Jedan smjer, desetak učenika i dvije medalje s nacionalnog prvenstva
Ovogodišnja državna natjecanja polako su iza nas, a osim talentiranih učenika ove godine su nam otkrila neke od srednjih škola na koje zbog dobrih rezultata njihovih natjecatelja vrijedi obratiti pažnju. Jedna od njih je Srednja škola Blato čiji smjer Računalni tehničar za strojarstvo godišnje upiše tek 10 do 12 učenika, no ove godine su njih čak dvojica osvojila drugo mjesto na državnom natjecanju. Učenik trećeg razreda Nikola Ančić bio je drugi iz predmeta Tehnička mehanika, dok je maturant Filip Žanetić zauzeo također drugo mjesto, ali iz Strojarskih konstrukcija.
www.ssblato.hr
Računalni tehničar za strojarstvo je smjer koji traje četiri godine i bavi se poslovima vezanima uz projektiranje, gradnju, upotrebu te održavanje alata i strojeva. U Srednjoj školi Blato na otoku Korčuli ovaj smjer godišnje upiše tek 10 do 12 učenika, no zanimljivo je da se gotovo svake godine jedan od njih nađe među prva tri mjesta na državnom natjecanju iz Tehničke mehanike, dok su prije nekoliko godina imali i najboljeg učenika Dalmacije u strukovnim školama. Kako se spremaju za natjecanja, što žele studirati i troše li sve slobodno vrijeme na učenje otkrili su nam njihovi ovogodišnji državni viceprvaci Filip Žanetić i Nikola Ančić.
Priprema čak i nedjeljom
Iako su se natjecali u različitim područjima Nikolu i Filipa spremao je isti mentor, profesor Ante Žuvela čiji učenici često postižu zapažene rezultate.
– Za međužupanijsko i državno natjecanjem iz mehanike prijatelj Ivan Vlašić i ja pripremali smo se mjesecima i umjesto da smo dolazili na nastavu s ostalim kolegama mi bi rješavali zadatke koje bi nam dao razrednik Ante, kaže Nikola te dodaje kako je nedjeljom imao dodatnu pripremu, koje nije bio oslobođen ni tijekom praznika.
Filip se za Strojarske konstrukcije također puno pripremao, a zadatke je počeo vježbati već u rujnu.
– Pripreme su se sastojale od redovnog sata strojarskih konstrukcija na kojima smo kolega i ja rješavali zadatke iz prošlogodišnjih državnih i regionalnih natjecanja i tako dva puta tjedno po dva školska sata. Mjesec dana prije natjecanja nalazili smo se i dodatno u poslijepodnevnim satima te vježbali, istaknuo je Filip koji je pobijedio na regionalnom natjecanju gdje je njegov kolega Nikola osvojio treće mjesto.
Najbolji dosadašnji rezultat
Profesori vole reći kako je za dobre rezultate na natjecanjima potrebno često odlaziti na iste da se razbije trema. Čini se kako u tome ima istine jer ni Filipu ni Nikoli ovo nije bio prvi put da se natječu, a drugo mjesto iz Strojarskih konstrukcija za Filipa i drugo mjesto iz Tehničke mehanike za Nikolu na državnom natjecanju u Zagrebu dosad su njihovi najbolji rezultat.
– Svako natjecanje je stresno zbog želje da napišete što bolje i da pokažete svima što znate. Meni osobno nije bilo previše stresno jer sam već bio na državnom natjecanju, objasnio je Filip i dodao kako je dobar rezultat od njega najviše očekivao brat koji je prije pet godina također bio drugi na natjecanju iz mehanike.
Oba natjecanja su koncipirana vrlo slično. Sastoje se od dva dva pismena ispita od kojih se prvo dva sata rješava ispit sa zadacima, a poslije pauze se piše teoretski dio u trajanju od sat vremena.
Upis na tehnički fakultet
Računalni tehničari za strojarstvo je četverogodišnji smjer, što daje dobru podlogu za upis na visoku školu ili sveučilište.
– Volio bih upisati strojarstvo ili neki od tehničkih studija po mogućnosti u Zagrebu. Htio bih naglasiti da je veliku zaslugu za moje rezultate ima učitelj iz strojarskih konstrukcija i mehanike koji se jako trudi te izdvaja svoje slobodno vrijeme i trud da bi nas što bolje pripremio za natjecanje, a u konačnici i za studij, ističe maturant Filip.
Za razliku od njega Nikola još nije siguran što želi upisati, a budući da je treći razred i ima još vremena, kaže kako će pokušati razmotriti sve opcije kako bi upisao fakultet koji će mu omogućiti dobar posao. – Zasad razmišljam o arhitekturi, ali još nisam sto posto siguran, rekao je Nikola.
No za sada se obojica mogu odmoriti od natjecanja i posvetiti svojim hobijima. Filip voli glazbu i izlaske, dok je Nikola član planinarskog društva, voli putovanja, pjevanje u zboru, a odnedavno uči i svirati gitaru, čime ovi dečki pokazuju kako se uz natjecanja i dobre školske rezultate zbilja može naći vremena za sve.
