Jedan od najbitnijih koraka u životu jest upis srednje, a na svu sreću, taj veliki izbor radimo kada smo u potpunosti spremni na to – usred puberteta, puni hormona, nesigurnosti i pitanja, s tek 14/15 godina.
Učenik foto|pixabay
Često se dogodi da ljudi pogriješe pri odabiru srednje. Od toga da odaberu krivi smjer, pa do toga da u potpunosti pogriješe školu. Kasnije to ne mora biti presudno za nečiji uspjeh, ali sigurno pomaže ako ste u srednjoj slušali predmete koji su vam kasnije potrebni za daljnji rad.
Možda i najveći problem jest taj što se u posljednje vrijeme forsira odlazak u gimnaziju pa poslije na faks, no istina je da faks nije nešto što zanima svakoga, i to je sasvim u redu. Svatko ima svoje talente i interese i jedino je fer kada se oni dalje razvijaju.
Netko se pronalazi u kemiji, netko u fotografiji, netko u kuhinji, a netko jednostavno uživa praveći elektroinstalacije. I sigurna sam da svima sva zanimanja zvuče predosadno, osim onoga što ih zaista zanima.
Na kraju osnovne škole, rijetko tko je uspio saznati što je to što ih zanima, a nimalo ne pomaže ni pritisak koji roditelji vrlo često vrše, samo kako bi bilo po njihovom. Ne uzimajući u obzir želje svoje djece, roditelji tako samo nanose štetu svojoj djeci i usporavaju im put k uspjehu.
Iako je gimnazija vrlo vjerojatno logičan korak za svakoga tko zna da želi upisati fakultet nakon srednje škole, i to zna biti pogrešna opcija. Nekome tko planira upisati arhitekturu ili ALU, sigurno će više pomoći sati vježbanja crtanja, nego što će učenje formule za rješavanje kvadratne jednadžbe.
Realno, sistem nam nije baš u najboljoj formi i teško je odabrati srednju s kojom bi se mogli usrećiti i nitko ne može donijeti tu odluku za vas, no odlučili smo pričati s nekoliko bivših učenika strukovnih škola, kako bi s nama podijelili svoja iskustva.
Kuhar od malih nogu
– Kad sam imao 12 godina sam shvatio što želim raditi u životu, a to je biti kuhar. Sigurno, mogao sam upisati gimnaziju i mučiti se četiri godine, no zašto ako sam znao da neću ići na fakultet? Srednja mi je pružila priliku za kvalitetnu praksu gdje sam se iskazao i evo, sada već više od tri godine radim kod njih i prezadovoljan sam s mojim životom, priča nam Tin (21).
Svi se možemo složiti da je dobar kuhar nešto što nikada nije naodmet. Svi volimo naše prijatelje koji znaju skuhati nešto više od juhe iz vrećice, a još više volimo kuhare koji nas razveseljavaju sa svojim kulinarskim umijećem, oni koji zaista uživaju u tome što rade… Već smo ogladnjeli!
– Sjećam se dana kada sam se upisivala u srednju, mislim da je moja generacija bila prva koja je to obavila online. Do zadnjeg trena nisam bila sigurna je li to ono što zaista želim, no kada su se zaključale liste, nisam ni trena žalila, a nikada nisam ni požalila. Iako sam danas na fakultetu, bila sam upisala strukovnu školu zato što nisam htjela naći s u neugodnoj situaciji – da ne mogu na faks ili na kraju shvatim da ne želim, a s gimnazijom ne mogu ništa, dok ovako imam jedno sigurno zanimanje, imam papir, priča nam Paula (22).
Dok većina ljudi razmišlja obrnuto, istina je da nakon gimnazije nismo ništa, a nakon strukovne imamo barem jedno zanimanje. Paulina logika je definitivno nešto što bi se trebalo uzimati u obzir kada je riječ o upisu u srednju.
Gimnazija pa tečaj
– Nikada me nije previše zanimala škola i htjela sam se baviti šminkom, no moji me nisu shvaćali ozbiljno. Praktički su me natjerali da upišem gimnaziju, što mi je u jednu ruku bilo super zato što sam upoznala predivne ljude, ali s druge… Zaista me nije zanimala ni polovica predmeta koje smo imali. Kada sam završila srednju i položila maturu, upisala sam tečaj za make-up artista, dobila diplomu i sada radim ono što me zanima i što volim. Sigurno, bilo bi mi lakše da sam odmah upisala ono što me zanima, ali nije ni ovo ispalo toliko loše, priznaje Patricia (20).
Slušati roditelje nije uvijek najpametniji izbor, no teško im je reći ne, koliko god oni bili tu za nas, a pogotovo onda kada su tu previše za nas. Oni ne žele nikakvo zlo, već iz vlastitih iskustava prenose priče koje smatraju relevantnima. Nekada im je bolje vjerovati i prepustiti se, a nekad se samo nadamo najboljem… I onda se upravo to dogodi.
Strukovna pa FER
– Ljudi vole govoriti da su strukovne problematične zato što ne pripremaju za državnu maturu, pa samim time odmah isključuju mogućnost faksa, no ja sam završio elektrotehničku školu, upisao FER i ne osjećam da mi nešto fali. Štoviše, ponekad mi se čini da kolege iz pojedinih gimnazija ne razumiju gradivo toliko dobro, zato što nisu imali previše praksa. Bilo mi je malo naporno pripremati se za državnu maturu, no svi su mi pomogli i trudili se da mi daju što bolju šansu. I da, imao sam natprosječne ocjene… Tako da sve se može, motivira nas Dario (23).
Priča Daria je definitivno priča o uspjehu, o nečemu što želimo svi doživjeti, iskusiti, a na kraju krajeva, i vidjeti na licu svih koji se iskreno vesele za naš uspjeh. Sigurni smo da je Dario postao lagana legenda među svojom ekipom, ali i u obitelji…
Iako postoji još milijun i jedan primjer uspješnog odlaska u strukovnu školu, mi smo ih naveli tek nekolicinu. Možda se toj nekolicini baš vi pridružite na jesen? Tko zna…
