Istraživanje: Mladi svaki dan na internetu čitaju vijesti, ali ne znaju jesu li informacije točne ili ne
Hrvati se svakodnevnu informiraju. Stariji gledaju televiziju i čitaju novine, mladi putem interneta. Jasno im je donekle kako vijesti nastaju i kako vlasnici medija utječu na ono što se objavljuje. Ipak, neovisno o godinama i obrazovanju, ne znaju procijeniti je li informacija koju su čuli ili pročitali – istinita. Sami slabo snimaju ili pišu, u građanskom su i političkom smislu slabo aktivni. Eventualno potpisuju peticije i doniraju novac. Generacija koja će tek izaći iz škola ima nastavnike koji kažu, njih 60 posto, da nisu dovoljno educirani kako bi mlade poučavali o medijima. U najkraćim su to crtama rezultati triju istraživanja platforme Medijsko obrazovanje je važno koji su ovih dana predstavljeni u nevladinoj udruzi GONG.
Foto: Unsplash
Medijsko obrazovanje je važno. Naziv je to tematske platforme unutar koje su istraživačice i istraživači proveli ukupno tri istraživanja o medijskoj pismenosti i edukaciji u Hrvatskoj. Ovoga su ljeta u GONG-u predstavljena sva tri izvješća. Prvo istraživanje provedeno je na nacionalno reprezentativnom uzorku građana, drugo na nastavnicima hrvatskog jezika i učiteljima razredne nastave, a treće na studentima zagrebačkog FER-a, Medicinskog fakulteta u Rijeci te Medicinskog fakulteta u Osijeku.
Medijska pismenost je, okvirno, skup vještina i znanja koji omogućuju ljudima da pristupaju, analiziraju, vrednuju i stvaraju medijske poruke. U fokusu je kritično mišljenje, razumijevanje informacije i svjesnost o utjecaju medija na društvo. Ova vrsta pismenosti, obzirom na karakteristike vremena u kojem živimo i rapidni razvoj tehnologije, jedna je od danas ključnih vještina za život.
Studenti prate medije, ali baš i ne objavljuju svoj sadržaj
Anketni upitnik o medijskoj pismenosti ispunilo je 458 brucoša FER-a, 38 studenata riječke Medicine i 37 studenata osječke Medicine, sa svih godina studija. Medijsku su pismenost istraživači u ovoj studiji operacionalizirala kroz njena tri ključna elementa – tehničke sposobnosti, proizvodnju sadržaja i, na koncu, kritičko mišljenje.
Rezultati ovog istraživanja nisu nas pretjerano začudili. Mladi su svakodnevno na internetu, i to na svojim mobitelima. No, kad su u pitanju tradicionalni mediji, uopće ih ne prate, ili tek jednom tjedno, oko 50 posto ispitanih studenata. To se odnosi, napomenimo, na gledanje televizije, slušanje radija, čitanje knjiga i novina. Putem interneta obavljaju pa gotovo sve što se može, od informiranja i slanja poruka, preko kupovine pa do komunikacije s institucijama. Tek 22 posto studenata sudjeluje u diskusijama o građanskim i političkim temama, a njih 6 posto piše svoj blog. Ipak, nešto manje 62 posto studenata kreira neki tip svog sadržaja na internetu.
– Iako više od polovice studenata tvrdi kako znaju izraditi novi sadržaj od postojećih slika, glazbe ili videa, relativno mali postotak studenata prijavio je da su u posljednjih godinu dana izrađivali medijske sadržaje; 26 posto za FER, 10,5 posto za MEDRI i 13,5 posto za MEFOS, što ukazuje da studenti Internetu pristupaju prvenstveno u ulozi potrošača, a ne proizvođača sadržaja, stoji u izvješću provedenog istraživanja.
Studenti kritički promišljaju o medijima, ali većina ne zna procijeniti je li informacija točna ili ne
Ispitani studenti, njih 80 posto, slaže se s tvrdnjom da vlasnici medija – uglavnom ili u potpunosti – utječu na sadržaj koji se objavljuje u njihovim medijima. Osim toga, shvaćaju da medijske kuće izvještavaju o onome što će privući publiku, a publika želi čitati ono s čime se slaže. Da kritički promišljaju četiri petine ispitanika pokazuje svojim odgovorima u anketi pa tako razumiju da postoje različite interpretacije istih vijesti, da vijesti utječu na ljude bili oni toga svjesni i da sukobi najbolje prolaze kod publike.
– Studente općenito zabrinjava istinitost informacija koje mogu naći na Facebooku ili YouTubeu te ih manje od polovice tvrdi da im je lako ili vrlo lako procijeniti istinitost vijesti koje čitaju. Stupanj političke participacije koji su studenti prijavili uglavnom je nizak. Postotak studenata koji su radili ili volontirali za političku stranku ili kandidata, kontaktirali političara ili dužnosnika u vladi zbog određenog pitanja ili problema, prisustvovali sastanku političke stranke ili druge političke organizacije ili donirali novac političkoj stranci ili drugoj političkoj organizaciji tipično je manji od 5 posto za studente FER-a i MEDRI-ja, ili između 10 posto i 15 posto za studente MEFOS-a, stoji u izvješću istraživanja koje je predstavljeno u GONG-u.
STUDENTI VJEŠTO KORISTE MEDIJE, ALI…
Ovi rezultati ne mogu se ravnati prema nekoj normi, ističu istraživačice i istraživačim a točnost ovisi o tome koliko su ispitanici bili iskreni. No, ipak, rezultati anketa sugeriraju kakva je medijska pismenost i ponašanje studenata. Tako pokazuju da su studenti vješti potrošači medijskih sadržaja, no ne kreiraju medijski sadržaj u velikoj mjeri i često nemaju vještine, što i sami kažu, da procijene što je istinito i ispravno, a što ne, od informacija na koje nabasaju.
Učitelji, njih 60 posto, ne smatra se sposobnima predavati medijsko obrazovanje
Istraživanje o medijskoj pismenosti, pogotovo u onom dijelu vještina podučavanja takvih sadržaja, provedeno je među 2.229 učiteljica i učitelja hrvatskog jezika i razredne nastave diljem države. Rezultati, veoma konkretno, sugeriraju da 60 posto učitelja sebe smatra nedovoljno educiranima i medijski pismenima da bi mogli učenike podučavati o sadržajima iz sfere medijskog obrazovanja.
Njih 70 posto kaže da zna prepoznati senzacionalizam, a čak 74 posto zauzima kritički stav prema izvorima informacija. Čine to tako što traže izvor informacija kada vide da dva medija različito izvještavaju o istom događaju. No, to i dalje ne ocjenjuju kao dovoljnu razinu znanja za predavanje učenicima. Kada su u pitanju društvene mreže, tamo baš i ne objavljuju. Preciznije, ne kreira profile, stranice ni grupe, niti snima audio ili video sadržaj više od polovine ispitanih učiteljica i nastavnica.
Nastavnici ne idu na neformalne edukacije za medijsko obrazovanje
Nastavnici u jako maloj mjeri sudjeluju u neformalnim edukacijama za medijsko obrazovanje, a u svom formalnom obrazovanju na faksu, primjećuju, sadržaja vezanih za medije je bilo premalo.
– Iako su svjesni da im nedostaje kompetencija za rad s djecom u ovom području, tek je manji broj učitelja sudjelovao u programima neformalnog medijskog obrazovanja, 12,6 posto učitelja razredne nastave i 21,9 posto učitelja Hrvatskoga jezika. Sudionice okruglog stola su prepoznale i kako je u njihovom vlastitom formalnom obrazovanju bila manjkava priprema za predavanje medijske pismenosti; u programima fakulteta koji obrazuju učitelje nije bilo usavršavanja i osposobljavanja iz područja medija, navode iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, stoji u izvješću istraživanja provedenog među prosvjetarima.
Nastavnici ne stvaraju medijski sadržaj za nastavu jer, ističu, nemaju dovoljno vremena. Satnica je niska, gradiva je puno, a vremena za pripremu malo. U nastavi Hrvatskog jezika tako, navode učitelji, tek 10 posto satnice može biti posvećeno medijskoj pismenosti, što ocjenjuju nedovoljnim. Ne čudi stoga da 52 posto učitelja želi da medijsko obrazovanje bude zaseban, izborni predmet u školi. Tu bi se moglo učiti sve ono što ne uspije stati u satnicu Hrvatskog jezika, prilagođeno učenicima koji žele znati više. Takav bi predmet predavali motivirani učitelji koji su prošli usavršavanje za medijsko obrazovanje.
Građani ne sudjeluju u politici, eventualno potpišu peticiju i doniraju novac
Iako svjesni činjenice da je medijska pismenost složen fenomen koji se ne može istražiti u jednoj studiji, anketne upitnike – kako online, tako i uživo – proveli su i na reprezentativnom uzorku građanki i građana. Rezultati ne iznenađuju. Većina građana prati medije, pri čemu stariji više gledaju televiziju, slušaju radio i čitaju novine, a mlađi se informiraju putem interneta i društvenih mreža.
Građani ne stvaraju vlastiti sadržaj; njih tek nešto više od 6 posto je u godinu dana napisalo vijest ili članak u časopisu, pismo novinama ili audio i video materijal. Građani su, dakako, svjesni različitih interpretacija događaja u različitim medijima, ali i drugačije percepcije istih vijesti među različitim ljudima. Njih 70 posto pita članove obitelji i prijatelje za mišljenje te uspoređuju ono što vide, čuju i pročitaju s drugim izvorima informacija. Tu se, u velikoj mjeri, koristi i Google. Društvenim mrežama baš i ne vjeruju u smislu točnosti informacija.
Građanskog angažmana i političke participacije nedostaje, najčešće se to svodi na potpisivanje peticija, što radi nešto više od 43 posto ispitanih. Njih 38 posto donira novca udrugama ili u humanitarne svrhe, a oko 23 posto bojkotira neki proizvod iz političkih ili etičkih razloga. Najmanje su spremni prisustvovati sastancima političkih stranaka i organizacija, a volontirati još manje. Na televiziji su i dalje najpopularniji kvizovi, što za omiljeni žanr bira 77 posto ispitanika, zatim strane kriminalističke serije i dokumentarci.
Na ovoj poveznici možete pregledati izvješća svih triju istraživanja predstavljenih u GONG-u.
TKO ČINI PLATFORMU?
Medijsko obrazovanje je važno okuplja niz partnera među kojima su nevladine organizacije, fakulteti i instituti. Partneri su: GONG, Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Institut za razvoj i međunarodne odnose, Dječji kreativni centar DOKKICA, Pragma, KURZIV, Info zona, Bacači Sjenki i Telecentar.
