Intervju sa Silvijom Šesto: ‘Pandorina je kutija otvorena i dano je zeleno svjetlo za progon umjetničkog izraza’
Nakon što je u medijima kritici izvrgnuta zbirka priča Bum Tomica autorice Silvije Šesto koja se našla u popisu izbornih lektira za 4. razred osnovne škole, ovoj se književnici život okrenuo naglavačke. Njen se rad usprkos brojnim nagradama preispituje, a doživljava i uvrede na osobnoj razini. Tim povodom smo došli do Silvije Šesto i dali joj priliku da otvoreno progovori o cijeloj situaciji. Ovo je njena priča.
Huck Finn, Lovac u žitu, Hamlet jednog Sheakesparea, Dnevnik Anne Frank, Alisa u Zemlji čudesa, Krleža pa i Harry Potter koji je u Americi spaljen, knjige su koje su kroz povijest iz ovih ili onih razloga zabranjivane, cenzurirane pa eto i spaljivane. Takovu sudbinu pojedinici su ovih dana, poželjeli i zbirci priča Bum Tomica nagrađivane književnice Silvije Šesto. Ova zbirka priča izborna je lektira za četvrti razred osnovne škole. Pojedinci i udruge podigli su veliku hajku na Tomicu jer je isti, kako tvrde, neprimjeren za određeni uzrast te zahtjevaju da ga se ukloni s popisa izborne lektire. Kako se svime nosi nagrađivana autorica, koji su po njoj razlozi napada na njen rad doznali smo u ekskluzivnom intervjuu za Srednju.hr sa Silvijom Šesto.
S: Jeste li pišući ovu zbirku priča ikada očekivali da bi netko mogao uvrstiti vaš rad na listu nepoželjnih ili neprimjerenih djela?
Silvija Šesto: Pišući Bum Tomicu obiteljski serijal u četiri nastavka s više od dvjesto pričica nisam mislila ni kalkulirala. Volim pisati, za djecu, za odrasle, volim pisati ako hoćete bilo što, kolumne, blogove, reklame, smišljati slogane. Pisanje je moj život koji mi sad pokušavaju oduzeti. Ova me je hajka zatekla više zbog reakcije pravne države, ministarstava nego zbog šačice huškača koji su očigledno postigli kratkotrajni cilj, da se zbog paušalnog blaćenja nestručnih ljudi pokrene sustav nove stručne procjene.
Stoji li ispod tog komadića leda velika santa pokazat će vrijeme, no nepravda je učinjena. Ne bih voljela da itko bude u mojoj koži. U 21. stoljeću, usred metropole zemlje koja se sprema ući u civiliziranu Europu jedna spisateljica se mirno spaljuje uz svesrdnu podršku svih onih koji se hvale da brane ljudska prava (i pisci su ljudi!).
S: Možete li nam reći dali ste doživjeli ikakve neugodnosti nakon što se čitava priča oko ‘Bum Tomice’ pokrenula?
Silvija Šesto: Moja obitelj i ja nalazimo se u nezavidnom položaju. Doslovno na meti. Veliko iskušenje koje treba izdržati. Hvala svima koji me podržavaju. Doživljavam veliku nepravdu, no možda sam doista izabrana za takvo nešto, jer je netko procjenio da mogu izdržati. Bojim se da je Pandorina kutija otvorena i da je dano zeleno svjetlo za progon umjetničkog izraza. Kako nakon toga vratiti kotač ne znam, jer trenutno smo u zbivanju, stvar je nepredvidiva. Danas ja, sutra netko drugi.
Najteže mi je što pati moja obitelj, no osobno sam iznad svega, tužna što sitni ljudi u našoj zemlji pokreću krupne gluposti.
S: Koji su po Vama razlozi zbog kojih se ovolika prašina podigla?
Silvija Šesto: U ovom slučaju potpuno je jasno da sam samo povod da bi se jedna mala, no agresivna stranka obračunala s ministrom. To nema veze s mojim djelom. Mogao je to biti bilo tko. Sve se svodi na skupljanja jalovih političkih bodova. Djeca su izmanipulirana. Knjiga je devet godina pred čitateljima, no očito je sad poslužila ne samo za čitanje.
Vidite, knjige doista imaju višestruku namjenu.
Ipak iza knjige stoji živa autorica koju pokušavaju spaliti, a zajedno s njom i njenu obitelj. Podla rabota nanijela je neopopravljivu štetu ne samo meni već svim književnicima za djecu i mlade. Tko zna što će sutra doći na red. Agresija koja prati takozvanu brigu za djecu indikativna je. Proglašena sam režimskim piscem, partijkom, lezbijkom sklonom orgijama, tjeraju me u Srbiju, neki dan sam pljunuta na cesti…
Istovremeno ni riječi o otrovanom mlijeku, hrani, o porastu broja kladionica, o teško ruksaku koje dijete mora nositi u školu jer netko zgrće lovu, o tome da u jednoj zemlji koja želi sutra biti u Europi umjesto brzog interneta uvode fahrenheit 451, isključuju struju svakom drugom domaćinstvu, umjesto škola ljudi otvaraju kontejnere…
O svojim djelima ne bih, ona su na dispoziciji za čitanje, ili ne čitanje. Posudiš u knjižnici pa vratiš ako ti se ne sviđa. U lektiri su i nagrađena jer je to netko drugi procjenio. Nisam ih pisala za lektiru niti za nagrade.
S: Za kraj, imate li poruku za one koji su istupili protiv vašeg rada, želite li im nešto poručiti kao autor ali i kao roditelj roditelju?
Silvija Šesto: Pokušat ću prvenstveno obraniti svoju obitelj. Nisu to zaslužili. Nisam to zaslužila, nanesena mi je velika nepravda. Vidim da je takozvana pravna država dala zeleno svjetlo hajki, no ima ljudi koji me podržavaju. Zahvaljujem im. Sutra se to može dogoditi nekome od mojih kolega. Ne bih to nikako željela. Miroljubiva sam i nesklona takvoj vrsti agresije. Vjerujem u bolje sutra.
