[INTERVJU] Brezak Stamać uoči ‘Škole za život’: Na Loomenu sam bila jednom, to je gubitak moga vremena
Spomenuli ste hrvatski jezik; iako nećete biti u nastavi od 9. rujna, predavali ste hrvatski jezik 29 godina u gimnaziji. Dugi niz godina radili ste na jedan način koji se sada mijenja. Kurikulum hrvatskog jezika sigurno ste proučili, koji je vaš komentar na njega?
Diplomirala sam 1990. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Moji profesori davali su nam iznimnu širinu znanja. Eduard Hercigonja, Vladimir Anić, Marko Samardžija, Slobodan Prosperov Novak, Dragutin Rosandić su legende hrvatske i europske filologije. Ovo što se sada nudi više nije kvantum znanja kojim se netko može podičiti, nego su to informacije koje će dijete nastojati primijeniti. Hoće li se novim načinom poučavanja uspjeti doći do smanjenja obimnog nastavnog sadržaja, to će pokazati praksa. Primjerice, jezik je sustav koji se razvija, djeca usvajaju glas, kasnije ga pišu kroz slova, onda pišu riječi i na kraju slažu rečenice. Teško će biti profesoru u prvom razredu gimnazije objasniti pojam sintagme, što se inače radi na području sintakse u trećem razredu, kao i pravopisne pojmove i vrlo zahtjevne termine iz leksikologije koji su se dosad radili u četvrtom razredu, a sada su u prvom razredu kurikula hrvatskoga jezika. Sustav koji nosi jezik je u ovom slučaju razmrvljen. Veliki će to biti izazov, ali i poteškoća u poučavanju (barem u početku) profesorima hrvatskog jezika. Trebat će usustaviti djeliće gramatike hrvatskoga jezika, a pritom računajmo da nam đaci dolaze sve nepismeniji i slabih čitalačkih kompetencija kao i navika čitanja.
Što se tiče književnosti, ona je kroz prvi razred gimnazije išla od teorijskih pojmova, kategorija lirike, drame, pojam soneta, a potom su se u drugom polugodištu interpretirali vrlo zahtjevni tekstovi klasične književnosti, antika i srednjovjekovna književnost. Ta kronologija je narušena, dakle neće se ići kronološki nego tematski. To je novo, no čitanke su i prije nastojale provlačiti tematski pristup književnim djelima.
Konačni popis lektire dobiven je nakon što je ministrica uključila nastavnike kroz anketu po školama. Smatrate li da je to bio korektan način da se formira okvirni popis djela?
Jest, to je bilo mudro jer se u tom slučaju može uvijek reći – učitelji i profesori su u konačnici vraćali nazad neke lektirne naslove koji su bili izostavljeni.
Puno slušamo o tome da su djeca, tj. učenici danas gori nego ikad prije, da su generacije sve gore. Je li to stvarno istina? Profesorica ste u školi i imate uvid u brojne generacije u posljednjih 30 godina.
Kakvu si atmosferu napravite u razredu i kakva pravila postavite kada uđete u razred, tako će to izgledati.
Znači li to da ste stroga profesorica?
Nisam stroga, no tražim puno, ali oni su točno znali što trebaju napraviti da bi dobili ocjenu odličan, a isto tako su znali što trebaju napraviti da bi dobili pozitivnu ocjenu. Ali ja teško mogu ovdje govoriti o pozitivnim ocjenama jer moji đaci su imali najmanju ocjenu dobar. Tu i tamo bi bila neka jedinica iz testa, ali ona je bila više rezultat nečega što tog trenutka nisu uspjeli napraviti, a znali su da ću to od njih tražiti pa bi naučili i ispravili. Nisu djeca manje ili više zahtjevnija ili zločestija nego što su bila djeca prije. Svoje sam učenike uvijek doživljavala kao suradnike i uvijek smo zajedno jako lijepo radili. Nisu učenici ništa lošiji, to je stav da je nekoć bilo bolje. S djecom stalno treba raditi.
Članica ste HDZ-a, HDZ-ova ste zastupnica u Gradskoj skupštini, to je vaša stranka iz koje smo prije desetak dana mogli čuti izjavu premijerova savjetnika Radovana Fuchsa, koji je zapravo vrlo jasno rekao da bi cijelu priču s frontalnom ‘Školom za život’ trebalo odgoditi za godinu dana i malo bolje utvrditi stvari. Što kažete na izjavu kolege?
Posebni savjetnik premijera Plenkovića, dr. sc. Radovan Fuchs i ja slično mislimo. No, uvođenje ‘Škole za život’ je pred vratima učionica i to je kraj moga iskaza.
Kada bi se u nekom paralelnom svemiru dogodila odgoda od godine dana, što bi se u toj godini trebalo još napraviti da biste mogli reći – ok, to je sada to, idemo mirne duše u škole?
Trebalo je razmišljati o tome da se jedna godina nakon eksperimentalne faze iskoristi za evaluaciju i analizu te kako bismo u narednu školsku godinu mogli ići svi spremni prema učiteljima, profesorima, nastavnicima, pa konačno i prema roditeljima. Imam dojam da su se roditelji sigurno interesirali, ali svi skupa kao i sami zaposlenici u školama ne znaju što ih točno čeka. Nešto više znaju roditelji i nastavnici koji su bili uključeni u eksperimentalnu fazu ‘Škole za život’.
Dakle, po vama bi bilo idealno kada bi se u jednoj dodatnoj godini primijenilo i analiziralo rezultate eksperimenta koji bi se potom implementirali?
Da, preskup je to bio projekt da bi se dalje usput radio u hodu. Ali to je sve u kondicionalu – što bi bilo kad bi bilo. ‘Škola za život’ je pred vratima učionica i 9. rujna u njih i ulazi.
Ono što se zaista može zamijetiti jest ‘obrazovni dualizam’ između HNS-a i HDZ-a u smislu da su itekako primjetne razlike u razmišljanjima između dva koalicijska partnera što se tiče reforme obrazovanja.
Ja mogu reći da je suradnja AZOO-a i MZO-a od moga dolaska sjajna. Uložila sam jako puno truda, entuzijazma i kompromisa (pogotovo glede kratkoga vremenskog roka) da zajedno sa svojim kolegama savjetnicima poduprem i osiguram mirnu provedbu reformskoga zahvata Vlade Republike Hrvatske koja je povjerena MZO-u. Nikakva opstrukcija glede toga ne bi imala smisla! This Is The End!
Kažete da je suradnja Agencije i Ministarstva od vašeg dolaska sjajna, međutim, u intervjuu za N1 televiziju rekli ste da je vaša komunikacija s Ministarstvom spuštena na razinu ministričine pomoćnice, gospođe Kralj. Što to znači?
Gospođa Kralj je u pravom smislu riječi operativna osoba i zato je vjerojatno ona kao ministričina pomoćnica i moja suradnica. Ja to poštujem! Ta je suradnja vrlo korektna i optimistična, nikako nije samo deklarativna, što potvrđuje i to da smo ovaj velik broj edukacija i savjetovanja s našim kolegama, višim savjetnicima Agencije i mentorima ‘Škole za život’ organizirali za cijelu Hrvatsku i podijelili posredstvom EMA-e u roku od četiri dana. Smatram to velikim uspjehom. Imala sam vrlo malo vremena jer su bili i godišnji odmori za većinu djelatnika Agencije! Zasigurno, da smo imali priliku godinu dana, to bi bilo sustavno i još bolje. Vjerojatno tako, u dubini duše, misle i oni koji su na tome radili – da nam je još ostala godina dana.
Spomenuli ste kako je ‘Škola za život’ tek začetak reforme. Postoji li, prema vama, diferencijacija između Cjelovite kurikularne reforme i ‘Škole za život’?
‘Škola za život’ je dio reformskog zahvata.
Je li ona Cjelovita kurikularna reforma?
Nije, i toga su, vjerujem, svjesni svi koji su na ovom dijelu reforme zvane ‘Škola za život’ radili. Predškolski odgoj u ‘Školi za život’ u ovoj školskoj godini nije obuhvaćen. Nismo definirali trajanje osnovnoškolskog obrazovanja i sa svim inovacijama ulazimo u školu koja i dalje traje osam godina. Djeca u našoj drugoj domovini Irskoj u školu polaze s 4 godine. Kod nas se propituje je li dijete sa 6 godina psihički i fizički spremno sjesti u klupu i nositi torbu. Reformski zahvati su po strani ostavili umjetničke škole, a taj segment školstva treba posebno njegovati, da ne govorim o strukovnim školama. To su činjenice. U tom smislu, ne možemo govoriti o cjelovitoj reformi.
Nedostaje i izbornost u gimnazijskom obrazovanju, predviđena u CKR-u.
To nas tek čeka u drugoj etapi reformskih promjena. Kada ‘Škola za život’ uđe u škole, to neće biti kraj reforme. Ona je samo prvi korak svih velikih promjena koje bi trebale uslijediti. Da su one rađene godinama unaprijed, i da smo istodobno s reformom ušli od vrtića, osnovne škole, umjetničke, strukovne škole i gimnazije, dobili bismo jednu potpuno drugačiju sliku. To bi bila prava reforma koja nas tek čeka. Grandiozan je to zahvat.
Kada je u zamisli bila Cjelovita kurikularna reforma, jeste li imali zamjerke na izvorno osmišljenu reformu na kojoj su radili Boris Jokić i suradnici? Pisali ste opaske u knjigama akademika Paara.
Jesam! Pisala sam recenziju programa hrvatskog jezika i književnosti na poziv akademika Paara koji je tada pri HAZU vodio Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo. Na poziv akademika Paara bila sam i članica toga Vijeća. Dio recenzije je objavilo Sveučilište u Zagrebu 2016. godine kao Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikulnoj reformi. Iz razgovora s dr. sc. Borisom Jokićem, mogu reći da je on bio vrlo benevolentan i govorio je da ono što su on i njegovi suradnici napravili nije konačno. Govorio je da dopušta da to nije najbolje moguće. Nikada nisam stekla dojam da su ga kritike struke, nastavnika i znanstvenika vrijeđale. Mišljenja sam da ga je smetao stav tadašnje Vlade Zorana Milanovića koja nije znala ili nije imala snage što s prijedlozima tadašnjeg CKR-a. Tako je Paarovo Vijeće HAZU-a predlagalo nastavak reforme, ali svakako izrazitije uključivanje sveučilišnih profesora i mjerodavnih instituta. Bila je to i prijelomna godina pred parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj 2016. godine. Što se tiče toga perioda, činjenica je da je Vlada SDP-a imala četiri godine da ono što se tada predlagalo pokuša implementirati. SDP je, dakle, imao mogućnost da uvede u škole zamisli gurua tadašnje reforme (tako ga je hrvatska javnost doživljavala) Borisa Jokića. Oni su priliku propustili. Vlada Andreja Plenkovića učinila je puno da ‘Škola za život’ tj. reforma otpočne svoj put.
Istraživanje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o eksperimentalnoj godini ‘Škole za život’ izazvalo je puno polemike. Rezultati nisu pretjerano dobri i pokazali su da učenici koji su prošli kroz prvu godinu eksperimentalnog programa nisu baš briljirali u kontekstu logičkog razmišljanja, kritičkog mišljenja.
Mislim da bivša viša savjetnica AZOO-a i sadašnja ravnateljica NCVVO-a Ivana Katavić sa svojim suradnicima radi vrlo profesionalno taj dio posla. Više sam puta spominjala TALIS istraživanje iz 2018. godine koje je dobar indikator stanja u hrvatskim školama. Ako se napravi dobra analiza, mogao bi to biti put ka profesionalizaciji učitelja i ravnatelja. Zato su vrlo važna istraživanja koja provodi NCVVO.
Dakle, istraživanje NCVVO-a o eksperimentalnoj fazi ne doživljavate kao preliminarno istraživanje, kako ga je nazvala ministrica?
Mislim da je NCVVO uredno napravio svoj dio posla, ispitujući kompetencije rješavanja problema kod učenika koji su bili uključeni u eksperimentalni program ‘Škola za život’. Ministrica Divjak izlazi u javnost s analizama. One su vrlo sofisticirane u brojkama, postotcima, grafikonima, i to su analize iz eksperimentalnih škola isključivo.
Kako komentirate zahtjev HNS-a i Ministarstva obrazovanja za povećanjem plaća prosvjetarima?
Parafrazirala bih ministra Marića, s kojim se slažem, da svi imamo volju i svi imamo želju povećati plaće, ali sve mora biti u skladu s mogućnostima. Što se tiče mogućnosti, valja istaknuti da su početkom ove školske godine učitelji i nastavnici dobili 3 posto povećanja plaće, a 2 posto će osjetiti na rujanskoj plaći. Svi se slažemo s time da profesorima trebaju veće plaće, veći će biti opseg posla i odgovornost rada. Sklona sam ideji da se u budućim pregovorima razmisli o višim koeficijentima nastavnicima i učiteljima. To će svakako tražiti i veći opseg posla i prisutnost učitelja u školama. Da bi oni u školi bili vidljiviji, treba osigurati kabinete u kojima će raditi. Učitelji i nastavnici percipiraju se kao oni koji rade od 8 do 13, ali nitko ne vidi vikend i svako poslijepodne koje sam provela nad esejima, testovima, lektirama, zadacima, pripremama, razgovor s roditeljima, edukacije, rad na svome permanentnom usavršavanju. To je onaj nevidljivi dio posla koji javnost ne percipira.
Tijekom protekloga tjedna, fizičar Boris Ivetić pušten je iz Remetinca, nakon navodnog incidenta ispred Ministarstva s ministricom Divjak. Kako komentirate slučaj?
Počela sam raditi u Agenciji 1. srpnja i od tada sam susretala Borisa. On je uporan, ima viziju zašto se bori i u tomu ga ne treba sputavati. On će sam procijeniti kada njegova borba više nema smisla, no dok on sam ne odluči, a ako nikomu ne smeta, ostavimo ga u humanoj ideji da se bori za svoja prava koja on smatra da su mu narušena, koliko sam shvatila iz njegovih izjava novinarima… Presuda koju očekuje će biti odgovor na njegova očekivanja.
Dva mjeseca ste ravnateljica Agencije, što možemo očekivati u vašem mandatu? Sigurno ste naznačili svoje ideje u programu rada.
Savjetodavni posjeti savjetnika svakako će biti intenzivniji. Svoje kolege poticat ću na njihovu vlastitu edukaciju, mislim da je važno da savjetnici u tom smislu rade na sebi. Dolaskom u školu, oni moraju biti stručniji od svojih kolega koje pohode na nastavi. Agencija u svom programu ima i veliki repertoar natjecanja i smotri. Za iduću školsku godinu bih zajedno sa savjetnicima, pa i u razgovorima s Ministarstvom, pokušala napraviti jedan drugačiji pristup pomalo ustaljenom i dosadnom načinu natjecanja. Za hrvatski jezik mogu reći da ću svakako pozvati Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje da zajedno s Agencijom i nastavnicima radi na testovima koji bi trebali biti testovi znanja o gramatici i pravopisu hrvatskoga jezika, ali i novi kreativni zadaci koji će poticati rješavanja. Također, mogu istaknuti da je potrebno ojačati i očvrsnuti Agenciju jer mislim da je dosta ruinirana u sustavu obrazovanja.
Na koji način?
Mislim da je prvenstveno zapostavljena ideja kako bi se Agencija kao ustanova koja obavlja poslove u odgoju i obrazovanju trebala nositi s uvijek novim izazovima u obrazovnim standardima koje pred nas stavlja hrvatsko društvo. Odnosi se to na položaj viših savjetnika Agencije, pa čak ako hoćete i njihove koeficijente koji se odražavaju na plaće koje su manje nego plaće djelatnika u prosvjeti. Optimistično ću raditi na tomu da se to promijeni! Očekujem od savjetnika, kao i ministrica, njihov veći osobni angažman jer znamo da postupak napredovanja više neće provoditi samo Agencija, bit će to u suradnji s povjerenstvom Ministarstva, što znači da će se Agencija vratiti svojim izvornim zadacima u smislu savjetovanja. Pred Agencijom i savjetnicima su novi izazovi, no i nove ‘zadaće’.
Je li vas u dolasku u Agenciju na neki način obeshrabrilo to što se o Agenciji u posljednjih godinu dana često pričalo u kontekstu njezina pripajanja Ministarstvu, bilo je spekulacija o pripajanju Agencije za strukovno obrazovanje… Puno je, dakle, govora bilo o budućnosti Agencije. Kakva je njena budućnost?
Nemam konkretnih spoznaja o tome da će se Agencija spojiti s Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih ili da je uopće više neće biti. Iz perspektive profesorice koja sada radi kao ravnateljica Agencije mogu reći da bi bilo šteta ukinuti jednu takvu profesionalnu instituciju, a na njezinoj profesionalizaciji svakako treba raditi. Agencija ima tradiciju dugu 140 godina i ima svoje važno mjesto u sustavu obrazovanja. Ako napustimo 140 godina staru tradiciju, onda zakonodavac mora imati jasnu viziju što hoće njezinim ukidanjem. Upravo u procesu implementacije ‘Škole za život’ pokazuje se koliko je važna Agencija. Nisam sklona mišljenju da smo uključeni samo reda radi, već zato što je to doista način kako se profesionalno ovo može odraditi i to treba poticati. U tom smislu jako sam optimistična i svakako Agenciju treba čvršće pozicionirati. Bez mojih kolega suradnika – i viših savjetnika i mentora, rujanski skupovi i sve što je pred nama ne bi bilo moguće kvalitetno odraditi. Oni su itekako spremni kada Agencija dobije svoju novu upečatljivost u obrazovnom sustavu.
Što se tiče edukacija koje Agencija provodi, kako dobivate povratnu informaciju o kvaliteti tih edukacija i hoće li tu biti nekih novosti tijekom vašega mandata?
U procesu u kojem smo sada, nemamo parametre kojima bismo mogli provjeravati edukaciju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u eksperimentalnom programu ispitivalo segment zadovoljstva edukacijama, ali zasigurno treba i na tome poraditi. U konačnici mislim da je svaka edukacija subjektivan stav. Vi odlazite na edukaciju s velikim očekivanjima, a s njih se vraćate pod dojmom da ste veliki dio toga već znali. Nisam sklona tomu da edukacije nisu potrebne. Učim cijeli život i to je moj credo.
Koja će konkretno biti uloga Agencije u frontalnoj godini ‘Škole za život’ što se tiče međupredmetnih tema, primjerice Građanskog odgoja i obrazovanja, Zdravlja, Učiti kako učiti?
Agencija je dosada uobičajeno objavljivala katalog stručnih skupova. U ovoj fazi rujanskih skupova nije bilo kataloga takve vrste stručnih skupova koji bi pokrivao navedena područja, s ciljem da se skupovi ne bi preklapali jer ih je u ova tri tjedna izniman broj po cijeloj Hrvatskoj. Kako bih maksimalno bila otvorena prema onomu što nudi Ministarstvo kroz rujanske edukacije, prihvatila sam prijedlog da u rujnu ne objavljujemo naša redovna savjetovanja koja je dosada Agencija provodila kako bismo poduprli da ‘Škola za život’ zaživi. I Agencija je, zajedno s Ministarstvom, na izvjestan način udahnula život novoj školi. Nakon rujanskih skupova, Agencija će kao i dosada, imati svoja savjetovanja, pogotovo ova koja su vezana za međupredmetne teme i uskoro će biti objavljen katalog naših stručnih skupova.
