Sedmero kamerunskih sportaša nestalo je iz olimpijskog sela u Londonu, objavilo je Ministarstvo sporta i fizičke edukacije Velike Britanije. Prema riječima šefa Kamerunskog olimpijskog odbora sportaši su pobjegli najvjerojatnije zbog ekonomskih razloga te planiraju ostati u Europi.
Kamerunci bježali i prije
Kamerunski plivač, nogometašica i pet boksača su tijekom posljednjih par dana pobjegli iz olimpijskog sela u kojem su bili smješteni za vrijeme trajanja Igara. Cijela priča je započela prošlog tjedna kada su krenule glasine o bijegu natjecatelja ove siromašne afričke zemlje. Vrlo brzo se ispostavilo da nije riječ samo o glasini već da je cijela priča istinita, a to je potvrdio i predsjednik Kamerunskog olimpijskog odbora David Ojong.
Prema Ojongovim riječima prva je nestala pričuvna vratarka nogometne reprezentacije Drusille Ngako i to prije utakmice s Novim Zelandom. Dan kasnije njen je primjer slijedio plivač Paul Ekane Edingue, a u nedjelju i pet boksačkih predstavnika.
Nekolicina kamerunskih sportaša je isto napravila i za vrijeme posljednjih Igara Commonwealtha.
Hladni rat i bijeg u bolji život
Valja napomenuti da ova praksa nije ništa novo u sportskom svijetu. Za vrijeme hladnog rata sportaši su iz socijalističkih zemalja širom svijeta sa žudnjom čekali Olimpijske igre kako bi ugrabili priliku za bijeg. Najčešći bjegunci su bili boksači i općenito kubanski sportaši te vrsni gimnastičari i gimnastičarke iz istočnog bloka.
Možda najpoznatija priča od svih je ona najbolje gimnastičarke svih vremena Nadie Comaneci. Nakon što je u Montrealu 1976. zajedno sa svojim trenerom Belom Karolyjem zaradila svjetsku slavu, počeli su je vabiti Amerikanci.
Tijekom jedne turneje po Americi, njezin je trener prebjegao zajedno sa suprugom, no Nadia je bila pod stalnom prismotrom te joj nije to nije uspjelo. Amerike se dokopala tek 1989. samo nekoliko dana prije pada rumunjskog diktatorskog režima.
Nakon hladnog rata iz svojih olimpijskih timova najčešće bježe sportaši iz siromašnih afričkih država potaknuti ekonomskim problemima, a još uvijek se omakne pokojem Kubancu da kruh potraži u Europi.