Zbog slučaja plagijata ministra Barišića, predsjednik odbora za etiku podnio ostavku
Jučer je na dnevnom redu nacionalnog Odbora za etiku jedna od točaka trebao biti slučaj navodnog plagijata ministra Pave Barišića. Ministra ova afera prati od samog početka mandata, budući da ga je skupina kolega filozofa za plagiranje optužila još 2011 godine. I upravo u trenutku kada je nacionalni Odbor za etiku treba odlučiti o rješavanju slučaja, njegov predsjednik, akademik Vlatko Silobrčić, podnio je ostavku.
Screenshot: YouTube
Skupina filozofa ministra je Barišića još je 2011. prijavila za plagiranje rada ‘Does Globalisation Threaten Democracy’ nacionalnom Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, o čemu su mediji intenzivno izvještavali od trenutka kada je Barišić sjeo u ministarsku stolicu. Iako je tvrdio da se ne radi o plagijatu, već o tiskarskoj pogrešci, osam godina od objave teksta Barišić se zbog ovog propusta ispričao jednom od autora kojeg je propustio pravilno citirati – Stephenu Schlesingeru.
Jučer je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju održao sjednicu, a jedna od točaka dnevnog reda bili su i zastarjeli slučajevi, među kojima i ovaj ministra Barišića. Umjesto rješavanja slučaja, predsjednik Odbora, Vlatko Silobrčić dao je ostavku, a svoje je razloge obrazložio u pismu upućenom medijima. Pismo akademika Silobrčića prenosimo u cijelosti.
Ostavka
Točna je vijest koja se pojavila u medijima. Dao sam ostavku na mjesto predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju, na 21. njegovoj sjednici (od 1.12.2016). Ostajem njegovim članom (do daljnjega?). Kako vjerujem da javnost ima pravo znati zašto sam to učinio (Zakon!), navest ću sve razloge koji su me na to naveli:
– U srijedu oko 17,30 (predvečer dana prije sjednice) primio sam e-poruku od zaposlenice AZVO-a. Poruka je sva bila usmjerena na to da pokuša odvratiti Odbor od donošenje ikakva mišljenja o predmetu aktualnog ministra znanosti i obrazovanja. Već me ta poruka navela da pripremim ostavku, koju sam pri početku Sjednice i dao.
– Zanimljivo je da je, od kada je na dnevnome redu Odbora predmet gospodina Ministra, naglo porastao interes za Odborov rad, te je broj gostiju na našim sjednicama porastao, a kulminirao je na 21. sjednici, kad je došao i nedavno izabrani državni tajnik Ministarstva znanosti i obrazovanja (Ministrov izaslanik). Rekao sam mu u dijelu rasprave da se vidi koliko je Ministarstvu stalo do neovisnosti Odbora kad je on bio poslan da “kontrolira štetu”.
– Kad smo započeli raditi po dnevnome redu, Odbor mi je zamjerio da sam prekršio Poslovnik time što sam u javnosti potvrdio da će svi pronađeni zaostali predmeti biti na dnevnome redu. Nisam se mogao složiti s tom zamjerkom jer je dnevni red bio jasan iz napisa u javnosti.
– Zatim mi je zamjereno što sam se često pojavljivao u javnosti i iznosio svoja gledišta, tražeći uvijek da se istakne da to nisu gledišta Odbora nego moja osobna. Odgovorio sam da smatram da je u akademskoj zajednici u kojoj je plagiranje česta pojava, potrebno o tome govoriti, a ne šutjeti. Pozvao sam se i na Zakon po kojem je uloga Odbora da “promiče etička načela”. Ne vjerujem da se pri tome mislilo da se to radi šutnjom.
– Kad smo konačno došli do “osjetljivih predmeta”, Odbor nije uspio donijeti konačno mišljenje, te su odluke odgođene. Nakon svega što se o Predmetu moglo pročitati i zaključiti, mislim da smo mogli i bolje. Sve su to razlozi što su me naveli na ostavku i osnažili u mojoj odluci. Zaključio sam i rekao da mi je važnije biti slobodan da kažem što mislim nego da sam predsjednik Odbora. Napominjem da Odbor bira predsjednika i zamjenika među svojim članicama/članovima.
2. prosinca,
Vlatko Silobrčić
