[Intervju] Marija Dragošević iz III. gimnazije Split sama odnijela dvije pobjede na Slagalici
Talentiranu Mariju Dragošević već smo ranije predstavili u tekstovima o pobjednicima Slagalice, no s obzirom na to da je ova učenica III. Gimnazije Split svojim kreativnim rješenjima osvojila čak dva prva mjesta na ovom case study natjecanju, red je bio da je bolje upoznamo sad kad su se dojmovi malo slegli. Marija je u čak dva projekta, HTC-ovom i INA-inom u finalu predložila najbolji mobitel budućnosti, odnosno osmislila najbolju online igricu za Junior Freshhh i time po prvi put u tri godine Slagalice postala dvostruka pobjednica.
Foto: Marija Dragošević, privatni album
Dojmovi su se slegli, ali sjećanje još uvijek budi lijepe uspomene s finala pa nam je u razgovoru, simpatična Splićanka koja je na finalu kazala da će mobitel pokloniti mami, a INA-inom nagradom počastiti prijatelje i obitelj otkrila kako se spremala za projekte, što bi što radi u slobodno vrijeme te ima li nešto što bi voljela promijeniti u našem obrazovanju.
Tjedan dana nakon velikog slavlja na finalu Slagalice, jesu li se slegli dojmovi?
Jesu, slegli su se iako svakim danom kada mi netko čestita, kad vidim neki novi članak, sliku, sve te pozitivne emocije i sjećanja se naravno vrate, i neka se vrate! Također, koristim priliku da se iskreno zahvalim i svojoj obitelji, posebno majci na svemu.
Hvala i bratu te sestrama što su slušali bezbroj verzija tekstova, odobravali slike, hrabrili me prije prezentacije i što su istinski vjerovali u mene.
Misliš li da će ti ovo natjecanje i projekti pomoći u nekom daljnjem kreativnom razvijanju i obrazovanju općenito?
Svakako hoće jer smatram da je Slagalica projekt koji inspirira ljude, potiče ih da razmišljaju izvan okvira, razvijaju kreativnost i istražuju svoje mogućnosti, zapravo sve ono što smatram da nažalost izostaje u našem obrazovanju. Zanemarujemo kreativnost i onu jednu dozu mladenačke ludosti i inovativnosti za koju vjerujem da mnogi imaju,ali nažalost nemaju gdje iskazati. Nadam se da će primjer ovog natjecanja potaknuti i druge da nešto slično organiziraju te vide zapravo za što su srednjoškolci sposobni te se ugodno iznenade! Kroz izradu ovih projekata susrela sam se s mnogim programima po prvi put, naučila sam kako rukovati njima te na koji način iznijeti svoje projekte i učiniti ih zanimljivima i zabavnima. Sve te vještine će mi u budućnosti dobro doći i to me veseli.
Kako si došla na ideju za oba projekta?
Članak o HTC-ovoj Slagalici je prvi koji sam vidjela uopće o samoj Slagalici. Za nju nikad prije nisam čula i upravo zato me to zainteresiralo i potaklo da malo dublje proučim što zapravo nudi. Zadatak o mobitelu budućnosti me osvojio na prvu. Kao što su i rekli, stavila sam se u ulogu istraživača, inovatora, ali i korisnika. Sam dizajn me inspirirao vječnim problemom veličine mobitela koji često nisu ergonomski dizajnirani za naše ruke i zauzimaju previše mjesta, a opet nude brojne mogućnosti te ih zato i biramo. Istražujući Internetom, na svoju zamisao o rastezljivoj pločici za svaki džep, nisam naletjela i tad sam odlučila da je to moja vizija mobitela budućnosti. Najviše vremena mi je oduzelo crtanje sličica za video, oko njih osamdeset, za koje je sve trebalo izračunati da se dobije efekt okretanja i širenja okvira, ali nije mi žao jer je video vizualno približio ono što sam zamislila i učinilo prezentaciju zanimljivom. Oba projekta su dugo bila u mojim mislima i tek sam se pred kraj rokova uhvatila posla i napravila prezentacije.
Ideja za INA-u je došla u samom početku HTC-ove Slagalice, ali sam zbog malo većeg zahtjeva i razrade samog zadatka morala odustati jer fizički nisam mogla sve stići. Zadnju večer kad sam predala HTC projekt, saznala sam da su produžili rok i mojoj sreći nije bilo kraja zato što i druga ideja može postati projekt. Sudjelovala sam 2015. godine na Junior freshhh natjecanju i oduševila sam se pričom i pozadinom cijelog natjecanja. U pitanju su bili filmovi te sam s prijateljima više iščekivala koji ce idući film biti, a ne zadatak. U tom smjeru sam i sama htjela ići.
Volim povijest i njezine zanimljive ličnosti, a putovanje kroz vrijeme vjerujem da mnoge fascinira i zato mi se taj koncept povijesno-znanstvenog putovanja učinio prikladnim.
Počeli su praznici, napravila sam prezentaciju, a sve ostalo znate!
Foto: Marija Dragošević, privatni album
Imaš li neke hobije?
Za ozbiljnije bavljenje izvannastavnim aktivnostima od školskih obaveza nemam vremena. Volim s prijateljima otići u kino, na koncert, u kazalište, slušati dobru glazbu, čitati i crtati te mi je žao što se ne mogu malo više posvetiti tome. Idem u teretanu i šećem svog psa Mrvu i to je nešto što me opušta i usrećuje.
Osim Slagalice, pretpostavljam da si prisustvovala na još nekim natjecanjima?
Još od osnovne škole sudjelujem na raznim školskim i županijskim natjecanjima. Kroz srednju školu sam sudjelovala na županijskom natjecanju iz Hrvatskog i Geografije, a ove ću godine prvi put sudjelovati na natjecanju iz Povijesti uz već standardnu Geografiju i nadam se najboljem!
Učenica si matematičke gimnazije, znači li to da bi voljela nastaviti u tom smjeru?
Što bi voljela studirati?
Matematička gimnazija u Splitu podjednako dobro otvara vidike na svim područjima znanosti, društvenim i prirodnim. Iako je naziv određuje kao prirodoslovno-matematicku gimnaziju, u zbilji daje i puno više. Pri tome mislim da daje izvrsno znanje iz Hrvatskog, Povijesti i Geografije i drugih društvenih predmeta upravo zbog profesora koji daju maksimalni trud i prenose tu ljubav na nas. Posebno bih istaknula svoju razrednicu prof. Bedalov koja mi je probudila ljubav prema književnosti i svojim radom i predanošću daje primjer iz prve ruke što znači voljeti svoj posao. Voljela bih studirati računarstvo na FER-u, ali do toga još ima mnogo vremena pa se moje mišljenje možda i promijeni. Programiranje je nešto što volim u školi i svakako je zanimanje koje nudi brojne mogućnosti. Programera treba u svakoj industriji te na taj način mogu se upoznati brojna druga polja i profesije. Upravo je to razlog zbog kojeg me i privlači. Sama pomisao na neki monotoni posao koji ću morati raditi do kraja života bez nekakve mogucnosti samonapretka, dinamike i novih izazova me plaši stoga se nadam da u svom odabiru neću pogriješiti.
Foto: Marija Dragošević, privatni album
Jesi li u globalu zadovoljna onime što naše obrazovanje nudi?
Kada bih rekla da nisam zadovoljna, lagala bih. Naše obrazovanje uz mnoge mane ima i vrline koje nisu bez pokrića. Naši mladi ljudi su cijenjeni stručnjaci u inozemstvu, a isto tako mogu mnogo ponuditi u Hrvatskoj. Brojni učenici ostvaruju iznimne rezultate na olimpijadama znanja stoga ne bih rekla da je naše obrazovanje loše, već smatram da ima puno mjesta za napredak i potencijala koji treba hitno i što prije iskoristiti. Zajedničkim snagama treba raditi na tome i umjesto stalnog kritiziranja i prebacivanje krivnje uhvatiti se posla i učiniti tu promjenu koja je prijeko potrebna te staviti naglasak na prave stvari.
Da možeš, što bi voljela promijeniti u našem školstvu?
Smatram da su svi školski programi zasićeni prevelikom količinom bespotrebnih informacija i činjenica. Često se naglasak stavlja upravo na njih, a ne na konkretne, životne lekcije i situacije koje bi nam višestruko koristile kada izađemo iz škole. Praktičan rad, razvoj vještina, ali i onih ljudskih, moralnih vrijednosti trebalo bi mnogo više poticati te se sjetiti da je škola i odgojna ustanova koja svojim načinom rada stvara društvo i pitanje je onda kakvo društvo želimo? Robote pune memorije informacija ili kompletne ljude koje osim pravim znanjem odlikuju poštenjem, moralnošću, koji su svjesni tuđih potreba te rade na međusobnoj solidarnosti. Sustav vrednovanja znanja je prilično krut i učenici su opterećeni željom za što višim ocjenama, a ne za pravim znanjem i to bih svakako trebalo promijeniti.
