Intervju s Enom Friedrich, spisateljicom, magistricom i Playbojevim modelom
Kulturnjačkom djelu publike Ena je poznata po svojim tjednim kolumnama, onom izrazito muškom djelu publike Ena je poznata po svom radu kao model za Playboy i brojne druge art fotografske projekte, svojim kolegama s fakulteta Ena je poznata baš tako, kao kolegica. Pa tko je onda zapravo Ena Friedrich?
Boris Štajdughar
Moj je dojam, nakon ovog intervjua, da je ona jedna od onih ljudi koji ne podliježu grubim kategorizacijama. Podjednako hrabra, talentirana i razborita u svoj svojoj svestranosti Ena je svakako dama o kojoj ćemo, u budućnosti, još mnogo čitati.
Za početak, Ena, molim te predstavi se za onaj dio (ženske) publike koji te još ne poznaje.
Zovem se Ena Friedrich i dolazim iz Primoštena, a živim u Zagrebu. Završila sam povijest umjetnosti, znanstveni smjer na Sveučilištu u Zadru, a zadnjih par godina radim kao model, pišem za dva portala, vodim eros shopp Pigalle, autorica sam knjige „Bestseller“ koja bi se ubrzo trebala naći na tržištu.
Ena, koji je tvoj dojam načina na koji hrvatsko društvo gleda na žene koje toliko otvoreno pričaju o sexu, koje su prigrlile svoju sexualnost i sex kao prirodan dio sexualnosti?
Ne mogu reći da sam žena koja otvoreno priča o sexu, jer do sada se u svojim kolumnama nisam baš doticala te teme, ali sam u svakom slučaju erotskim fotografijama pokazala da tjelesnost nije nešto čega mislim da bi se trebalo sramiti.
A kako ti kao jedna takva žena gledaš na naše društvo?
Naše društvo se još uvijek nalazi u zbunjenosti što po pitanju erotskih fotografija, što po pitanju slobode govora, tj. pisanja. Nemamo definirane granice između erotike, umjetnosti, amaterizma, ne razlikujemo selfije od umjetničke fotografije. Neki pak podrazumijevaju da je svaka fotografija gole žene art. Pornografija, prostitucija, manekenstvo, modeling, sve nam je to još u istom košu.
Jesi li ikada zbog onog čime se baviš, ili svog izgleda, bila žrtvom dvostrukih mjerila? U pozitivnom ili negativnom smislu?
Nikada nisam bila osuđivana ni zbog slika ni zbog pisanja od strane prijatelja ni rodbine. Osuđuju me ljudi koji me ne poznaju, koji smatraju da imam neke skrivene motive i sve u svemu, ljudi s kojima se nikada nisam ni srela tako da mi njihova vrijeđanja ni ne mogu značiti puno.
Reci mi kako si ušla u taj prosječnom Hrvatu ipak stran svijet zavodljive ljepote?
Tijekom završavanja magistarskog rada sam dobila upit Playboyeva fotografa, Zvonimira Kušeca, da li sam zainteresirana da napravimo probne fotografije i pošaljemo u redakciju da vidimo da li će proći. Nikada se do tada nisam vidjela u ulozi modela, ali kako volim izazove, prihvatila sam ga.
Jesi li ponosna sa svakim svojim snimanjem, sa svim što si napravila i ima li išta što bi promijenila?
Ne bi ništa promijenila, za sobom imam stotine snimanja, na ni jednom nije bilo nikakvih neugodnosti,. Ljude s kojima namjeravam raditi, prvo provjerim, raspitam se kod prijašnjih modela dali je bilo kakvih nasrtaja ili bilo kakvih drugih problema i na temelju toga prosudim, dali ću s nekim raditi ili ga zaobići. Odbila sam neka snimanja upravo iz takvih razloga.
Prepoznaju li te ljudi na ulici?
Da, događa se da me prepoznaju, ali kako inače nosim tenisice i sportsku odjeću, nerijetko se začude. To što sam model, ne podrazumijeva da po kruh idem u baršunu i perju.
Znam da i pišeš, reci mi nešto o tome
Da, kao što sam napomenula, moja knjiga pod naslovom „Bestseller“ bi se ubrzo trebala naći na tržištu. Još sam u pregovorima oko izdavanja. Također pišem kolumne za Kult.hr portal, kao i za Objektivno.hr. Pisanje je moja velika ljubav, nije pitanje nikakvog hira novijeg datuma, već nešto što radim godinama i voljela bi nastaviti.
Kako tvoje prijateljice ili kolegice s fakulteta gledaju na tvoj posao, ima li ženske ljubomore?
Kako nisam naročito ženstvene prirode i ne zabavljam se razgovorima o parfemima, depilacijama, manikurama ni peglanju kose, muško društvo mi je uvijek bilo zabavnije. Kod muškaraca nema ljubomore ni zavisti, podržavaju me, vesele se svakom mom uspjehu i pružaju golemu potporu. A ženske ljubomore se uvijek nađe, iz potpuno nelogičnih razloga. Jer me netko uzeo za zaštitno lice,jer imam cipele koje joj se sviđaju, jer mi je netko udijelio lijepu riječ. Imam tri prijateljice koje su uvijek bile uz mene i nikada se ne svađamo, niti smo ljubomorne.
Ti izgledaš kao san većine muškaraca, pogotovo nas mlađih muškaraca, sada mi kaži što jedan frajer mora imati da bi tebe privukao?
To je jako često pitanje, a ja ga sebi nikad nisam tako formulirala. Što jedan čovjek treba imati da bi mene privukao? Tijekom većine vremena svog života sam bila s par muškaraca u dugogodišnjim vezama, a ti muškarci su karakterno bili jako različiti. Ono što je zajedničko svima jest dobrota, visina i ćelavost. Ne kažem da me ne može privući netko tko nije visok i ćelav, al kažem da je to do sada bilo, gotovo pa pravilo.
Ima li za tebe istine u stereotipu o zgodnim ženama i frajerima sa skupim automobilima, velikim kontom, nogometašima, ili te pak može zavesti i prosječan student recimo politologije?
Iskreno ne znam koliko bi me nekakav student mogao zavesti, budući da imam nekog. Nisam nikada bila s nogometašem, bila sam s muškarcem koji je imao puno skupih automobila, ali sam bila i s muškarcem koji nije imao ni bicikl. Ne padam na račun u banci, al sam slaba na pažnju, dobrotu, iskrenost i markantnost.
Koliko u svom radu uživaš podršku obitelji?
Apsolutnu. Prestara sam za ikakve zabrane, a podložna inatu, tako da me puštaju da iskorištavam svoju slobodu.
Gdje se vidiš za 5 godina recimo?
S barem jednim djetetom, udana za osobu koja me poštuje i koju ja poštujem. Bez drama i drastičnih oscilacija. Miran i skladan život. Ja pišem i nadajmo se, vodim firmu koja se bavi priređivanjem evenata.
Smatraš li da Hrvatice žive zdravim sexualnim životom?
Stvarno ne bih znala. Ali smatram da je većina naših žena još unutar kutije pod strahom susjedova mišljenja, obitelji, okoline.
Koliko smo mi zapravo liberalno društvo?
Nismo liberalno društvo. Društvo koje se još boji vlastita mišljenja, vlastita tijela, osude javnosti, susjeda, crkve, morala, svekrve, punice, tate, mame, anđela čuvara.
Imaš li poruku za sve Hrvatice i Hrvate koji te sad čitaju i/ili gledaju?
Što opuštenije i veselije.
Eh, da za kraj, kakva ti se čini žena predsjednica?
Naša predsjednica, na stranu što je žena nije mi tim ništa simpatičnija niti išta manje simpatična, jer nisam feministica, ukoliko provede u djelo 2% od onog što je najavljeno tokom njezine kampanje i onog što je sama predstavljala da će učiniti, skidam joj kapu. Ako ne, opet ok, samo da ne učini -2%, na što smo navikli.
