogled ništa čudno da neki rad zbog umjetničkog dojma, promašene teme ili sličnoga ne bude uvršten u pojedinu izložbu. No, u ovoj su priči neke stvari vrlo znakovite. Jedna od njih je primjerice da je samo ovaj rad dobio odbijenicu za sudjelovanje na međuškolskoj likovnoj smotri. Drugi je okolnost da su učeniku u nekoliko navrata data različita objašnjenja za odbijanje rada.
– Izložba je svojevrsno natjecanje između učenika svih srednjih škola u županiji, gdje bi na kraju nekoliko najboljih radova bili izloženi. Tema je, pop art, konkretnije “kritika današnjeg društva”. Obrazloženje za odbijanje mojega rada sam primio od profesorice likovne umjetnosti, usmeno, na zadnji dan na koji je bilo moguće predati rad. Samo moj rad nije prihvaćen, od svih učenika u cijeloj školi. Predložila je obrazloženje, do kojeg je došla u citiram: “dogovoru s psihologinjom” kako bi određeni pripadnici LGBT zajednice mogli moj rad shvatiti kao napad zbog njegovog imena i uvreda koje su prikazane na radu. Odgovorio sam joj sa objašnjenjem da je od nas traženo da naslikamo ono što kritiziramo, što nije bilo dovoljno za nju. Vratio sam se na sat i objasnio situaciju svojim prijateljima koji su već od prije imali sumnju da će škola odbiti poslati moj rad, objašnjava nam učenik zadarske gimnazije, koji smatra da su drugi motivi njegov rad obezvrijedili, a da to nisu umjetnički elementi ili elementi nasilja kako su mu to protumačili.
Slične se priče o razlozima odbijanja držao i ravnatelj škole Rade Šimičević, kojeg smo upitali o ovoj situaciji.
– Radi se o sljedećem. Raspisan je natječaj, na natječaj su se javili učenici, komisija je presudila. Mi doista nismo škola koja širi mržnju i nesnošljivost, mi smo škola koja ima nultu toleranciju na nasilje i na uvrede. I jednostavno mi nemamo protiv nikakvih udruga ama baš ništa, rekao nam je ravnatelj obrambeno, mada ga zapravo nismo napadali, nego smo samo tražili pojašnjenje situacije.
Pri tome je autora ovog teksta upitao ‘jeste li vi vidjeli što piše na njoj?’
– Jesam, ali tema je kritika društva i tu su navedene uvrede koje često primaju gay osobe, a uz to osobe na slici i plaču. Dakle vrlo je znakovito da te uvrede koje su tamo oslikane njih vrijeđaju, odgovorio sam ravnatelju.
– A mi u školi to nismo tako shvatili. Mi smo shvatili da se vrijeđaju određene skupine ljudi, a škola nije mjesto gdje se može vršiti bilo koja vrsta nasilja pa i vrijeđanje. To je tako zaključeno i to je po mom sudu ispravno, rekao nam je ravnatelj Šimičević.
Iza toga je ponovno autor ovog teksta odgovorio ravnatelju da su na izložbu poslane slike koje prikazuju pretučene žene, što bi se također onda moglo protumačiti da netko favorizira nasilje nad ženama.
Na to ravnatelj nije imao odgovor nego je replicirao da ‘u školi postoji prosudbeno povjerenstvo i ono je napravilo taj izbor i iza toga je točka.’
Borbi mladog umjetnika i kritičara društva se priključile i kolege iz razreda
Kada je riječ o učenikovoj strani priče, stali smo na dijelu gdje se nakon objašnjenja profesorice likovne umjetnosti vratio na sat i objasnio svojim kolegama što mu je rečeno. No, on se neće zadovoljiti datim objašnjenima, nego će se u pratnji nekoliko kolega zaputiti prema nadležnima.
– Nakon poticanja od strane prijatelja, zajedno smo otišli do ravnatelja i školske psihologinje, koji su nas uvjeravali da nikad nisu vidjeli moj rad. Potom smo se vratili kod profesorice likovne umjetnosti i tražili konkretno objašnjenje od nje. Ona je ponovila svoj razlog koji mi je priopćila sat prije, na što su moje kolegice odgovorile sa citiram: ‘po toj logici naše slike pretučenih žena koje se uvjeravaju da su same krive netko može shvatiti kao da mi krivimo žene koje su žrtve nasilja. Radovi trebaju biti ironični. Slikamo ona stajališta protiv kojih se zalažemo.’. Odgovor profesorice je bio citiram: ‘ali to nije isto.’ Pošto je rasprava postajala sve burnija predložio sam da promijenim ime djela iz izvornog, također sarkastičnog imena ‘Nakaze’ u ime koje bi jasno kazalo da je rad napravljen u potporu LGBT zajednice i da ne prikazuje moje mišljenje o njima, nego verbalno nasilje koje svakodnevno proživljavaju od strane društva. Nakon podužeg nagovaranja pristala je popričati sa psihologinjom o mom prijedlogu novog imena, pismeno nam je objasnio autor spornog rada.
I dok je prosudbeno vijeće vijećalo, malo su se karte promiješale. Više odjednom nije bio problem potencijalno pogrešno tumačenje od strane LGBT zajednice, nego nešto drugo.
– Prošlo je nekoliko sati. Sačekao sam ju (profesoricu likovne umjetnosti nap. a.) ispred knjižnice, a ona me odvela u ured psihologinje gdje smo sjeli nas troje. Ponovile su svoje razloge o potencijalnoj lošoj reakciji na moje djelo od strane LGBT zajednice, na što sam ja opet spomenuo novo ime koje bi učinilo jasnim da ih podržavam. Neka od imena koja sam imao kao prijedloge su: ‘Nasilje društva nad nedužnima’, ‘Love wins’ i “Love has no gender”. Ponudio sam se pročitati im ova nova imena, ali nisu me željele saslušati. Sa argumenta “neki pripadnici LGBT zajednice bi se mogli uvrijediti” su prešle na citiram: “tema je previše provokativna”, “rad prikazuje kontakt između dva muškarca”, “moramo paziti na što stavljamo ime škole i jednostavno ne možemo riskirati” i “prikaz je previše grafičan”. Upitao sam ih: “znači ništa od rada čak i ako saslušate moja nova imena za njega? “, na što su one odgovorile s “da”, pojašnjava nam učenik.
U znak prosvjeda rad povukla jedna od učenica
Kada smo spomenuli ravnatelju da nije problem u tome da jedno djelo bude odbijeno na pojedinom natječaju, nego da kao problem vidimo to što je ‘prosudbeno povjerenstvo’ mijenjalo razloge zbog kojih je donijelo svoju odluku, dobili smo sljedeći odgovor.
– Dobio je objašnjenje da rad vrijeđa LGBT zajednicu i ništa drugo. Ponuđeno mu je da makne napise pa da može kao takav rad kandidirati, jer treba znati da učenik koji vam se žalio nije slobodni strijelac, on je učenik institucije, a u instituciji postoje određena pravila. Uglavnom, natječaj je završen, slike su poslane i priča je gotova, rezolutno nam je rekao ravnatelj Rade Šimičević.
No, za učenika koji smatra da je ozbiljno oštećen odnosno odbijen prema na temelju pogrešnih mjerila, priča baš i nije gotova. Nakon posljednjeg objašnjenja koje je prema njegovim riječima dobio od profesorice likovne umjetnosti i školske psihologinje, puknuo je.
– Tada mi je stvarno prekipjelo od njihovih loših izlika za neslanje rada kako bi pokrile očitu činjenicu zašto ne žele poslati rad. Ustao sam se, iskazao svoje razočarenje u njih i njihovu želju za cenzurom, uzeo svoj rad, kojeg sam ispred njih nazvao “neprimjerenom umjetnošću” i izašao van iz ureda psihologinje. Nakon što sam ispričao svojim kolegama što se točno dogodilo, bili su bijesni skoro više nego ja. Jedna moja kolegica je odlučila povući svoj rad, iako su ga odobrili. Rekla je citiram: “ako ne žele uzeti njegovo i smatrate ga neprimjerenim, onda je i moje takvo i ne želim da se preda, rekao nam je nesretni učenik, zabrinut za situaciju u kojoj se našao u 2019 godini.
Stoga je dao i zaključak na tome tragu.
– Smatram apsurdnim da je u 2019. godini prikaz dva muškarca u zagrljaju i dalje više ‘grafičan i neprimjeren’ od prikaza primjerice pretučenih žena, napisao nam je zadarski gimnazijalac, uz poruku da ga je sve to toliko uznemirilo da je odlučio izaći u medije.
Svoj zaključak je imao i ravnatelj škole.
– Nije bilo nikakvih drugih motiva da se ovaj rad ne uvrsti u konkurenciju, nego mi imamo kodekse kako se ponašati prema drugom i različitom i to je to. Ne može biti učenik ispred učitelja. Barem u ovoj situaciji. On može imati ideje, on može nadmašiti svog profesora, ali ovdje se radi o tome kako to profesor vidi. Profesor to vidi kao uvredu druge skupine ljudi. Mi ovdje ne razgovaramo o umjetničkom izričaju, nego o tome je li se nekoga uvrijedilo ili nije, uvjerava nas ravnatelj Rade Šimičević.
