Izostajanje s nastave radi ispitivanja ili testa: Nebitno je li fer ili nije, mnogi to rade
Poznato je da su srednjoškolci tijekom školske godine pod velikim pritiskom. U lovu na što bolje ocjene, u strahu od državne mature, mnogi se ne žele ili ne znaju nositi sa stresom kojeg donose testovi i usmena ispitivanja. Neki tada pribjegavaju pomalo iskvarenoj praksi, u kojoj im pomažu i roditelji – izostaju s nastave pod krinkom bolesti, izbjegnu ispitivanje, a roditelji naposlijetku donesu ispričnicu.
Školski raspored u određenim periodima školske godine zaista zna biti krcat, i svaki će se srednjoškolac složiti da u tjednu mora postojati barem jedan ‘težak dan’. Kad se isti još poklopi s testom ili ispitivanjem, malo je onih koji se ne bi najradije pokrili dekom po glavi i bez posljedica prespavali dan.
Hrvatski srednjoškolci u prošloj su godini sakupili ukupno 16 milijuna, 482 tisuće i 879 sati izostanaka, od toga je neopravdanih bilo 480 tisuća i 391 sat, što je za temu koju danas obrađujemo manje bitno. Pravo je pitanje koliko je od opravdanih izostanaka zaista i trebalo biti opravdano.
Svi znaju najmanje par školaraca koji izbjegavaju nastavu na ‘teške’ dane
Javna je tajna da postoje učenici kojima roditelji u trenucima gužve u školskom rasporedu, testova ili usmenih ispitivanja dozvoljavaju da izostaju s nastave te to kasnije uredno opravdaju pred razrednicima. Svatko će se složiti da je u razredu imao/ima barem jednog takvog kolegu, koji često nije prisutan za vrijeme stresnih dana u školi. U neslužbenom razgovoru s nekoliko srednjoškolaca i roditelja istih doznali smo da je takva praksa veoma česta, ali i što zapravo misle o tome.
Postoje tako dvije ‘struje’. Oni koji smatraju da u tome nema baš ništa loše, ukoliko se ‘slobodni dan’ iskoristi za učenje i nadoknađivanje gradiva, ali i oni koji smatraju da je takvo što nepravedno i može imati loše posljedice po učenike.
Više srednjoškolaca reklo nam je da s roditeljima imaju dogovor da u polugodištu imaju pravo nekoliko puta izostati, a da si sami odrede za što če to iskoristiti. Većina njih kaže kako neki nastavnici zaista znaju nagurati sve odjednom, a ne dozvoljavaju popravljanje ocjena, zbog čega je bolje izostati nego riskirati lošu ocjenu.
Roditelji pravdaju izostanke svoje djece, ne žele im loše ocjene
– Ja sam imala zaista mnogo opravdanih izostanaka u srednjoj školi. Većinom bih ostajala doma i nadoknađivala ono što nisam stigla naučiti, ili primjerice znala ostati dan prije važnog testa kod kuće da se bolje spremim. Za neke su izostanke moji roditelji znali i opravdavali su ih, a neke sam opravdala sama. Kako god, takve dane nisam trošila uludo, već sam korisno iskoristila to vrijeme, rekla je današnja studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Matea.
S njom su se složili i još neki srednjoškolci, koji smatraju da samo iskorištavaju tu mogućnost u svrhu postizanja višeg cilja, no za nedostatak ‘fair playa’ ne mare previše.
– Kad već postoji ta mogućnost, zašto je ja ne bih iskoristio. Program nam je ionako opsežan, od nas traže sve više i više, pa ako postoji mogućnost da ponekad ostanem doma i iskoristim šansu za postizanje boljeg rezultata, ne vidim razlog zašto to ne bih napravio. Isto tako razmišljaju i moji roditelji, pa mi pravdaju takve izostanke, rekao je gimnazijalac Mario, koji je ipak nadodao kako su takve prilike vrlo rijetke.
Profesori i razrednici svjesni su ovog problema, za koji postoji i službeni naziv – ciljano izostajanje.
Mislim da je vrhunac toga bio prije jedno pet godina, kada su roditelji
opravdavali namjerno izostajanje. Od tada radimo kao škola na tome da
objasnimo koliko je to zapravo loše – roditelji time djecu uče da se
stvari rješavaju bježanjem od problema. Mi sada imamo dosta poticajnih
mjera pa recimo učenici sa nula sati izostanaka prema Kodeksu zadnji
tjedan ne moraju u školu osim na sate koje moraju odgovarati, dok oni sa
30 sati i manje imaju zadnja dva tjedna dogovorno odgovaranje. Ja na
početku godine kazem da mi jako dobro prepoznajemo ciljano izostajanje,
ako roditelj to opravda mi tu ne možemo puno, osim onda nagrađivati
učenike koji su redovni. Sve ostalo je na roditeljima i njihovom stilu
odgoja, no i takva djeca brzo budu recimo ‘stigmatizirana’ od strane
vršnjaka, jer su ipak u manjini, barem u našoj školi, objasnila je Jelena Despot, profesorica engleskog jezika u Gimnaziji Karlovac.
Za
mišljenje smo upitali i nekoliko roditelja, od kojih mnogi zaštitnički
svojoj djeci pravdaju izostanke u strahu od nakupljanja loših ocjena.
Ipak ima i onih koji ne odobravaju bježanje od odgovornosti
– Ukoliko će taj dan sjediti kod kuće, grijati stolicu i nadoknaditi propušteno onda dozvoljavam takve stvari. Neki profesori kao da ne znaju koliko toga svojim učenicima natovare na vrat, a ja ne želim da moj školarac radi toga poslije ne može upisati željeni fakultet ili nešto slično, odgovorila je majka jednog srednjoškolca.
Kao što ima onih kojima je izostajanje u svrhu izbjegavanja jednog dijela školskih obaveza sasvim u redu, dosta je i srednjoškolaca te njihovih roditelja koji to smatraju nedopustivim i nepravednim ponašanjem.
– Najlakše je opravdati izostanak i odgoditi neizbježno, no na takav način mlade se uči da bježe od problema. Iako to mnogi moji kolege rade, ja se s tim nikako ne slažem. Nedopustivo mi je ne doći na nastavu zbog lijenosti i nenaučenog gradiva. Testovi i ispitivanja uglavnom se unaprijed najavljuju, pa ako sam se ja spremio i uredno došao na nastavu, zašto bi nekome drugome izostanak bio opravdan, oštar je Tomislav iz Gimnazije Karlovac.
Treba se suočiti s posljedicama odgađanja obaveza
Kao što ni on ne opravdava ovaj način bježanja od problema, ne prihvaćaju ga ni neki roditelji s kojima smo razgovarali.
– Nikada ne bih dozvolila svojem djetetu da ne ode na nastavu kako bi izbjegao ispitivanje ili test, a kamoli takvo što i opravdala. Naravno da uvijek može markirati i na taj način pobjeći od problema, no ja kao roditelj takvo što nikako neću doći u školu pravdati. Na nama je da djecu naučimo odgovornosti i činjenici da se s posljedicama svojih odluka, lijenosti ili sličnog moraju nositi te da u životu neće uvijek biti onih koji će samo tako opravdavati svoje postupke. Loša ocjena bolna je točka svakog normalnog učenika i roditelja, no ona može služiti i kao lekcija da se nerad i lijenost nikako ne isplate, ali i da je takvo što posljedica odgađanja obaveza, rekla nam je Marija, majka učenika karlovačke Ekonomske škole.
