[VIDEO] Na tribini o lektirama saznali smo kako napisati esej na maturi iz Hrvatskog, ali i zašto je važno čitati
Naši srednjoškolci ne čitaju lektire. Svjesni su toga njihovi nastavnici, a i učenici su svjesni činjenice da njihovi nastavnici znaju istinu, ali se svi zajedno pretvaraju da je sve u redu. Problem ostaje – čitanje se ne potiče. Upravo se o tome govorilo na jučerašnjoj tribini pod nazivom ‘Kazalište i mladi: Zašto (moram) čitati lektire?’. Tribinu je organizirao portal srednja.hr u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih (ZKM).
Galerija 15 Fotografija
Otvori
– Čitanje je važno da bismo odmorili svoje stavove, ponekad ogorčene na svijet i našli drugačiju valnu duljinu i povezali se s drugačijim svjetovima i ljudima, pa tako i osjećajima, rečenica je kojom započinje Nacionalna strategija poticanja čitanja za razdoblje od 2017. do 2022., a koju je napisao učenik 2. razreda trogodišnje strukovne škole. S ovom rečenicom započela je tribina koju je organizirao portal srednja.hr u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih, a koja se održala upravo u ZKM-u.
U posljednjih nekoliko tjedana tema lektira ne silazi s naslovnica, a razlog tomu je novi kurikulum za Hrvatski jezik s kojim dolazi i novi popis lektira. Unatrag nekoliko godina bilo je mnogo rasprava o tome što učenici trebaju čitati, a što nikako ne bi smjeli, stoga je objavljivanje novog, obnovljenog popisa lektira trebalo donijeti i veliku promjenu. No, što se zapravo dogodilo je ispadanje jednog od najomiljenijih lektirnih naslova te izmijenjen pristup u čitanju suvremenih djela. Što točno ova promjena pridonosi obrazovanju učenika? Hoće li učenici sada manje čitati i više razumjeti? Osim toga, kakve lektire uopće trebaju biti i čemu uopće služi čitanje lektira te kako je uvođenje eseja na državnoj maturi utjecalo na pristup lektirama u školama? O svemu tome govorilo se na jučerašnjoj tribini.
Svrha poučavanja književnosti trebala bi biti poticanje čitanja, a ne jačanje pripadnosti narodu i državi
– Kod mene u školi većina ne čita lektire, odnosno čitaju ako moraju, ako je profesor stroži ili ih roditelji doma prisiljavaju iz nekog razloga, rekla je maturantica Rebeka Petković.
Problem vidi u neprilagođenosti sadržaja tekstova dobi učenika jer učenici s 15 godina dolaze u prvi razred i ne mogu shvatiti ulogu koju pojedina djela imaju u određenom razdoblju književnosti. Osim toga, istaknula je sveopću opsjednutost ocjenama i uspjehom, pa kad netko shvati da ne mora pročitati lektiru da bi dobio dobru ocjenu, on tako i nastavlja raditi te mu je ocjena važnija od naučenog ili (ne)pročitanog. Kao treće je navela problem površnosti zbog velikog opsega gradiva koji se mora obraditi te na nastavi jednostavno nema dovoljno vremena da bi se posvetilo pojedinom autoru ili djelu.
Sudionici tribine 'Kazalište i mladi: Zašto (moram) čitati lektire?'
Rebeka Petković – maturantica I. gimnazije Varaždin. Dobitnica Oskara znanja iz Hrvatskog jezika i književnosti, kao i dobitnica nagrade Ksaver Šandor Gjalski iz područja srednjoškolskih radova
Sanja Pilić – književnica
Tomislav Reškovac – profesor književnosti i filozofije u Privatnoj klasičnoj gimnaziji. Bio je član Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme od 2015. do 2016.
Nikolina Marinić – mentorica u Školi za život i članice stručne radne skupine za Hrvatski jezik i književnost
Moderator tribine: Marko Matijević
A zašto se u školi uopće treba poučavati književnost? Na to pitanje odgovor je dao profesor Tomislav Reškovac. Rekao je da je jedna ideja da je svrha razvoj kulturalne pismenosti što znači upoznavanje pojedinih autora, njihovih djela i ostalog, to jest, učenje činjenica. Međutim, za učenje tih stvari uopće se ne treba čitati. Druga ideja je da je svrha nastave književnosti, a tu je citirao iz novog kurikuluma,’da ojača osjećaj pripadnosti narodu i državi’.
– To je ta ideja da je nastava književnosti nekakva vrsta pouke o patriotizmu. Meni je nejasno kako će netko postati patriota čitajući Gundulića ili Hektorovića, a čak i kad bi to bilo moguće nisam siguran da bih ja to postavio kao cilj nastave književnosti.
Jedna od ideja je da je svrha nastave književnosti prvenstveno poticanje čitanja te je Reškovac istaknuo da bi on rekao da je upravo ta ideja i najvažnija.
Kako dobiti 100 posto na državnoj maturi iz Hrvatskog
Andrea Jović jedna je od dvije učenice u povijesti državne mature koja je imala 100 posto iz Hrvatskog na ispitu znanja i eseju.
– Mislim da je trik mog uspjeha bio što sam jednostavno čitala s razumijevanjem sve ulomke koje smo u školi radili i bila sam upoznata s njihovim sadržajem i s namjerom autora koji ih je pisao, pa mi je bilo jako lako odgovoriti na pitanja na koja su drugi potrošili jako puno vremena. U principu da, odgovor je čitanjem: ŠOKANTNO!, našalila se Andrea.
Zanimljivo je da je njena profesorica bila jako zabrinuta hoće li ona uopće proći maturu jer je Andrea bila sklona predugim rečenicama i filozofiranju. Međutim, ona je uspjela riješiti ispit 100 posto, no jasno je istaknula probleme državne mature iz Hrvatskog.
– Trik kako ljudi uspješno rješavaju maturu je da im profesor na satu književnosti da ključne riječi koje moraju upotrijebiti u eseju. Na primjer, Patnje mladog Werthera: romantizam, svjetska bol i slični pojmovi. I jednostavno ne morate pročitati Werthera ni suosjećati s njime, napišete te buzz words koje vam profesor baci u uho. Ono što vidim kao problem ispita je što u njemu vama provjeravaju vještine koje ne usvajate na satu. Dakle, morate se fokusirati na jedan odlomak i u njemu tražiti detalje, a nikada sigurno na nastavi niste baš detaljno pola sata zurili u jedan odlomak nego ste proletjeli kroz gradivo. Podržavam državnu maturu, ali mislim da mora postojati bolja komunikacija između NCVVO-a, stvaratelja kurikuluma i prakse, objasnila je Andrea.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Veliki je problem što je povijest književnosti ostala paradigma poučavanja književnosti
Književnica Sanja Pilić istaknula je da je u osnovnim školama drugačija situacija te da joj se čini kako do sedmog razreda osnovne škole učenici rado čitaju lektire. Profesor Tomislav Reškovac objasnio je da je to zbog toga što su djela koja ti učenici čitaju dječja književnost, oni su napisani da bi ih upravo djeca te dobi čitala te im ti tekstovi nešto govore. Kad dođu u srednju školu odjednom se suoče s književnošću nove vrste. Ni jedan od tih tekstova nije napisan za publiku od 15 godina, rekao je.
Upravo zbog toga velikim problemom smatra što je u novom kurikulumu Hrvatskog jezika povijest književnosti ostala paradigma poučavanja književnosti. Iz današnje perspektive to ga puno više zabrinjava od toga imamo li popis lektire ili ne, a o čemu se najviše raspravlja i što je fokus novog kurikuluma.
– Prvo, to znači da dijete od 15 godina mora čitati Homera. Jer stvar kreće s Homerom ili s Biblijom ili kako god. To znači da za svaki tekst imate jedan do dva školska sata, a to je stampedo koji rezultira površnošću. Dakle, ta gotovo hegelijanska ideja da čeljade od 19 godina mora u glavi imati cjelinu književnog kanona, po mom sudu je užasno kontraproduktivna, rekao je Reškovec.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
A gdje je nestao prošireni popis lektire sa suvremenim autorima?
Neizostavno pitanje bilo je gdje je nestao prošireni popis lektire iz 2016. godine koji je sadržavao predložene tekstove suvremenih autora.
– On nije upućen u raspravu u studenom 2018. zato što ni jedan kurikulum nije upućen s dodacima. Ovaj popis bio je dodatak. Poslije toga, evo ja ne znam gdje mu se izgubio trag, rekla je Nikolina Marinić.
Dodala je da bi nastavnici trebali imati autonomiju i to im se nepostojanjem proširenog popisa omogućava jer upravo nastavnici najbolje znaju što njihovi učenici trebaju i žele.
Ostali sudionici tribine redom su rekli da ipak smatraju kako je popis nestao iz pragmatičnih, političkih razloga jer je lakše oprati ruke od nekih suvremenih autora koje dio građana smatra problematičnima pa svu odgovornost, ali i hrabrost, prebaciti na nastavnike.
Marinić je istaknula da kurikulum Hrvatskog jezika nije samo popis lektire te je rekla da ne može odgovoriti na pitanje hoće li postojeći popis pomoći povećanju čitalačke pismenosti, ali da će nastavnici sada imati puno više vremena za proučavanje književnih djela, a učenici puno više prostora za čitanje djela koja ih zanimaju.
Sanja Pilić istaknula je da je popis ipak potreban za zaštitu nastavnika jer se oni često suočavaju s roditeljima koji se ne slažu s određenim tekstovima koje djeca čitaju jer u njima interpretiraju različite probleme. Popis bi tako pomogao nastavnicima da se ustvari ograde od napada roditelja.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Natjecanja iz Hrvatskog ne sadrže književnost
Rebeka je bila prva na državnom natjecanju iz Hrvatskog te je istaknula da na tim natjecanjima nema književnosti, već se proučava samo znanje iz jezika. Rekla je da bi se književnost mogla eventualno provjeravati na način na koji se trenutno provjerava znanje kroz eseje na natjecanju Filozofije.
Andrea je također kao i Rebeka dobitnica Oskara znanja jer je bila prva na državnom natjecanju iz Hrvatskog jezika.
– Mislim da je natjecanje iz Hrvatskog jako pogubno jer mnogim mladima koji ne bi trebali studirati Kroatistiku da poticaj da studiraju Kroatistiku. Jednostavno ih uvjeri da je maksosimalni doseg jednog kroatista prepoznati padeže u rečenici. A to ne da nije krajnji doseg nego nije ni elementarni preduvjet, jasna je bila Andrea.
Također, zaključila je da smatra kako raznim temama i žanrovima koje mladi vole ima mjesta u lektiri, ali da svi zajedno trebamo to htjeti implementirati i da je krucijalni problem upravo taj što mi svi zajedno to ne želimo.
——————————————————————————————————-
Svakog mjeseca održat će se jedna tribina u serijalu „Kazalište i mladi“ u kojem ćemo otvoriti neku od tema usko povezanih s mladima, o kojoj još nitko nije pričao na ovakav način. Želimo razgovarati, čuti različita mišljenja i doći do konstruktivnih rješenja. Pobrinut ćemo se da sudionici tribina budu dobro uključeni u teme o kojima ćemo razgovarati, a da rasprava nikada ne bude dosadna. Serijal tribina organiziramo u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih. Sljedeća tribina na rasporedu je 18.3., a tema su studentski izbori Sveučilišta u Zagrebu.
