Istraživanje otkrilo problem: Mladi ne mogu do posla, a poslodavci tvrde kako ne nalaze kandidate s adekvatnim znanjima
Problem nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji nije novost, jer diljem Europe stopa nezaposlenosti mladih osoba je neprihvatljivo visoka, što šteti sadašnjim, ali i budućim generacijama. Kako bi se to počelo mijenjati, potrebno je razumijeti zašto je tako te pronaći rješenja. Konzultantska tvrtka McKinsey & Company napravila je istraživanje kako bi odgovorili je li razlog za visoku nezaposlenost mladih u Europi rezultat manjka njihovih znanja, vještina ili koordinacije, koje su prepreke koje mladi susreću na svojem putu od obrazovanja do zaposlenja, koje grupe mladih i poslodavaca se najviše muče te što se može učiniti kako bi se taj problem riješio.
Brojne se europske države muče s problemom visoke nezaposlenosti mladih, koji nakon obrazovanja gube vrijeme na burzi rada. S druge strane, postoje poslodavci koji ne mogu popuniti radna mjesta, jer kako tvrde, ne mogu pronaći kandidate s adekvatnim znanjima i vještinama. U čemu je točno problem? Konzultantska kompanija McKinsey & Company odlučila je napraviti istraživanje kako bi saznali što je zapravo razlog ovako velike nezaposlenosti – nedostatak znanja kod mladih obrazovanih ljudi ili manjak koordinacije? Također su istražili koje su najčešće prepreke koje mladi susreću na putu od obrazovanja do zaposlenja.
Odgovore potražili kod mladih, poslodavaca i voditelja studija
Kako bi odgovorili na ta pitanja, McKinsey & Co. su anketirali 5.300 mladih, 2.600 poslodavaca i 700 voditelja studija diljem osam zemalja koje su istodobno domovi gotovo 73 posto europske obitelji od 5.6 milijuna nezaposlenih mladih – Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Portugal, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Također su istražili i preko sto programa u 25 zemalja kako bi dobili primjere kompanija, vlada, obrazovnih institucija i nevladinih organizacija koje su u Europi relevantne. Istraživanje ih je dovelo do sljedećih odgovora.
Iako sve više ljudi traži posao, poslodavci ne mogu kod njih pronaći vještine koje traže
Manjak radnih mjesta u Europi jest velik problem, no to je tek dio priče. Unatoč velikom broju kandidata, poslodavci su nezadovoljni njihovim vještinama – 27 posto njih izjavilo je kako su u protekloj godini ostavili radno mjesto otvorenim samo zato jer u moru prijavljenih nisu uspjeli naći nekoga s pravim vještinama. Jedna trećina rekla je da manjak vještina uzrokuje velike probleme u poslovanju, u smislu troškova, kvalitete i vremena. Još je gora činjenica da su poslodavci u zemljama s najviše nezaposlenih mladih prijavili najviše takvih problema.
Koji je stoga razlog zbog kojeg mladi ne dobivaju znanje koje bi trebali? Odgovor pružaju podaci istraživanja iz 2012. godine. Čini se kako poslodavci, obrazovne institucije i mladi žive u ‘paralelnim svemirima’, odnosno ne razumiju jedni druge. U Europi čak 74 posto odgovornih u obrazovnih institucijama tvrdi kako su njihovi diplomci nakon što završe obrazovanje spremni za rad, no samo 38 posto mladih te 35 posto poslodavaca s time se složilo. Očito je da jedni druge ne razumiju niti razumiju potrebe koje svatko od njih ima. Najveći problem je manjak suradnje među poslodavcima i obrazovnim institucijama, nalazi se u McKinseyevom izvješću.
Mladi se suočavaju s preprekama
Put od obrazovanja do zapošljavanja može se opisati kao put s tri prepreke – upisivanje fakulteta, izgradnja pravih vještina i pronalazak prikladnog radnog mjesta. Problem u Europi jest u tome što postoje prepreke na svakom putu, nalazi se u izvješću.
Kada se radi o visokom obrazovanju, na putu im često stoje financije, odnosno nedostatak istih. Iako mnoge države sufinanciraju studij mladima, troškovi života koji se pojavljuju svejedno su preveliki.
Druga prepreka jest upravo nedostatak vještina, i to onih mekih poput komuniciranja i radne etike, što poslodavci često naglašavaju kao ono što kandidatima fali. Obrazovanje se, mogli bismo reći, previše fokusira na učenje i ponavljanje određenih generalnih stvari.
Institucije pružaju premalo potpore
Naposlijetku, najgora prepreka s kojom se suočavaju mladi jest upravo nemogućnost pronalaska zaposlenja nakon završenog školovanja.
Velik problem za mlade predstavlja nedostatak potpore koju im obrazovne institucije pružaju, odnosno ne pružaju. Tek deset posto anketiranih uspjelo je pronaći dobar posao, i to zahvaljujući snažnoj edukaciji i pruženim informacijama te naučenim vještinama traženja posla. Ovakvi su rijetki pojedinci također snažno motivirani, zbog čega njihov uspjeh ne čudi.
Upravo zbog manjka motivacije, znanja i vještina koje bi obrazovne institucije trebale prenijeti mladima, manje od polovine poslodavaca je zadovoljno razinom znanja svoje radne snage.
Kako unaprijediti put od obrazovanja do zaposlenja
Inovativnost bi se trebala pokazati u dizajnu, programima i financijama koje bi obrazovanje učinilo cjenovno prihvatljivijim i dostupnijim.
Svoje mišljenje o navedenim problemima dao nam je dekan Visoke škole za financije i pravo Effectus Robert Kopal.
Sustav obrazovanja treba iz temelja promijeniti
– Administrativne mjere, zakonodavne reforme, rast broja alternativnih (nesigurnih) oblika rada,programi poticanja zapošljavanja… samo mogu ublažiti simptome, ali ne i iscijeliti bolesno tkivo. Prvo što možemo učiniti, iako to neće sanirati problem, je pojačati intenzitet u provođenju aktivnih mjera politike zapošljavanja (obrazovanje, prekvalifikacija, dokvalifikacija, stručno osposobljavanje) prema nezaposlenim osobama. Time se donekle može uskladiti ponuda i potražnja, poboljšati kvalifikacijska struktura nezaposlenih i njihova profesionalna pokretljivost. Ono što odmah trebamo početi činiti, ali s dugoročnim efektom, je promijeniti pristup obrazovanju, odbaciti zastarjele programe i metode, staviti čovjeka/učenika/studenta u prvi plan te se posvetiti njegovanju onih sposobnosti i vještina, rekao je Kopal.
Sustav obrazovanja trebalo bi iz temelja promijeniti, mišljenja je.
Sustav obrazovanja kakvom svjedočimo u nas je dizajniran tako da zadovolji potrebe ranog industrijskog društva s prijelaza iz 18. u 19. stoljeće, a ne potrebe čovjeka, odnosno potrebe ljudi koji će morati raditi sljedećih 40 do 50 godina. – Kada bi sad, ovog trenutka sve uspjeli preokrenuti, kada bi na sve tri obrazovne razine započeli s uvođenjem predmeta kojima bi povećali praktičnu primjenjivost stečenog znanja te omogućili izravnu primjenu stečenih ishoda učenja u svakodnevnom životu, i posljedično u karijeri, rezultate bismo osjetili za deset do 15 godina, objasnio je.
‘Obrazovni sustav se primarno sagledava kao instrument putem kojega se dolazi do završnog cilja – diplome’
Prema njegovom mišljenju, cjelokupni pristup obrazovnom sustavu trebalo bi redefinirati. – Danas je široko rasprostranjeno njegovo formalno-instrumentalno poimanje. Obrazovni sustav se primarno sagledava kao instrument putem kojega se dolazi do završnog cilja – diplome. Materijalni, sadržajni aspekt obrazovanja (znanja i vještine koje se usvajaju i razvijaju tokom studija i učenja) ne dominiraju u sustavu obrazovanja, kaže Kopal.
Naposlijetku, objasnio je kakva je radna snaga potrebna tržištu rada, a ona bi trebala biti snaga koja može pratiti, implementirati, ali i osmišljavati nova rješenja za čiji je cilj potrebno napustiti široko rasprostranjeno formalno-instrumentalno viđenje obrazovnog sustava.
– Materijalni, sadržajni aspekt obrazovanja mora postati dominantna tema u raspravama oko reforme sustava obrazovanja (kako primarnog, tako i sekundarnog, ali i tercijarnog). Manje je važno hoće li obvezno osnovno obrazovanje trajati osam ili devet godina, hoće li srednja strukovna škola trajati tri godine, odnosno hoće li određeni studij na visokom učilištu biti ustrojen 3+2 ili 4+1. Ono što je od presudnog značaja, a u kontekstu potreba tržišta rada, jest odgovor na pitanje koja znanja i vještine će učenici osnovnih škola, srednjih škola i studenti steći za vrijeme svog obrazovanja koji će pak biti temelj njihovog daljnjeg kreativnog razvoja, zaključio je Kopal.
