Pucanje prstiju je navika koju u većini slučajeva imaju muškarci, ali i određeni do žena. Pojedinci se na taj način rješavaju stresa ili pripremaju za obavljanje određenog posla. Vjerojatno su vam roditelji i stariji oko vas često govorili da ne pucate prstima jer ćete dobiti artritis, no ipak je dokazano kako je spomenuta navika bezopasna.
www.novimagazin.rs
Navika pucanja prstiju svojstvena je čak 54 posto ljudi, no u većini slučajeva tu naviku imaju muškarci. Postoji nekoliko metoda pucanja prstiju, a nakon jednog pucanja isti postupak se može ponoviti nakon svega 15-ak minuta. Bilo da ih izvlačite, izvijate prema unutar ili prema van, proizvest ćete isti zvuk, no ipak zbog toga nećete dobiti artritis kao što stariji tvrde.
Kako nastaje zvuk pucanja zglobova
Pucanje nije uzrok, nego posljedica
Iako čisto mehanički možete zaključiti kako se učestalim pucanjem prstiju može oštetiti hrskavica kojom je zglob obložen, potonje nije medicinski dokazano. Provedeno je nekoliko istraživanja nakon kojih su stručnjaci tvrdili kako pucači prstiju u starijoj dobi imaju otekline na rukama, slabiji stisak ili pak osteoartritis.
Međutim, najnovija studija je pokazala kako pucanje prstiju nije uzrok, nego posljedica. Povezanosti pucanja prstiju i osteoartritisa dakle ipak postoji te je istina da zglobovi s oštećenom hrskavicom češće pucaju. No, ipak su za artritis presudni starost, obiteljska povijest bolesti, ozljede ruku ili težak rad.
Čak 60 godina pucao prste na lijevoj ruci
Do istog zaključka je došao i kalifornijski liječnik Donald Unger koji je za svoje istraživanje 2009. godine dobio nagradu Ig Nobel Prize. Unger je 60 godina prste na lijevoj ruci pucao minimalno dva puta na dan, dok to nije radio s prstima na desnoj ruci. Nakon šest desetljeća zaključio je kako nema nikakve razlike između ruku te ni na jednoj nije dobio artritis.
