Ivana Kekin bi kao predsjednica bila protiv vojnog roka: ‘Mladi nisu ni sebični ni lijeni’
Ivana Kekin je u ističe da društvo ne treba podcjenjivati mlade jer time strašno puno gubi. Ako osvoji Pantovčak, obećava da neće dopustiti povratak obveznog vojnog roka te da mladi ne bi trebali strpjeti da ih netko istrgne iz njihovog života mimo njihove volje.
Ivana Kekin | Foto: Srednja.hr/Pixabay
Predsjednička kandidatkinja stranke Možemo!, Ivana Kekin, prema anketama ima više od pet posto šanse za pobjedu na nadolazećim izborima. Na tom tragu, postavili smo joj pet pitanja o tom kako bi predsjedničkim ovlastima mogla pomoći mladima u Hrvatskoj. Ista smo pitanja postavili i ostalim kandidatima koji imaju barem pet posto podrške građana. Kekin je istaknula da neće dozvoliti povratak obveznog vojnog roka za mlade.
Upitana o mogućnosti predsjedničkih pomilovanja, zeleno-lijeva političarka ističe da je ovisnost o drogama i trgovina drogama veliki problem. No, protivi se ‘drakonskom kažnjavanju’ maloljetnih prijestupnika, mlađih punoljetnika za prve prekršaje i prva kaznena djela te smatra da ih treba upućivati na rehabilitaciju u društvu, kroz, recimo, dobrotvorni rad.
SVE KANDIDATE PITALI SMO ISTO
Svim predsjedničkim kandidatima koji prema izbornim anketama imaju barem pet posto šanse za pobjedu smo postavili pet istih pitanja na temu kako predsjednik ili predsjednica države unutar svojih ovlasti mogu pomoći mladima. Njihove odgovore ćemo objaviti u cijelosti kako nam pristižu
Za početak, puno se govori o predsjedničkim ovlastima, što predsjednik može, a što ne može napraviti prema Ustavu. Prema Vašem shvaćanju predsjedničkih ovlasti, možete li nam navesti tri stvari koje biste učinili za mlade u Hrvatskoj (učenike i studente te osobe do 30. godine života)?
Planiram ih učiniti više, ali navest ću tri za koje smatram da bitno utječu na kvalitetu života mladih. Radit ću na ostvarenju preduvjeta za povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite za sve mlade, zatim na uvjetima za osiguravanje priuštivog stanovanja koje će mladima omogućiti da se ranije odsele od roditelja i treće, neću dopustiti uvođenje obveznog vojnog roka. Naime, temeljne odredbe našeg Ustava definiraju našu Republiku kao demokratsku i socijalnu državu ravnopravnih građana. Ovlasti koje mi daje Ustav koristit ću upravo kako bih osigurala da se ova načela socijalne države ravnopravnih građana i primjenjuju.
Krenimo od nejednake dostupnosti zdravstvenoj skrbi, što je dobar primjer onoga što stalno pitam, čemu služi država, ako ne može osigurati ravnopravnost koja je Ustavom zajamčena? U Hrvatskoj je 300 tisuća žena koje nemaju pristup ginekologu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, u dobnoj skupini od 15 do 29 godina je upravo cca. 300 tisuća žena, što znači da je značajnom broju srednjoškolki i studentica nedostupan ginekolog, bilo da moraju putovati izvan svojeg mjesta da bi dobile potrebnu zdravstvenu zaštitu, bilo da ga moraju platiti. To je pitanje koje se mora rješavati propitivanjem ustavnosti i posljedičnim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se osiguralo da imamo liječnike koji su dostupni. Nastavno na to, zalagat ću se za ustavnu zaštitu prava žena na odlučivanje o vlastitom tijelu, odnosno prekidu trudnoće, tako da u slučajevima da se moraju odlučiti na taj težak potez, mogu to obaviti u zdravstveno sigurnim uvjetima, bez osuđivanja okoline, što smatram da je posebno bitno za mlade žene, kako bi se kasnije, kad za to steknu uvjete koje one same smatraju bitnima, mogle odlučiti imati djecu. Jednako kao što imaju pravo odlučiti da ih ne žele i da ih nitko ne smije zbog toga osuđivati.
Drugo, kako je Hrvatska Ustavom definirana kao socijalna država, smatram kako mora osigurati zakonske i infrastrukturne uvjete za dostojanstveno stanovanje. Bez osiguravanja zakonskog okvira, što u skladu sa svojim ovlastima planiram inicirati, neće biti moguće osigurati novac za izgradnju fonda stanova za priuštivo stanovanje. Bez toga, mladi će i dalje biti osuđeni pola ili više svoje plaće davati za najam, ili ostati doma kod roditelja, po čemu smo doslovno najgori u Europskoj uniji.
Treće, kao predsjednica neću dozvoliti da mladi koji to ne žele služe vojni rok. U godinama u kojima mladi mogu započeti ili nastaviti visoko obrazovanje, pronaći ili pokrenuti svoj prvi posao, ili jednostavno uživati u svojoj mladenačkoj slobodi i možda zadnjim danima bezbrižnosti, ne bi smjeli strepiti od toga da ih se istrgne iz tijeka vlastitog života mimo njihove volje.
Mnogi mladi prate situaciju s potencijalnim povratkom služenja obveznog vojnog roka. Vrlo izravno pitanje, budući da s predsjedničkom funkcijom dolazi i dužnost vrhovnog zapovjednika vojske, jeste li za obvezno služenje vojnog roka? Da ili ne i zašto?
Kratko i jasno: ne. Hrvatska ima ograničene resurse, koje je puno bolje iskoristiti za bolju obuku i opremanje i plaće za profesionalne vojnike i vojnikinje, za što smo se odavno odlučili. Dakle, da oni koji su doista motivirani za služenje vojske imaju sve potrebne preduvjete da taj posao obavljaju najbolje moguće. Ovakav vojni rok, kakav je do sada najavljivao ministar obrane Anušić, dosta je kilav PR trik. Zamislite situaciju u kojoj Hrvatska uvede obvezni vojni rok od osam tjedana. Za koga, za nemotivirane mladiće koji bi u osam tjedana navodno trebali steći osnovna znanja za moderno ratovanje? Danas se u ratnim sukobima koriste najmoderniji alati ratovanja, dalekometno navođeni dronovi s infracrvenim kamerama koji targetiraju i ubijaju pješadiju i civile, razaraju oklopna vozila i tenkove. Što o takvim uvjetima borbe, baratanju oružjem i opremom možete naučiti u osam tjedana?
Hrvatska mora strateški, pametno, promišljeno i u razrađenim strategijama utemeljeno ulagati u razvoj vojske, i u opremu i u uvjete za profesionalne vojnike i vojnikinje kao i u uvjete za one koji se odluče za dobrovoljni vojni rok.
No također mi moramo početi razmišljati o jačanju sigurnosti naših građana i od drugih, vrlo stvarnih i vrlo prisutnih prijetnji. Ove godine stotine su građana Europe život izgubile u poplavama, u požarima, u toplinskim valovima. Iznimno je važno da jačamo otpornost našeg društva na takve katastrofe, jer vidimo da su neminovne i sigurnost i životi naših građana ovisit će o našoj pripremljenosti, ranom odgovoru, snazi sustava civilne zaštite itd.
Predsjednička funkcija dolazi i s ovlastima pomilovanja. Kada je riječ o mladima, nažalost mnogi znaju završiti u pritvoru ili zatvoru zbog trgovanja drogom te su među mladima često aktualne rasprave o legalizaciji narkotika poput marihuane. Na tom tragu, planirate li koristiti mogućnost pomilovanja i bi li mladi, ali i stariji, mogli očekivati pomilovanje zbog primjerice trgovine drogom (općenito ili samo za marihuanu o čijoj se legalizaciji najviše priča) i drugih nenasilnih zločina za koje se mogu dobiti zatvorske kazne?
Kazneno djelo trgovine drogom nije nešto što treba olako shvaćati, kao ni ovisnost o drogama općenito. Riječ je o velikom javnozdravstvenom problemu s ozbiljnim posljedicama za ovisnike, njihove obitelji i društvo u cjelini.
Ipak, smatram da je dobra praksa da se maloljetne prijestupnike, kao i mlađe punoljetnike za prve prekršaje i prva kaznena djela, ne bi trebalo drakonski kažnjavati, nego ih upućivati na rehabilitaciju u društvu, putem dobrotvornog rada, primjerice, a u ovim primjerima koje ste naveli važno je uzeti u obzir je li mlada osoba i sama žrtva ovisnosti.
Što se tiče konkretnih odluka o pomilovanju, ne bih nikada pomilovala nekoga tko je osuđen za činove koji su protiv ljudskih sloboda, na štetu drugih ljudskih bića i djece.
Predsjednik daje i državna odlikovanja. Smatrate li da bi najuspješniji učenici, studenti (bilo po prosjeku ocjena, uspjehu na državnim i međunarodnim natjecanjima, sportskim natjecanjima) kao i maturanti koje su najbolje napisali maturu, trebali dobivati predsjednička odlikovanja ili primanja na Pantovčak? Za odlikovanja bi doduše trebalo mijenjati Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, no ako u načelu podupirete ovu ideju, po kome bi iz hrvatske povijesti i zašto, imenovali odlikovanja za uspješne učenike i studente?
Hrvatsku se, na žalost, teško može opisati kao zemlju ili ekonomiju znanja. Uz naše relativno slabe prirodne resurse, upravo je razvoj ekonomije znanja ono čemu bismo trebali težiti i poticati trud i ulaganje u znanje od najmanjih nogu.
Tako primanje uspješnih učenika i studenata u organizaciji Ureda Predsjednice RH smatramo dobrom praksom koju bih svakako nastavila, jer smatram kako je dobro da se njihovom vrijednom radu i postignućima oda priznanje. Ne samo zbog njih, nego i kao primjer svim mladima da se učenje i vrijedan rad vrednuju, kako bismo zajednički nadahnuli i druge mlade da se dodatno trude.
Što se konkretnih priznanja tiče, prema važećem Zakonu o odlikovanjima i priznanjima, već su ustanovljena odlikovanja Red Danice s likom Nikole Tesle, Ruđera Boškovića, Antuna Radića, koja se tiču područja vezanih uz znanost i obrazovanje i ne vidim razlog da se ne ustanovi još jedno za akademska postignuća srednjoškolaca studenata.
Moj bi izbor bile Marija Jurić Zagorka ili Mirjana Gross, zbog svojih doprinosa znanosti i poticanju mladih na čitanje i učenje.
Za kraj, predsjednik bi trebao biti predstavnik svih građana, no nisu svi građani baš blagonakloni prema mladima i često imaju negativne stereotipe prema njima. Možete li navesti tri negativna stereotipa koja ste osobno čuli prema mladima i na koji način, kroz svoje poteze, govore i javne istupe mislite uvjeriti druge građane da i mladi zaslužuju poštovanje te im je potrebno dati više pažnje i uvažavanja u javnom prostoru?
Mlade ne smijemo podcjenjivati, jer tako naše društvo strašno puno gubi. Kroz ovu se kampanju iznimno puno obraćam upravo mladima, susrećem se s njima na panelima, na štandovima za potpise, baš zato što vjerujem da moje politike moraju rješavati pitanja sadašnjosti i budućnosti, a ne prošlosti. Od borbe protiv otimanja javnih dobara, preko prava na dostupnu zdravstvenu zaštitu, sigurnosti od nasilja, do ljudske sigurnosti od ekoloških katastrofa, sve su to teme koje mlade tište.
Prvi je stereotip da su mladi nezainteresirani za politiku. Sve kampanje u kojima sam sudjelovala u proteklih pet godina pokazale su da su mladi zainteresirani, da ih brine budućnost, da ih brine kako ćemo sačuvati okoliš i prirodu, kako ćemo očuvati javna dobra, kako ćemo osigurati jednakost svih pred zakonom, kako ćemo osigurati priuštivo stanovanje. Sjetite se redova na biračkom mjestu u Varšavskoj ove godine za vrijeme parlamentarnih izbora! Tamo su mahom mladi iz cijele Hrvatske čekali da bi glasali u Zagrebu izvan mjesta svojeg prebivališta i glasali su većinom za Možemo!, baš zato što prepoznaju da razumijemo njihove potrebe.
Uostalom, činjenicu da mlade zanima politika, ali ne kao alat za zbrinjavanje, dokazuje i to da Možemo! kao stranka okuplja mnogo strastvenih mladih, kojima je doista stalo do toga da Hrvatsku zajedno učinimo boljom i zdravijom zemljom za život. Imamo briljantnu grupu za mlade, koja sama radi na izradi politika za mlade. Također, uključivanjem velikog broja mladih u kampanju, kako mladih članova, tako i volontera, želimo pokazati da im vjerujemo da mogu preuzeti odgovornost u politici.
Drugi i treći stereotip koji znam čuti je da su mladi sebični i lijeni. Nisu, nimalo. Mladi volontiraju u udrugama, samostalno organiziraju koncerte, bave se kulturom, pomažu starijima i nemoćnima. Stvaraju kao samostalni umjetnici, pokreću tehnološke startupe, smišljaju nove proizvode, mladi su nepresušno vrelo strasti dobre energije i kreativnosti.
