Moram priznati da sam jebeno nadrkan oko ubojstva koje se sinoć dogodilo na Kvatriću. Tko ne zna, neki pijani kreten sa 26 godina postao je apsolutno najčitanija vijest na svim portalima zbog ubojstva starije gospođe koje je počinio automobilom i rakijom. Apsolutno sam oduševljen komentarima ispod članaka koji predlažu sve od kastracije do doživotne robije. Ne dijelim njihovo mišljenje, ali pripisat ću to svojoj nadrkanosti.
– Jučer u 21.48 sati u Maksimiru, Maksimirska-Kvaternikov trg, 26-godišnjak pod utjecajem alkohola (1.92 g/kg), upravljao je osobnim automobilom marke Audi A3 zagrebačkih registracijskih oznaka Maksimirskom cestom u smjeru zapada. Dolaskom istočnije od raskrižja s Domjanićevom ulicom, zbog neprilagođene brzine kretanja skrenuo je u desno i udario u rubni kamen nogostupa, sletio na nogostup kojim se nastavio kretati te nakon naleta na kutiju Elektre sišao s nogostupa, prešao kolnik Domjanićeve ulice te naletio na metalnu ogradu, a potom i na metalni stup semafora. U nekontroliranom kretanju naletio je na troje pješaka sa sjeverne strane Kvaternikova trga, a potom na prometni znak, priopćili su iz zagrebačke policije.
Ameri su kreteni jer se ubijaju pištoljima – Što smo mi?
Nekoliko puta tjedno probudim se uz friške vijesti o pucnjavi na Američkom sveučilištu ili srednjoj školi. Smijem se slobodnom metak tržištu i govorim kako su to kreteni koji nikada ništa neće naučiti. Problem je što smo mi isti takvi kreteni koji se iz tjedna u tjedna ubijaju kombinacijom druga dva hladna oružja. Jedno se zove rakija, dere grlo, grije želudac, a druga se odaziva na ime jednotonskog zagađujućeg sredstva uz, po mogućosti, prefiks njemački.
– Nakon okrznuća osobnog automobila Audi A4 zagrebačkih registracijskih oznaka, zaustavio se u desnoj prometnoj traci te se pješice udaljio s mjesta događaja do Ulice Biskupa Josipa Galjufa, gdje su ga građani zadržali do dolaska policijskih službenika. U prometnoj nesreći smrtno je stradala 61-godišnja pješakinja, dok je 67-godišnjak teško ozlijeđen i vozilom Hitne medicinske pomoći prevezen je u KBC Zagreb. Lakše su ozlijeđene dvije pješakinje (66-godišnjakinja i maloljetnica), objavili su iz zagrebačke policije.
Mladom vozaču (26) nije bilo dovoljno ni što je pogazio nekoliko ljudi, nego je odšetao s mjesta nesreće,a poneki mediji su prenijeli kako je građane koji su ga držali pitao ‘Znate li vi tko sam ja?’. Vrhunski spoj pijanstva i gluposti s jednim smrtnim rezultatom.
Političari i auti krivi za egzodus i smrtnost mladih
Već neko vrijeme zastupam tezu da su pored političara za najveću smrtnost mladih krivi automobili. Zaključak izvlačim iz crnih kronika koje bez greške na tjednoj bazi evidentiraju broj nesreća i poginulih uz broj godina u zagradi (najčešći raspon od 18 do 26).
Pamtim i ne tako davne slučajeve ubojstava mladih za upravljačem zagađivača koji su pod okolnosti dobrih obitelji pušteni na daljnji studij u Švicarskoj uz neko kraće vrijeme boravka u zatvoru otvorenog tipa.
Zamijeniti rad za opće dobro s prisilnim radom
– Sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu do tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zamijeniti radom za opće dobre. Kad izrekne kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, sud će je zamijeniti radom za opće dobro, osim ako se time ne može ostvariti svrha kažnjavanja, piše u članku 55. kaznenog zakona države čije je pravosuđe četvrto najlošije po percepciji u EU.
Najveći trošak i nenadoknadivi gubitak u Hrvatskoj je egzodus mladih i njihova preuranjena smrt jer država na taj način gubi milijune koje bi ta osoba zaradila i potrošila tijekom svojeg radnog vijeka. Prevencija egzodusa je teško rješiva enigma za naše političare premda smo svi svjesni da su poglavito oni krivi za takvo stanje, a loši zakoni i slaba educiranost mladih je najčešći uzrok smrtnosti na cestama.
Kako ne postoji jasna strategija edukacije vozača, osim na početku školske godine, predlažem izmjenu kaznenog zakona koji tako i tako nitko ne percipira ozbiljno, kao ni ostatak pravosuđa. Vratimo se korak unazad, u to famozno 19. stoljeće koje svi odnedavno spominju, i uvedimo prisilni rad za sve kažnjenike.
Potpuno mi je nejasno zašto bih kao porezni obveznik morao plaćati smještaj, hranu i osiguranje za ubojicu s Kvatrića. On je mora sam zaraditi, a gdje će bolje nego na teškom fizičkom poslu gdje će moći imati i edukativnu svrhu. U ovoj jadnoj zemljici mjesto Gunja koja je poplavljena 2014. i dalje nije sanirana. Sva sreća znam par stotina fizički spremnih u Remetincu koji bi baš to mogli napraviti. Bitno je te ljude istjerati izvan tih zidina kako bi svi mogli vidjeti tko su, kako se rehabilitiraju, a ponajprije, kako bi se svi educirali što se događa kada se krši zakon. Treba zaraditi svaki dan za kruh i smještaj u ovoj zemlji, ali i preživjeti kada hodaš ulicom.
Moram biti vrlo iskren, nemam blage veze kako smanjiti broj mrtvih na cesti niti da mislim je ropstvo dobro rješenje, ali znam da sam jebeno nadrkan što moram o tome razmišljati pored tako glomaznog i neučinkovitog pravosudnog aparata.
*Komentar je stav autora
