Ispovijed studenta zagrebačkog Sveučilišta: Droga je najgore zlo koje postoji
Zagrebački student kojeg smo nazvali Dominik u ranoj je mladosti počeo eksperimentirati s porocima. Do svoje dvadesete godine probao je brojne poroke. Tek nakon godina drogiranja i kockanja shvatio je da mora s tim prestati, ukoliko želi imati sretan život bez nepotrebnih problema. Sretan je što se iz svega izvukao bez ozbiljnijih posljedica te se veseli budućnosti.
www.bryanjack.ca
Mladi zagrebački student podijelio je svoja iskustva koja je proživio zbog rizičnog ponašanja u srednjoj školi i fakultetu. Već u osmom razredu odlazio je u kladionice, u srednjoj školi počeo je eksperimentirati s drogama, a kasina je redovito posjećivao i prije nego li je navršio osamnaest godina.
U nešto više od dva desetljeća proživio je razne situacije, ali sada, kada se okrene iza sebe, priznaje kako mu ne bi bilo žao da je neke stvari ipak zaobišao. Svoju priču odlučio je podijeliti za srednja.hr.
Za ovu priliku, našeg sugovornika preimenovat ćemo i dati mu ime Dominik.
Počeo se kladiti već u osmom razredu osnovne
– U sportske kladionice krenuo sam zbog znatiželje. U početku sam počeo sa sitnim ulozima po pet ili deset kuna. Nisam vidio ništa loše u tome. Uglavnom sam gubio, pa sam povećao uloge jer sam bio uvjeren kako ću si time povećati šansu za dobitak. I tako ti to polako uđe pod kožu i više ne igraš toliko zbog novca, već isključivo zbog užitka. Totalno izgubiš osjećaj, i kune ti postanu samo brojke na listićima. Ja sam znao dobiti po tri soma pa odmah sljedeći dan uložiti barem dva. Uz to, počinješ smišljati razne kombinacije kako pobijediti sustav, potvrdio je Dominik zaključke istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu o kojima je u intervjuu za srednja.hr pričao profesor Neven Ricijaš.
Priznao je kako mu je uvijek lijepo zaraditi pa ostaje ta želja za dobitkom. Ali i to je u svrhu pobjede sustava. Kada bi i dobio neku veću količinu novca sav bi dobitak, i još poneki bonus, brže bolje vratio u kladionicu.
Prestao je izlaziti s prijateljima kako bi imao dovoljno za kombinacije
– Neki moji prijatelji znali su u kladionici izgubiti i po deset tisuća kuna. I umjesto da u toj situaciji shvate kako im se sve to ne isplati, oni bi sljedeći dan uložili novih 15 tisuća. I onda možda s tim digne čuda para. Ali oni su već toliko bili zaluđeni tom igrom da nisu mogli smisliti što bi s tim novcem. Ako se i nađeš u situaciji da osvojiš 100 tisuća kuna, sigurno si nećeš kupiti auto. Da bi dobio toliko puno već moraš biti dovoljno duboko u sranjima pa ti ni to nije dovoljno i stalno ideš po još. I to je taj začarani krug u kojem nikad nisi zadovoljan, jer uvijek postoji mogućnost da zaradiš još i još, a zapravo samo sve više i više gubiš, objasnio je kako funkcionira sustav i zašto su ljudi, koji misle da se u svemu tome mogu kontrolirati i zaraditi, zapravo u krivu.
U najgorem periodu prestao je izlaziti i družiti se. Sav džeparac koji je dobivao od roditelja ulagao je u nove kombinacije. Danas žali što barem jednom nije neki dobitak iskoristio za neki ludi provod, čašćenje prijatelja ili da si nije kupio nešto za sebe.
Sve je uložio u bitku, koju od početka nije mogao dobiti. Ponekad je znao i roditelje nagovoriti da mu uplate listić. Iako su znali da je to protuzakonito, pristajali su na to u nadi da će, nakon što izgubi, shvatiti da je to glupost.
'Iz te poruke shvatio sam da sam napravio nešto krivo'
‘Kada te to sve obuzme prestaneš realno razmišljati’
– A starci ko starci. Uvijek imaju najbolju namjeru. Ali ne ide to tako. Kada te to sve obuzme prestaneš realno razmišljati. Znao sam po četiri sata dnevno proučavati sve te parove, kombinacije. To su baš sati i sati bačenog vremena. Iako su mi roditelji davali dovoljno džeparca, ja sam stalno htio više i više i na kraju se izgubiš u svemu tome. Uvjeren si da si napokon smislio inovaciju s kojom ćeš uspjeti, a kad ponovno izgubiš samo nastavljaš dalje kao da se ništa nije ni dogodilo. Prošao sam sve šeme. Isprobao sve sportove, kladio se tko će zabiti, a tko neće, ali dugoročno jednostavno ne možeš biti u profitu. Uz sve te nerealne dobitke, kada se sve zbroji, u minusu sam, a sve što sam si priuštio u više od pet godina su jedne hlače u vrijednosti od tisuću kuna, priznao je Dominik koliko mu sada smiješno izgleda dugoročan cilj koji je imao.
Naime, plan mu je bio zaraditi 50 tisuća kuna pa se s tim učlaniti na neku internet stranicu i ulagati na najmanje moguće koeficijente koji bi mu donosili ‘sigurnu zaradu’. Bio je uvjeren kako mu za život od kladionice treba samo tih par desetaka tisuća kuna, kako bi napokon u miru mogao živjeti od množenja svog džeparca.
– Vrlo sličan je i kasino, samo je to još opasnije, jer se sve puno brže odvija i povede te ta cijela atmosfera brojeva i zvukova. Kada se krenu vrtjeti te voćkice ili brojevi na ruletu ne možeš si pomoć. Orfanele, mala, velika serija. To je jako grda situacija. Prava je sreća da sam na vrijeme prestao. Poznajem ljude koji su na kladionicama izgubili jako puno, a u kasinima još i više, upozorio je Dominik.
Previše pite može naškoditi
‘Ponovno sam počeo normalno funkcionirati’
U Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar počeo je dolaziti nakon što je ‘pao’ s jednim džointom, ali osvijestio je kako mu to nije jedini problem zbog kojeg mu život nije kvalitetan koliko bi mogao biti.
Mogao se odlučiti hoće li platiti novčanu kaznu ili pokušati s terapijom. Kako bi uštedio nekoliko tisuća kuna, odlučio se za testiranja na koja mora redovito dolaziti najmanje tri mjeseca. Sada je u apstinenciji već dva, pa ako prođe još par, više se neće morati pojavljivati.
– Sada se osjećam puno bolje nego li u vrijeme kada sam redovito konzumirao marihuanu. Ponovno sam počeo normalno funkcionirati, redovito trenirati i učiti za faks. Počeo sam se dizati ranije i taj mi ritam više odgovara. Osjećam se odmornije i življe. Dok sam redovito pušio upoznao sam puno ljudi koji su jako zaglibili u tome. Još i tad sam znao da s njima nešto nije u redu, ali sada kada sam se od svega toga odmaknuo, dodatno mi se iskristalizirala njihova nesreća, ispričao nam je zagrebački student kako je u ružnom razdoblju svog života upoznao ljude koji su jako zaglibili u toj cijeloj priči.
Tek sada primjećuje koliko ga je sve to uništavalo
I on je imao lošijih i boljih perioda, a znalo mu se zalomiti da se svakodnevno napušava. Tek sada primjećuje koliko ga je to uništavala te mu je negativno utjecalo na kvalitetu života.
– Najgore mi je što si zbog svih tih gluposti cijeli život izgrađuješ na laži. I to ne samo prema starcima, već prema svima koje poznaješ, a na kraju i prema samom sebi. Laganje, laganje, laganje, samo da bi postigao to kratkoročno zadovoljstvo. Na kraju ni ne znaš tko si, ni što si. I onda ti se dogodi dan kada te razotkriju pa upadneš u duboka govna, priznao je Dominik što mu je najteže padalo dok mu se život bazirao na zadovoljavanju svojih ovisnosti.
U nastavku nam je ispričao kako se sve droge u početku mogu činiti fora i bezopasne, ali kada postaneš redovit u konzumaciji, te stvari prestanu biti toliko zabavne. Do sada je isprobao skoro sve moguće droge. Eksperimentirao je s kokainom, MDM-om, ali i drugim stvarima koje su mu dolazile pod ruku.
– Nakon što prođe tih par zabavnih sati, dolazi i onaj drugi dio, koji nije toliko ugodan. To te toliko psihički razjebe pa, iako nemaš fizičku ovisnost, osjećaš se loše. Sve dok se ponovno ne popraviš. Jednostavno ti tijelo bez stimulansa slabije proizvodi hormon sreće. I tako nije samo kod droge, tako je isto i u igrama na sreću. Ti jednostavno poput životinje počinješ bez razmišljanja konzumirati sve te moguće podražaje. Pokušavaš si dozirati kada ćeš biti sretan. Jednostavno je bolesno kada uđeš u tu potragu za umjetnom srećom, umjesto da ti ona dolazi prirodnim putem i u normalnim dozama, naglasio je Dominik da to govori iz vlastitog iskustva.
‘Možeš biti narkoman, a možeš biti i nešto bolje’
Neki njegovi prijatelji potpuno su se izgubili u tom svijetu. Kada se osoba nađe u takvoj situaciji, ne razmišlja, već slijepo trči za dobitkom na nekoj igri ili pak dozom neke supstance koja će samo kratkotrajno potaknuti umrtvljeni mozak. A kada izgube ili se otrijezne u sebi gore za novim uzbuđenjem ili prilikom.
– U svemu tome, najopasnije je što ti se to sve čini divno i krasno, ali kasnije i nije toliko zabavno. Ne stigneš se ni okrenuti, a već si preduboko u toj zajebanciji. Ali, na kraju krajeva, sve to ovisi o pojedincu i njegovom izboru. Možeš biti narkoman, a možeš biti nešto bolje, na vrijeme je shvatio pa je već i prije dolaska u Zavod počeo se udaljavati od tog zamagljenog svijeta.
U nastavku nam je objasnio kako mu je drago da je na vrijeme spoznao kako se već u mladosti mora ulagati u sebe. Priznaje kako je njemu ‘trganje od svega toga’ i dalje zabavno, ali shvatio je kako nemam stotine života pa da u jednom može biti narkoman, u drugom kriminalac, a u trećem prodavač u nekom fast food restoranu.
‘Pa ja imam samo jedan život i siguran sam da ima boljih stvari od toga’
– Pa ja imamo samo jedan život i siguran sam da ima boljih stvari od toga. Droga, kocka i slična uzbuđenja su kratkotrajne i površne zabave. To je sve jako žalosno i lažno. Pa sigurno ima boljih stvari, samo ih je teže pronaći, objasnio je zagrebački student zašto se isplati disciplinirati i već od rane mladosti ulagati u bolje sutra.
Bilo mu je dovoljno samo na trenutak zastati kako bi shvatio u kakvom se to okruženju pogubio i s kim se počeo družiti. Čim ih je malo bolje pogledao, zgadili su mu se ljudi s kojima se povezao zbog zajedničkih interesa.
– U jednom trenutku sam zastao i malo se osvrnuo oko sebe. Kada sam ja vidio sve te razjebane ljude oko sebe dogodio mi se neki preokret u glavi. Shvatio sam koliko su spaljeni od tih sranja. Tek kada normalan pričaš s njima skužiš koliko su u stvari sjebani u glavu. Jer sve je to lijepo, divno i krasno u početku, ali posljedice su preozbiljne i trajne. Jednostavno sam shvatio kako život traje i nakon 25. godine te je potrebno disciplinirati se, jer ako pretjeraš ne možeš iz toga više izaći kao da ti se ništa nije dogodilo., prepričao nam je događaj nakon kojeg je shvatio kako od sebe želi napraviti kvalitetnu osobu.
Trajne posljedice kasnije se ne mogu izbrisati
Osim psihičkih posljedica, redovitom konzumacijom ‘kemije’ može početi otpadati kosa, nokti, propadaju zubi, a to su samo neke najočitije promjene. Vrlo brzo na vidjelo dolaze i bolesti nekih vitalnih organa, ali problem je i što se mijenja i cijelo okruženje. Osobe koje redovito konzumiraju neku drogu okružuju se sa sličnima pa gube doticaj s realnosti te im se zbog toga može učiniti kako je to posve normalno i da svi to rade.
– U nekim periodima sam stvarno znao pretjerivati s travom. Trenirao sam nekoliko sportova, s par njih sam se dosta dugo i ozbiljno bavio, ali kako sam sve dublje tonuo, tako sam postao lijen i za stvari koje su me inače zabavljale . Kao da mi je marihuana sve to zamijenila. Počeo sam se družiti isključivo s ljudima koji su isto u tome. Pri izlasku samo bi razmišljali kada ćemo i kako zapaliti. A najgore je što se onda prestaneš družiti sa svim ostalima, jer nemate zajedničke interese. Kao da je to jedino što postoji i kao da si osuđen družiti se s pogrešnim ljudima, prepričao nam je Matija kako i marihuana, koja se često ističe kao najbezazlenija droga, može stvoriti vrlo negativne posljedice.
On smatra kako je najopasnija situacija kada netko već kao klinac počne s tim pa ne može shvatiti gdje bi ga to sve moglo odvesti. Svako si misli kako je to bezopasno i da on sigurno neće biti jedan od onih ‘odvratnih narkomana’. Ali na kraju određen broj ljudi, unatoč uvjerenju da su pametniji od svojih prethodnika, završi i u još goroj situaciji.
Sve to krene iz zajebancije, ali vrlo brzo problemi postanu ozbiljni’
– U početku najčešće pokušavaš si pronaći ekipu s kojom ćeš u kladionicu ili kasino, a onda kasnije svatko počne sam za sebe. I to ti je ta razlika između budala i narkomana. Sve to krene iz zajebancije, ali vrlo brzo problemi postanu ozbiljni, istaknuo je kako te stvari nikada ne idu prema boljem, već se situacija može samo pogoršavati.
Kod dugotrajne zloupotrebe narkotika i kod mladih, ali i starijih osoba, stvaraju se duboki tragovi, a najgore je što je kasnije užasno teško izaći iz svega toga. Već nakon par mjeseci oni normalni te izbjegavaju, a tvoji novi prijatelji, koje bi najradije zaboravio, stalno te povlače nazad u svoje i tvoje probleme.
Dominik nam je priznao kako čak i sad na faksu upoznajem uglavnom takve ljude. Ne može pričati s ljudima koji rade nešto suvislo u životu, jer s njima ima jako malo zajedničkih tema. Ponekad mu se čini da bi najbolje rješenje bilo pobjeći iz države kako bi se riješio tih utega iz prošlosti. Ali i tamo postoji opasnost da će upoznati sebi slične. Zbog toga je ipak najvažnije dogovoriti se sam sa sobom, jer od sebe ne možeš pobjeći.
– Pa nismo životinje da ne možemo svladati te nagone. To je užasno važno, jer kada pretjeruješ u bilo čemu sigurno je da ćeš za to kasnije ispaštati. Zato sam ja odlučio prestati s tim, jer mi to ne treba, istaknuo je kako je važno što prije shvatiti da apstinencija nije važna zbog roditelja ili profesora, već zbog vlastite budućnosti.
Odrastao sam u kvartu punom droge i kriminala
‘Droga je stvarno najveće zlo koje postoji’
Kada su njegovi roditelji saznali da ga je policija uhapsila zbog pušenja ‘trave’ bili su izvan sebe, izgubili su povjerenje u njega, ali sada su se već primirili. S obzirom na to kako s tim nisu nikada bili u doticaju, na prvu nisu niti znali kako bi trebali reagirati. Kroz razgovor su se s Dominikom dogovorili da ode na terapiju i pokuša tamo nešto naučiti.
– Kad bi ja imao svoje klince i saznao tako nešto, definitivno ne bi reagirao tako blago kao moji starci. Ja bi ih ili izbacio na ulicu ili prebio, jer droga je stvarno najgore zlo koje postoji. Jede te malo po malo pa teško možeš primijetiti u što si se kroz vrijeme pretvorio, priznao je kako nikome ne bi poželio to što je on iskusio.
Dominik misli kako nije ništa naučio u posljednjih dva mjeseca te sve što te negativne posljedice je shvatio i sam, ali zbog okoline mu se teško odlučiti i zauvijek prekinuti sa svim tim stvarima za koje je i sam svjestan da mu škode. Odrastao je u kvartu u kojem je imao priliku upoznati se s različitim mutnim tipovima pa misli kako je još i dobro prošao.
Imao je dovoljno pameti pa je uspio proći bez ozbiljnijih posljedica
Imao je sreće, ili dovoljno pameti, pa je uspio proći bez ozbiljnijih posljedica. Sve ispite polaže u roku. Ide na kvalitetan fakultet pa kada ga završi neće mu biti problem naći posao.
– Klincima bi savjetovao da se ne upuštaju u te gluposti, jer se to stvarno ne isplati. Znam da to njima zvuči užasno glupo i da oni to ne kuže. I ja sam isto razmišljao da je to glupost i da meni od toga ne može biti ništa. Na žalost, tek sada, kada sam sve to probao, shvatio sam da tu stvarno nema ničeg dobrog i najradije bi da ništa od toga nisam proživio, za kraj je Dominik izjavio kako mu je drago što i dalje ima priliku biti uspješan pojedinac te se može okrenuti svojoj budućnosti. A svim mladima poručio je neka se jako paze takvih stvari, jer su vrlo opasne.
