Profesor Pravnog fakulteta nada se da će Sveučilište u Zagrebu u budućnosti oduzeti počasni doktorat Draganu Čoviću
Jučerašnjoj dodjeli počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu hrvatskom članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, prethodili su istup profesorice Đurđice Čilić na sjednici Senata kojim se usprotivila Čovićevu doktoratu, kao i pet članova Senata koji su glasovali protiv. Na jučerašnjoj svečanosti dodjele, znakovito je izostalo nekoliko dekana zagrebačkih fakulteta, što se kumulativno može protumačiti kao nezadovoljstvo u dijelu akademske zajednice ovim počasnim doktoratom. Za srednja.hr na cijelu se situaciju osvrće Dario Čepo, docent sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Smatra kako se radi o jednoj od sramnijih epizoda u dugoj povijesti Sveučilišta u Zagrebu, a njegov sveobuhvatan komentar prenosimo u cijelosti.
Piše: doc.dr.sc. Dario Čepo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Foto: Twitter Vlada RH/Screenshot N1 televizija
„Počasni doktorat – gradus doctoris honoris causa – dodjeljuje se uglednim osobama koje su svojim radom pridonijele napretku Sveučilišta u Zagrebu, hrvatskoj znanosti i kulturi.“ Tako stoji na stranicama Sveučilišta u Zagrebu, institucije koje sam dio, a koja je – nažalost i u moje ime – u utorak, 19. lipnja 2018., dodijelila počasni doktorat Draganu Čoviću.
Politički baja
O Čoviću, članu Predsjedništva BiH i kandidatu na skorim predsjedničkim izborima u toj državi, treba mnogo govoriti, ali puno su pametniji o njemu mnogo toga već rekli prije mene. Stoga ja neću detaljno spominjati korištenje ratnih zarobljenika kao roblja tijekom rata u BiH, sumnjivo bogaćenje, dočekivanje i druženje s pravomoćno osuđenim ratnim zločincima, kao ni dizanje optužnica zbog korupcijskih afera, zbog čega ga je tadašnji Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio s dužnosti.
Kao politolog bih mogao i trebao malo više govoriti o djelovanju Dragana Čovića na destabilizaciji i demokratskom unazađivanju Bosne i Hercegovine, države čiji je predsjednik, kao i o njegovu bliskom, gotovo bratskom političkom partnerstvu s Miloradom Dodikom, još jednim političkim bajom (kako ih izvrsno naziva moj kolega i prijatelj dr. Jasmin Mujanović), jednako sumnjiva bogatstva i očite netrpeljivosti prema opstojnosti BiH. Važna je tema i getoiziranje bosanskohercegovačkih Hrvata, gušenje političke konkurencije među njima i rada na tome da i ono malo Hrvata koji su ostali u dijelovima BiH koji se danas nazivaju Republikom Srpskom, kao i oni iz srednje Bosne i bosanske Posavine – dakle Hrvati koji su najviše nastradali, uz one iz istočne Hercegovine, tijekom rata u BiH – poželi s tih prostora otići.
‘Što je to točno Dragan Čović napravio da bi zaslužio počasni doktorat mojega sveučilišta?’
No kao doktor znanosti i zaposlenik Pravnog fakulteta, jedne od najstarijih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, ne mogu nego s nevjericom gledati kako rektor Damir Boras, cjelokupna uprava Sveučilišta kojom se okružio i uplašeni Senat, ovakvom odlukom unazađuju poziciju Sveučilišta i uništavaju njegov vrlo krhak ugled. Pogledajmo stoga što je to točno Dragan Čović napravio da bi zaslužio počasni doktorat mojega sveučilišta.
Ugledna osoba kojoj se dodjeljuje doktorat, svojim je radom – prema uputama samog Sveučilišta – trebala pridonijeti napretku Sveučilišta u Zagrebu. Čitajući izvješće Povjerenstva, nije mi jasno koje su to zasluge Čovića utjecale na razvitak institucije koje sam dio. Vidljivo je da je „dao osobit doprinos izgradnji i jačanju šire društvene svijesti o strateškoj ulozi Sveučilišta u Mostaru“. Osim što ta rečenica ništa ne znači, ona se ni na koji način ne tiče Sveučilišta koje mu počasni doktorat dodjeljuje. Ni ostatak izvješća o tome ne govori. Stoga, ovo nije odgovor na pitanje „zašto dajemo Čoviću počasni doktorat“.
Kako je pak predsjednik BiH, Dragan Čović, pridonio hrvatskoj znanosti i kulturi, još mi je manje jasno. Pretrage knjiga i radova koje sam napravio na www.nsk.hr i Google Scholaru, nisu vratile gotovo nikakve rezultate. Nadao sam se stoga da će mi izvješće Povjerenstva pomoći. No čini se da ni profesori s Ekonomskog fakulteta, Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Fakulteta strojarstva i brodogradnje, s preostalim kolegama, također nisu našli za shodno ukazati nam koji su to znanstveni dosezi Dragana Čovića. A oni bi trebali biti u tome stručni jer Čović na Sveučilištu u Mostaru upravo radi na Ekonomskom fakultetu i Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike – dakle njihov je kolega po struci.
Umjesto toga, Povjerenstvu, u kojem ne sjedi, koliko vidim, nijedan pravnik, politolog, sociolog, povjesničar ni kulturolog, bilo je važno istaknuti da je Čović bio pokroviteljem i da je sudjelovao u organizaciji konferencija „Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti“ i „Rješenje hrvatskog pitanja za europsku BiH“. To su, prema dominantno STEM-ovskom Povjerenstvu, doprinosi Čovića hrvatskoj znanosti i kulturi.
STEM-ovsko Povjerenstvo bez povjesničara, pravnika ili politologa
Da je u Povjerenstvu sjedio netko od povjesničara, pravnika ili politologa, onda se kao prednosti koje idu u prilog Draganu Čoviću ne bi uzele njegovo djelovanje „u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne“ nelegalnoga paradržavnog entiteta koji je, kao što je to istaknula profesorica Đurđica Čilić, uvelike naštetio velikom broju bosanskohercegovačkih Hrvata, ali i ostalih građana BiH. Ne bi se kao relevantan uzeo ni argument da Čović radi na usporavanju procesa „dekonstituiranja Hrvata u BiH“, jer taj proces ne provodi nitko, osim potencijalno samih političkih predstavnika bosanskohercegovačkih Hrvata, koji ih svojom politikom konflikta, ali i suradnje s očitim protivnicima opstojnosti BiH, vode getoiziranju i izoliranju.
Stručno povjerenstvo za dodjelu počasnog doktorata Draganu Čoviću
Tonći Lazibat – Ekonomski fakultet/prorektor Sveučilišta
Zvonimir Guzović – Fakultet strojarstva i brodogradnje
Nedjeljko Perić – Fakultet elektrotehnike i računarstva
Amir Hamzić – prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu
Miloš Judaš – Medicinski fakultet/prorektor Sveučilišta
Povjerenstvo je u krivu kad tvrdi da Čovićevo djelovanje vodi stabiliziranju unutarnjih političkih prilika, kao i kad nas pokušava uvjeriti da je upravo njegovim djelovanjem BiH napokon pokrenula proces europskih integracija. Politolozi bi znali ukazati na čitav niz primjera upravo suprotnog djelovanja: od prijetnje blokadom europskog puta BiH do destabiliziranja BiH u suradnji s Miloradom Dodikom.
Krije li se u nervozi rektora Borasa odgovor na pitanje o spornom počasnom doktoratu?
Gledajući tko su oni koji su prije njega imali čast dobiti počasni doktorat i dalje ne možemo odgovoriti na pitanje zašto ga je dobio Čović. Ako ćemo pretpostaviti da je Sveučilište punu autonomiju i slobodu djelovanja steklo tek s demokratskim političkim sustavom onda se ograničimo na počasne doktore izabrane u zadnja dva i pol desetljeća. Tu su, među ostalima, političari koji su svojim djelovanjem utjecali na brzo i uspješno osamostaljenje Republike Hrvatske – od Aloisa Mocka i Margaret Thatcher, preko Williama Perryja i Roberta Badintera. Među njima su i znanstvenici svjetske klase – poput Mirjana Damaške, hrvatskog pravnika i stručnjaka za kazneno pravo sa Sveučilišta Yale. Među njima je i jedna od rijetkih žena kojoj je Sveučilište u Zagrebu odlučilo dati počasni doktorat (to je, pak, posebna i vrlo važna tema o kojoj bismo uskoro trebalo otvoriti raspravu), Kathleen Vaughn Wilkes, britanska filozofkinja, koja je svijet, tijekom ratnih stradanja u Hrvatskoj, pokušala potaknuti na djelovanje. Počasni je doktor i Osječanin Branko Lustig, hrvatski producent svjetskoga glasa i preživjeli logoraš nacističkih logora smrti, Auschwitza i Bergen-Belsena.
A sad je među njima, zaslugom rektora Borasa, te uz potporu pasivnog Senata Sveučilišta, i ime Dragana Čovića. Sasvim je jasno, ako ni iz čega drugog, a onda iz izvješća Povjerenstva, da Dragan Čović nije ni blizu svojim prethodnicima i prethodnicama – ni po javnom djelovanju, ni po političkim aktivnostima, a zasigurno ni po znanstvenim dosezima. Odgovor se možda, potencijalno, krije u nervozi rektora Borasa pri odgovoru na pitanje je li ova dodjela povezana s predizbornom kampanjom u susjednoj državi. No bez obzira koji je odgovor, u svakom je slučaju povezan s potpunom nemogućnošću profesora Damira Borasa da se nosi s izazovima povezanima s mjestom rektora, o čemu nas srednja.hr izvještava detaljno.
Jedna od sramnijih epizoda u dugoj povijesti Sveučilišta u Zagrebu i kome je sve Boras ovim činom lupio šamarčinu
Ovo je, to je sasvim sigurno, jedna od sramnijih epizoda u dugoj povijesti Sveučilišta u Zagrebu. Jedino čemu se možemo nadati (i na čemu kao akademski građanin mogu raditi) je da će neka nova vremena na čelo ovog sveučilišta dovesti neke nove snage, koje će napraviti sve što je u njihovoj moći da se Draganu Čoviću počasni doktorat oduzme.
To zaslužuju i oni ratni zarobljenici koji su njegovim potpisom pretvoreni u roblje, oni građani Bosne i Hercegovine koji se bore protiv destrukcije demokratskog političkog sustava koju proizvodi politika Dragana Čovića, oni počasni doktori koji su u svojim znanstvenim, aktivističkim, političkim i općedruštvenim karijerama zbiljski radili na napretku Sveučilišta u Zagrebu, hrvatske znanosti i kulture, ali i znanstvenice i znanstvenici, studentice i studenti, administrativno osoblje i pomoćne službe, koji čine ovo Sveučilište, koji se trude unaprijediti znanstvenu, nastavnu i profesionalnu razinu na našoj najstarijoj instituciji visokoga obrazovanja, a kojima je rektor Boras ovim drskim činom lupio priličnu šamarčinu.
_________________________________
Doc.dr.sc. Dario Čepo doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje na Katedri za sociologiju.
