Istraživanje: Gej i trans učenici još uvijek trpe nasilje, a neke su napali i djelatnici naših škola

A- A+

27. travnja 2022.

Novosti

Duje Kovačević

A- A+

Rezultati prvog istraživanja o iskustvima LGBT+ mladih ljudi – srednjoškolaca i studenata – nisu baš sjajni. Nasilje i diskriminacija učestalo je, a u rijetkim slučajevima nastavnici i stručni suradnici u školama su ti koji su fizički napadali gej i trans učenike. U sustavu obrazovanja i dalje se premalo spominju LGBT teme.

Foto: Unsplash; Christian Lue

‘On je iz nekog razloga mislio da me treba preobratiti na neku ‘normalnu’ seksualnost. On je meni između ostalog rekao da bih trebala biti silovana da bih se preobratila na normalnu seksualnost. Tako da nisam izlazila, nikoga nisam viđala tada. Nisam željela prije svega stupiti u kontakt s njim niti s tom curom. Jednostavno da izbjegnem sve što bi se moglo dogoditi’. ‘Moj prijatelj koji je isto gej, ali puno više je fem, išao je na WC u Importanne. Na putu do tamo su ga dvojica mladića pretukla. Nekako nas je uspio nazvati. Mi smo došli po njega i nekako smo ga morali izvući od tamo. Bilo je po cijelom WC-u krvi’. Iskustva su to mladih ljudi, pripadnika LGBT+ zajednice i tek mali dio rezultata prvog istraživanja o iskustvima gej, trans i queer osoba u obrazovanju.

PRVO ISTRAŽIVANJE O ISKUSTVIMA LGBT+ MLADIH U OBRAZOVANJU

Ovo je prvo istraživanje o iskustvu mladih LGBT+ osoba u obrazovanju. Provela ga je istraživačica Marina Štambuk, inače jedna od autorica istraživanja Ja nisam gej mama, ja sam mama. Ova studija provedena je u suradnji s udrugama Dugine obitelji i Lezbijske organizacije Rijeka (LORI) u sklopu projekta Podržimo uključivo obrazovanje – gradimo sigurnu budućnost koje provode spomenute udruge i norveška organizacija Norsensus Mediaforum. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj u dva područja života: (1) iskustva otvorenosti u izražavanju vlastitog LGBTIQ identiteta, zastupljenosti LGBTIQ tema u nastavi te nasilja i uznemiravanja tijekom obrazovanja; i (2) iskustva korištenja sadržajima i uslugama koje nevladine organizacije pružaju LGBTIQ mladima te potrebe i želje vezane uz te sadržaje i usluge. U svrhu postizanja postavljenih ciljeva provedeno je istraživanje u dvije etape. U prvom dijelu provedeno je kvantitativno istraživanje online anketom, dok je u drugom provedeno kvalitativno istraživanje s pomoću fokusnih grupa. U kvantitativnom dijelu istraživanja sudjelovale su 373 osobe od 15 do 30 godina, koje su u prosjeku imale 23 godine. U fokusnim grupama provedenima u Zagrebu, Rijeci i Splitu sudjelovalo je ukupno 17 sudionika/ica.

Gej učenici doživjeli nasilje od djelatnika škole

Istraživanje provedeno na 373 osobe od kojih se većina, njih nešto više od polovine identificirala kao gej, pokazuje da se pripadnici LGBT+ zajednice outaju u prosjeku sa 17 godina, čak tri godine nakon što su, opet prosječno, sebi osvijestili da su drugačije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Prvo se outaju bliskim prijateljima, a nakon toga članovima obitelji; prvenstveno braći/sestrama i majkama, a tek onda očevima. Jedan od indikativnijih podataka o tome koliko su naši LGBT+ mladi outani pokazuje da njih 54 posto skriva svoj rodni identitet ili seksualnu orijentaciju kada upozna nove osobe.

Kako je ova studija provedena među mladima u dobi od 15 do 30 godina, obuhvatila je i učenike, a cijeli se jedan dio istraživanja bavio iskustvima pripadnika ove zajednice unutar obrazovnog sustava. Iako se, kako smo ranije spomenuli, bliskim prijateljima naši mladi outaju, s profesorima i psiholozima u školi to baš i nije slučaj. Ta informacija ne čudi s obzirom na činjenicu da su svi ispitanici doživjeli nekakav oblik pogrdnog komentiranja, verbalnog pa i fizičkog nasilja u srednjim školama. Recimo, 77 posto ispitanika je često trpjelo pogrdne komentare vršnjaka u srednjoj školi.

Većina tog nasilja odnosi se na vršnjačko nasilje, a daleko više ispitanika je svjedočilo ili čulo za nasilno ponašanje prema nekoj drugoj LGBT+ osobi, negoli što su to osobno doživjeli. Ipak, ovdje valja naglasiti da je jedan mali postotak, konkretno 1,8 posto ispitanika izjavio kako su fizičko nasilje doživjeli i od strane profesora, odnosno drugog osoblja u srednjim školama. Radi se o, precizno, dvoje ispitanika koji su jednom doživjeli fizičko nasilje od djelatnika škole i njih troje koji su to iskusili više puta. Na fakultetu nitko od ispitanika nije pretrpio fizičko nasilje, verbalno jako rijetko. U srednjim školama se, pak, kako kaže 20 posto ispitanika, verbalno nasilje prema LGBT+ osobama dogodilo barem jednom.

VEĆINA ISPITANIKA ŽENE

Većina sudionika/ica bile su cis žene (51 posto), a nešto više od jedne četvrtine ukupnog broja sudionika/ica činili su cis muškarci (27 posto). Ostali sudionici/ice bile su trans i rodno varijantne osobe (22 posto). Nešto više od polovice sudionika/ica za svoju je seksualnu orijentaciju označilo homoseksualnu (51 posto). Sljedeća po učestalosti bila je biseksualna orijentacija, koju je označila trećina sudionika/ica (33 posto), zatim aseksualna (4 posto) i heteroseksualna (2 posto), a 11 (3 posto) sudionika/ica označilo je kako se ne identificira prema seksualnoj orijentaciji. Još je 28 (8 posto) sudionika/ica označilo opciju ostalo, u kojoj je najčešći odgovor bila panseksualna orijentacija (5 posto).

Jako rijetko se spominju LGBT teme

Ispitanici u ovoj studiji potvrđuju da su češće čuli kako su drugi ljudi, zbog svojeg rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, od nastavnika i drugih zaposlenika škola doživjeli pogrdne komentare, pa čak i verbalno te fizičko nasilje. Konkretno, 14 posto ispitanika je svjedočilo takvim incidentima ili pak čulo da su neke LGBT+ osobe bile izložene takvim opasnostima u školi.

Iako su ih vršnjaci više zlostavljali, više su im i bili podrška od nastavnika. Još uvijek je, što se poklapa s drugim istraživanjima u obrazovnom sustavu, slabo spominju LGBT+ teme. U sklopu ove studije provedene su i fokus grupe gdje su ispitanici spominjali kako se u školi zapravo rjeđe uopće govorilo o LGBT+ osobama. Neki su ih nastavnici ignorirali, recimo, povijesne ličnosti, a neki su imali i negativne komentare. Iskustva sudionika fokus grupe u ovom dijelu sugeriraju da nisu osjećali značajnu podršku od strane nastavnika u školama.

Rezultati ove studije pokazuju još jednu zabrinjavajuću pojavu. Tek petina ispitanika znala je kome bi se mogli obratiti ako dožive neki oblik nasilja ili diskriminacije u srednjoj školi, bilo od strane vršnjaka, bilo od strane nastavnika. Na fakultetskoj razini nešto ih više zna, njih 36 posto, no i dalje gotovo dvije trećine ispitanika ne zna što učiniti po pitanju homofobnog ili transfobnog nasilja koje dožive u obrazovnom sustavu. Cijelo istraživanje možete vidjeti u dokumentu ispod. (Napomena: ako se dokument ne prikazuje, potrebno je osvježiti stranicu)