[Hvaranin u Aziji] Bivši VERN-ovac nakon sezone otišao u Peking prevoditi kineske serije

Jedu li Kinezi pse u restoranima, koliko košta kava u Pekingu i kako izgleda prevođenje kineskih serija na engleski otkrio nam je 31-godišnji Hvaranin Fjodor Tušup koji se nedavno vratio s dvomjesečnog pripravništva u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta.

Galerija 10 Fotografija

Otvori

– Kad netko pita zašto baš Kina, ja kažem ‘zašto ne’. Kina je cool, egzotična, daleka i nepoznata, počinje nam priču o svojem neobičnom pripravničkom iskustvu u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta nekadašnji student VERN’a i bivši fotograf Makarske kronike Fjodor Tušup.

On je krajem prošle godine otputovao u Peking kako bi dva mjeseca radio u CIBN-u (China International Broadcasting Network), najvećoj od sedam kineskih kompanija koje se bave emitiranjem internetskog programa, a malo prije Nove godine vratio se u domovinu pun dojmova i novih znanja.

Nakon sezone – Kina

Ovaj mladić iz Starog Grada na otoku Hvaru, nakon što je završila turistička sezona na jugu Hrvatske, odlučio je spakirati kufere i otići u neku ‘egzotiku’, jer kao što je sam rekao ranije ‘zašto ne bi ako može’. Dao si je truda, prekopao internet i sebi omogućio avanturu života.

– Našao sam agenciju i nakon malo razmišljanja odlučio se za dvomjesečni program u glavnom gradu. Agencija mi je s vizom i našla posao, a riješili su mi i smještaj kod jedne kineske obitelji, kaže 31-godišnji Hvaranin.
Njegova angažman u kineskoj metropoli je bio dio svojevrsnog otvaranja ove velike zemlje k drugim kulturama i potrebi da se usprkos djelomičnoj zatvorenosti ipak uči i od drugih. S obzirom da ima već nekoliko godina iskustva rada u medijima, Tušup se odlučio na pripravništvo u toj oblasti, no usprkos znanju koje ima, nije se mogao pripremiti na ono što ga je dočekalo kod kineskog distributera internetskog programa.

Mediji šire strah od inozemstva, a iz domovine samo pozitiva

– Moje glavno zaduženje je bio nadzor i provjera titlova za programa namjenjenog stranom tržištu, poglavito tursko jer Turci iz nekog razloga masovno otkupljuju kineski TV program. To je funkcioniralo tako da bi netko prevodio scenarij s kineskog na jako loš engleski, a ja bih to popravljao. Nekad sam i sam prevodio s kineskog preko internetskog prevoditelja. Naravno, nije riječ o Google Translatoru, jer je Google zabranjen isto kao i Facebook i YouTube. Osim toga radio sam i neke prilično dosadne poslove kao pravljenje kataloga i prezentacija, prepričava Fjodor svoja poslovna iskustva i dodaje kako je ipak najzanimljiviji dio bio prijevod serija.

Ono što ga je iznenadilo kada je dobio materjale je, kaže, naivnost i repetitivnost sadržaja koji se nudio. Na početku je mislio kako prevodi dječje serije, no kasnije se ispostavilo da je riječ o programu za studentsku populaciju.

Izdvojeni članak

Studentica ZŠEM-a otkriva ljepote i izazove humanitarnog rada u srcu Afrike

– Priče su naivne i smiješne s moralnim porukama koje su se stalno ponavljale. Sve je bilo tipa – ne kradite, prijavite nezakonitost i nepravilnost i poštujte roditelje. Osim toga širila se propaganda i specifični pogledi na 20. stoljeće. Ono najzanimljivije je što se na vjestima prenose samo loše stvari iz svijeta (terorizam i slično), a čista pozitiva iz Kine, objašnjava nam.

Ko je umoran može ‘ubit oko na poslu’

Zanimljiv je i detalj koji je bivši fotoreporter primjetio vezan za razliku u radnim kulturama na zapadu i istoku. Naime, svaki dan oko 10 sati ujutro imali bi na poslu pauzu za 10 minutno razgibavanje. Krenula bi snimka, a svi bi prestali radit i razmahali se malo.

– Najšokantniji je običaj spavanja na poslu. Ako ti se spava, ubiješ oko na 15, 20 minuta. Nikoga to ne smeta i nitko te ne prekida, jer se smatra da si se umorio radeći i da ćeš radit bolje ako se odmoriš, oduševljeno prepričava naš sugovornik.

Da ne bi bilo zabune, od svog pripravništva na Istoku nije ništa zaradio jer kineske ‘Mršićeve’ mjere nisu 1.600 nego 1.750 juana, odnosno kuna, tako da čovjeku na kraju mjeseca teško što ostane. Ipak za jednog nematerijalistu, kako Tušup sebe opisuje, mnogo je stvari vrijednijih od novca.

Izdvojeni članak

Afrička reportaža: Plemensko obrezivanje žena – smrtonosna rabota opravdavana stoljetnom tradicijom

Kava duplo skuplja od autobusne karte

Iskustvo koje je tamo skupio radeći, nešto je čime se rijetki mogu pohvaliti. Osim toga puno je stvari koje ova drevna zemlja krije od zapadnjaka, a vrijedno je otkrivanja.

– Peking je golem. S okolicom u njemu živi 30 milijuna stanovnika, ali nema turistički karakter. Iako je golemih proporcija grad je vrlo čist. Tek na par mjesta mogu se vidjeti grupe turista. Jedna od takvih lokacija je najveći trg na svijetu Tiananmen. Na centru se nalazi veliki Maov portret koji je nezaobilazno mjesto kako za turiste tako i za domaće stanovništvo.. Na zidovima su samo službene poruke na panoima u kojima su upozorenja, podrške i klasično veličanje života na selu. Za zapadnjake je zanimljivo što se na trgovima mogu vidjeti ljudi kako ujutro izvode tai chi usprkos ciči zimi, opisuje Tušup urbanu kulturu u kineskoj metropoli i otkriva kako je Veliki zid ipak glavna atrakcija.

Nalazi se jedan sat vožnje od grada i, kako Fjodor kaže, fantastična je građevina neusporediva s bilo čim drugim. Zanimljivo da jednosatna vožnja autobusom košta dva i pol puta manje nego šalica kave. Objašnjava kako ono što je u Dalmaciji i Hrvatskoj općenito minimum u Kini je golemi luksuz. Ipak svakodnevne potrepštine nisu skupe. Čak što više iznimno su jeftine.

– U restoranu se može jesti za deset kuna po obroku, a čak i u skupljim lokalima ručak izađe oko 35 kuna. Jedino skuplje jelo je pekinška patka i košta oko pedeset eura, ali od nje se može najesti 7,8 ljudi. Kao što sam već rekao kava je luksuz, a u restoranima se pije voda. Ali topla voda jer ona iz pipe nije pitka i mora se prokuhavat. Ako pokušate naručit normalnu tekućinu sobne temperature – ne može. Čekaj dok se ohladi, duhovito objašnjava mladi Hvaranin.

‘Dvi milijarde ljudi nikad nije popilo kavu na rivi…’

Usprkos činjenici da je jako smršavio u dva mjeseca, doživio kulturalni šok i puna dva tjedna dolazio sebi od jet laga, ovaj ‘pustolov sa škoja’ kaže kako mu je put u Kinu omogućio nov pogled na globalizaciju. Također ne krije ponos i oduševljenje što mu je nešto ovakvo pošlo za rukom, a za kraj daje i odgovor na vječno pitanje o usporedbi životnih standarda.

– Postoji milijarda ljudi koji nikad nisu popili kavu na rivi, kojima pitka voda nije dostupna i koji moraju nosit masku da ne udišu otrovan zrak. Tamo te Veliki brat sluša i gleda vrlo pozorno, a mi pričamo šta nas je volja. Mi u recesiji, a njima rast ne prestaje. Kod njih standard viši, a kod nas kvaliteta života neusporedivo bolja, zaključio je.