Imali su snove i planove, a dobili opustošeno tržište rada: ‘Dobila sam otkaz, a većini obitelji je smanjena plaća’
Imali su snove, planove i ideje, a onda se dogodila 2020. godina. Čitava jedna generacija mladih ljudi koja će uskoro izaći na tržište rada našla se u dosta nezavidnom položaju. Njihove brige, strahove i nedoumice već mjesecima prenose svjetski mediji. Ta situacija, dakako, nije zaobišla ni Hrvatsku. Ionako već slabo i nerazvijeno gospodarstvo pogađa recesija, a situacija s nezaposlenošću godinama nije bila gora. Porazgovarali smo s osmero mladića i djevojaka, a oni su s nama podijelili svoje misli i strepnje o posljedicama epidemije koronavirusa na život kakav znamo.
Foto: Pixabay
Svijet se, naizgled, pomalo oporavlja od epidemije koronavirusa. Otvaraju se kafići, učenici se vraćaju u školske klupe, održavaju se svadbe. Ne treba biti suviše pesimističan, no neki kažu da najgore tek dolazi. Loša turistička sezona, još veći porast nezaposlenosti, manja kupovna moć, restrikcije, manje plaće i rezovi gdje god se stigne. Nije to atmosfera u kojoj se itko rado pronalazi, a pogotovo ne mladići i djevojke, mnogi od njih studenti završnih godina, koji će baš ovih dana i mjeseci izaći na opustošeno tržište rada.
Razgovarali smo s njih osmero, a o strahovima najbolje govori činjenica da ih je nekoliko željelo ostati anonimno.
Zbog epidemije dobili otkaz: ‘Najviše se bojim da ću čekati godinu, dvije kako bih se zaposlila’
Lucia ima 23 godine, studentica je završne godine studija odnosa s javnošću. Do početka ožujka radila je u struci kao student, taman je započela puno radno vrijeme kad su se kod nas počeli pojavljivati slučajevi zaraze koronavirusom. Posla je za tvrtku bilo manje, a ona je dobila otkaz.
Roditelji se bave turizmom. Sezona kasni i već su im vidljivi gubitci u odnosu na prošlu godinu. No, Lucia je optimistična.
– Trenutno promatrajući situaciju vjerujem da ću moći naći posao u struci, ali sigurno će početna plaća biti niža nego što se do sada nudila ili možda neće biti moguće odmah dobiti zaposlenje na dulje vrijeme, kaže nam.
Dodaje i kako je mišljenja da se to može podnijeti te kako svi generalno trebamo biti spremni na takvu situaciju u neko dogledno vrijeme.
Naša druga sugovornica ima 24 godine i na završnoj je godini studija sociologije. Htjela je ostati anonimna. Od početka studija radila je razne poslove preko student servisa, a prvi puta dobila je otkaz prije dva i pol mjeseca – upravo zbog epidemije virusa.
– Većini obitelji smanjena je plaća uslijed epidemije. Sada me, više nego ikad, strah da sigurno neću naći posao u struci, kojeg je i u normalnim okolnostima bilo teško pronaći. A i posao koji budem radila vjerojatno će biti manje plaćen nego uobičajeno te pretpostavljam s ugovorom na određeno vrijeme, priča nam zabrinuto.
Antoniji, 26-godišnjoj magistri biologije i laboratorijskoj dijagnostičarki nekoliko je članova obitelji ostalo bez posla. Brat i sestrin suprug, obojica pomorci, otkad su se zadnji put ‘iskrcali’ s broda nisu natrag pozvani.
– Tehnički gledano, nisu dobili otkaz jer su pomorci, a svakim ukrcajem oni potpisuju novi ugovor. Ali negdje od veljače ili ožujka kada su se trebali ponovno ukrcati, kući su na čekanju. Jedan od njim mora tražiti i novu tvrtku jer je njegova postojeća odlučila zapošljavati jeftiniju radnu snagu, rekla nam je Antonija.
Ona je prije nekoliko mjeseci, priča nam, završila sa stažiranjem. Položila je stručni ispit i očekivala je da će se ubrzo zaposliti u laboratoriju. Naime, njeno je zanimanje laboratorijskog dijagnostičara bilo baš traženo.
– Međutim, zaposlenje u bolničkom laboratoriju vjerojatno neće biti moguće do daljnjega. Moj odjel ostaje na jednom lokalitetu, spojili su dva u jedan, te nema naznake vraćanja na stari lokalitet, kaže nam Antonija.
Najviše se boji da će morati čekati godinu, dvije kako bi se zaposlila, neovisno o tome je li ugovor na određeno ili neodređeno.
– Jako je psihički devastirajuće biti kući i ne imati što raditi. Osjećaš se jako beskorisno, zaključuje.
Drastično im smanjene plaće
Razgovarali smo i s mladom studenticom odnosa s javnošću. Zamolila nas je da ne otkrijemo njezin identitet. Kako nam kaže, iako je isprva sve bilo u redu, epidemija koronavirusa dovela je do promjena na radnom mjestu.
– Otkaz nisam dobila, no kako je došlo do pada posla, smanjena mi je plaća za dvadeset posto. Najviše me strah da će ovo trajati dosta dulje nego očekujemo. Nekada bih u budućnosti voljela karijerno napredovati, mijenjati poslove i tvrtke, a ova kriza mogla bi dovesti do toga da se recimo prestanu neko vrijeme otvarati nova radna mjesta, govori nam o svojim brigama.
Anoniman je htio ostati i 26-godišnji student građevine. Ove će godine diplomirati, a gotovo je siguran da će imati problema s traženjem posla u struci i zaposlenjem nakon završetka studija. Štoviše, na studentskom poslu na kojem radi smanjena mu je plaća za dvadeset posto, a njegova djevojka na svojem je studentskom poslu dobila otkaz.
‘Ako situacija ne bude povoljna, i preseljenje je opcija’
Razgovarali smo i s Marinom, 23-godišnjim studentom strojarstva. On planira diplomirati za koju godinu, ne radi tijekom cijelog studija, već sezonski – s roditeljima u obiteljskom poslu. Taj posao ovisi o turističkoj sezoni pa je epidemija koronavirusa, kako je odgodila dolazak turista, direktno utjecala na njihov rad i uzrokovala gubitke.
– Nadam se i vjerujem da slijedi brz oporavak. A strah je uvijek isti, netko manje kompetentan na tvom radnom mjestu, rekao nam je šaljivo.
Neki od naših sugovornika, poput Ante, 27-godišnjeg studenta doktorskog studija kemije, već razmišljaju o planovima ukoliko financijska situacija bude nepovoljna. Njemu je, kaže, financijski sve ostalo isto, plaća se nije mijenjala, a jedino na što je epidemija utjecala je njegov raspored.
– Nemam neke pretjerane strahove, mislim da se sve pomalo vraća na staro, a posljedica na ekonomiju ima i bit će ih. Ako smanje plaće, očekujem da smanje i davanja. U protivnom, i preseljenje u državu u kojoj je situacija bolja je jedna od opcija koju razmatram, rekao nam je.
Nekih velikih promjena u poslu nije imala ni Lucija, 23-godišnja studentica odnosa s javnošću iz Varaždina. Ona je na stručnom osposobljavanju, kaže, pa s obzirom na to da joj gotovo cijelu plaću daje država, nije došlo ni do kakvog smanjenja.
– Zaposlit ću se kako sam i planirala, ali moguće je da ću imati nešto manju plaću nego što sam očekivala. Razlog tomu je prvenstveno izostanak državnih poticaja koji su inače isplaćivani poslodavcima za zaposlenje osoba mlađih od 25 godina. Trenutno je ta mjera suspendirana i nije mi poznato hoće li se, i kada ponovno vratiti, rekla nam je Lucija.
Strahovi su, priznaje, prisutni, a najviše se boji da se ona ili netko blizak ne zarazi.
