Humanitarci: Nakon gubitka voljene osobe odricanje i pomaganje drugima postao im je smisao života
U državi postoji nekoliko desetaka humanitarnih organizacija, a neke od njih osnovali ljudi koji su sami doživjeli osobnu tragediju zbog koje su odlučili nesebično pomagati drugima. Plavog anđela, Savjetovalište Luka Ritz, Zakladu Ana Rukavina, a uskoro i zakladu s imenom Nore Šitum osnovale su obitelji koje su izgubile svoju bližnje pa posvetile život humanitarnom radu.
Nakon što su doživjele tragediju koja je zauvijek promijenila njihove živote, pojedine obitelji su odlučile većinu svoga vremena posvetiti humanitarnom radu. Mnoge humanitarne organizacije osnovali su upravo ljudi koji su se našli u situaciji da su izgubili člana obitelji, bilo zbog bolesti i nasilja. Među nekoliko desetaka neprofitnih organizacija koje pružaju pomoć, nalaze se i one čiji je nastanak bio potaknut osobnom tragedijom osnivača.
Nije im imao tko pomoći, pa Suzana i Reno Ritz pomažu drugima
Luka Ritz bio je maturant Grafičke srednje škole u Zagrebu koji je prije pet godina preminuo zbog posljedica brutalnog napada na Mostu slobode kod Bundeka. Lukina priča potresla je cijelu Hrvatsku te su njegovi napadači odnedavno na slobodi, a roditelji preminulog maturanta su osnovali Savjetovalište koje nosi Lukino ime. Suzana i Reno Ritz posvetili su svoj život pružanju pomoći djeci, mladima, roditeljima i obitelji.
Već četiri godine dodjeljuju se nagrade ‘Luka Ritz’ u osnovnim i srednjim školama za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Učenici koji osvoje spomenutu nagradu uz priznanje dobivaju i godišnju stipendiju koja iznosi tisuću kuna mjesečno.
– Kad smo se našli u situaciji da nam je bila potrebna pomoć bilo psihološka ili pravna, nismo se imali kome obratiti. Istupili smo u javnost sa svojom pričom i tada su se ljudi koji su se našli u sličnim problemima javljali nama i zvali nas na kućni telefon. Zbog toga smo suprug i ja odlučili osnovati Savjetovalište kako bi pomogli svima kojima je pomoć potrebna, istaknula je Suzana Ritz.
Također je dodala kako upućuju i ljude koji nisu u mogućnosti doći u Zagreb, kome se mogu obratiti i koga kontaktirati. Oduvijek su živjeli po principu da treba zaštititi različite, promicati toleranciju pa je iz svega toga logičan slijed bio da se nakon gubitka sina okrenu humanitarnom radu.
Humanitarni rad se ne može naučiti
Dragica Kopjar je nakon 32 godine rada u Diners clubu u Zagrebu raskinula radni odnos te osnovala Centar za humanitarni rad, volontiranje i pomoć djeci i siromašnima u zemlji i svijetu Plavi anđeo. Do tog velikog preokreta u životu dovela ju je najveća tragedija koju je proživjela, pogibija 23-godišnjeg sina koji se poskliznuo i pao leđima na željezničku prugu kada je naišao vlak. Nakon tog događaja Dragica je otputovala u humanitarnu misiju u Keniju te ganuta viđenim, već tamo znala da će osnovati humanitarnu udrugu. U roku od dva mjeseca od povratka u Hrvatsku sasvim sama osnovala je Plavog anđela.
– Volontirala sam cijeli život, a još od svoje 16. godine sam bila član omladinske radne akcije tako da se želja za humanitarnim radom nije javila preko noći. Međutim u nekom vremenu sam se više angažirala oko posla, ali mi je želja nakon doživljene tragedije jednostavno ponovno došla. Ponekad me netko nazove i pita mogu li ih naučiti humanitarnom radu, no to se ne može naučiti nego to mora biti u osobi, rekla je Kopjar. Nadodala je kako ima dosta volontera koji rade u udruzi, ali da su većinom studenti koji brzo odustanu kad shvate koliko ima posla.
Ako se prijavite na volontiranje u neku od siromašnih zemalja putem online obrasca, nakon toga slijedi razgovor s predsjednicom udruge koja se na taj način uvjeri o motivaciji prijavljenih ljudi.
– Nisu svi sposobni otići u Afrku. Trebate biti zdravi, psihički biti spremni na ono što vas čeka, ali prije svega morate imati humanitarni karakter, ističe. Također objašnjava kako ponekad odbije prijavljene volontere jer shvati kako nisu došli sa željom da nekome pomognu, nego su više turistički zainteresirani za zemlje. U tom slučaju ih upute na turističke agencije.
‘Želim život!’ – riječi preminule Ane Rukavine kojima je ganula javnost
Mlada novinarka Vjesnika, tada 29-godišnja Ana Rukavina Erceg, svojom je porukom ‘Želim život!’ ganula ljude diljem Hrvatske. Naime, Ana je oboljela od leukemije te je molila za pomoć koja joj je bila potrebna u nabavci skupih lijekova i odlazak na liječenje u SAD. Uskoro je pokrenuta humanitarna akcija ‘Želim život!’ u kojoj je sudjelovao veliki broj ljudi, no Ana je prije sedam godina izgubila bitku za život. Nakon njene smrti, majka Marija i sestra Gordana Leto osnovale su Zakladu Ana Rukavina.
Norini roditelji skupljeni novac ulažu u gradnju kuće za bolesnu djecu
Još je svima svježa priča o Nori Šitum koja je prije dva mjeseca umrla od limfoblastične leukemije. Norina bolest nakratko je ujedinila hrvatsku javnost te su joj skupili višemilijunski iznos potreban za liječenje, no njeni roditelji su prije nekoliko dana izvijestili kako je nakon plaćanja računa u bolnici u Philadelphiji ostalo 3,3 milijuna kuna.
Također su obznanili kako će tim novcem osnovati Zakladu Nora Šitum. Planiraju već na jesen izgraditi kuću s dvadesetak soba u kojoj bi boravila bolesna djeca s roditeljima za vrijeme liječenja u Zagrebu.
