Jedini u županiji školuju zidare, keramičare, soboslikare: ‘Ostat ćemo bez ljudi zlatnih ruku’
Tehničar održivog razvoja i gradnje kao i Web programer eksperimentalni su četverogodišnji programi u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju. I dok s upisom učenika u te programe nemaju problema, za one trogodišnje deficitarne – Zidar, Keramičar, Soboslikar, Rukovatelj građevinskim strojevima i Monter suhe gradnje, postoji manjak zainteresiranosti učenika. Kako nam je rekla ravnateljica škole Sela Tecilazić, njihova škola je jedina u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji koja upisuje učenike u te smjerove te da ih se trude zadržati. U razgovoru nam je ravnateljica objasnila zašto bi učenici, ali i njihovi roditelji trebali razmisliti o upisu upravo tih deficitarnih zanimanja.
Foto: Ramona Ščuric, srednja.hr
Prilikom ulaska Školu za grafiku, dizajn i održivu gradnju u Splitu uz ravnateljicu Selu Tecilazić su nas na holu pozdravili i – kanarinci. Radi se o instalaciji arhitekta koji je projektirao zgradu škole, akademika Dinka Kovačića. Zahvaljujući njemu kanarinci svakog dana uljepšavaju prostore škole svojim pjevanjem, a gosti kao što smo i mi oduševljeno fotografiraju i snimaju specifičan dio školske zgrade.
Nakon toga, kada nas je ravnateljica vodila u obilazak škole, na razglasu smo čuli obavijest školskog radija. Pošto je taj dan bio Dan Europe, učenici su pripremili posebnu emisiju koju su ostali slušali tijekom nastave. Prvi dojam je bio i više nego pozitivan, a jedan od razloga zašto smo posjetili tu školu je eksperimentalan program Tehničar održivog razvoja i gradnje kao i Web programer.
– Imamo 24 nastavna programa u tri obrazovna sektora i dva eksperimentalna programa na koja smo vrlo ponosni. Smjer održive gradnje je autorski potpuno naš, prvi i jedini u Hrvatskoj, kao i što smo jedina škola koja u svom nazivu ima tu sintagmu. Profesorica Ines Topić je autorica programa za Tehničare održivog razvoja i gradnje, ona je strojar i ona predaje modul Održivosti gradnje i razvoja, a profesorica Darija Ćerdić Vukušić je uklopljena u dio ekologije. Sada smo u petoj godini eksperimentiranja, vidjeli smo sve njegove manjkavosti i prednosti te nadodali neke predmete. Mislim da smo ga ‘cakum – pakum’ uredili i vidjet ćemo budućnost tog zanimanja već iduće godine kada očekujemo od MZOM-a da ga uvrsti u redovni program, poslije brojnih evaluacija i poboljšanja, objasnila nam je ravnateljica.
Jedina škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja upisuje deficitarna zanimanja u sektoru graditeljstva
Ideja za program održive gradnje rodila se nakon što je ministarstvo ukinulo eksperiment strukovnih gimnazija. Tada se u Školi za grafiku, dizajn i održivu gradnju provodila Gimnazija održivog razvoja pa su taj program htjeli zadržati u strukovnom obliku. U sektoru graditeljstva u ovoj školi uz četverogodišnjeg programa Tehničara održivog razvoja i gradnje ima i nekoliko deficitarnih trogodišnjih zanimanja – Zidar, Keramičar, Soboslikar, Rukovatelj građevinskim strojevima i Monter suhe gradnje.
– Jedini vam to imamo mi, ta trogodišnja zanimanja deficitarna u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji. O tome bismo mogli razgovarati satima, ali stvarno smo jedini u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji ih obrazujemo. I čuvamo i pazimo, rekla nam je ravnateljica Tecilazić.
Galerija 20 Fotografija
Otvori
‘Problem je što u ovom području svi odlaze u konobare zbog turizma’
Prema posljednjim preporukama HZZ-a za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja za 2024. godinu, u obrazovne programe u kojima treba povećati broj upisanih učenika u gradovima Kaštela, Makarska, Omiš, Solin, Split i Trogir su upravo – Zidar, Keramičar, Soboslikar, Rukovatelj građevinskim strojevima i Monter suhe gradnje. Ravnateljica je istaknula kako u školi nastoje stvoriti najbolje moguće uvijete za rad i opstanak deficitarnih zanimanja koja među učenicima, nažalost, nisu atraktivna. Tako za praksu sklapaju ugovore s velikim i malim građevinskim firmama, ali naglašava kako je bez ozbiljnije podrške države i županije teško govoriti o većem i kvalitetnijem upisu učenika u ova zanimanja.
– Problem je što u ovom području svi odlaze u konobare zbog turizma. Nama onda dolaze djeca koja nisu uspjela upasti tamo gdje su htjeli i onda se nerado žele za to se uopće školovati. Ali oni nisu svjesni koliko su dobro ta zanimanja plaćena. I događa se paradoks da se u ta zanimanja upisuju iz tzv. druge ruke. Da vam netko završi turističku školu i onda se želi u odrasloj dobi prekvalificirati u zidara, keramičara itd., govori nam ravnateljica.
‘Ostat ćemo bez ljudi koji imaju zlatne ruke’
Također, ističe Tecilazić, problem je i što se gradilišta za praksu učenika često nalaze izvan mjesta gdje idu u školu, kao i da na praksi često znaju raditi pomoćne poslove bez da nauče raditi poslove u svojoj struci.
– Ja čvrsto vjerujem, jer sam arhitektica po struci, da je nemoguće imati ikakav dizajn u arhitekturi ako interijer neće biti lijepo napravljen, ako su pločice krivo stavljene, ako vam je majstor napravio krivi zid, ako nije dobro obojen i tako dalje. Kada bismo dobili Regionalni centar kompetentnosti za graditeljstvo, onda bi se ista količina novca, kakva se sada slila u turizam, slila u graditeljstvo i mi bismo mogli dati ugled tim zanimanjima, da taj sektor djeca biraju kao prvi izbor, da praktikume za održavanje praktične nastave opremimo dobrom i kvalitetnom opremom. Inače ćemo ostati bez ljudi koji imaju zlatne ruke, naglasila je ravnateljica Škole za grafiku, dizajn i održivu gradnju u Splitu.
U toj školi postoje i programi likovne umjetnosti i dizajna
Sektor Likovne umjetnosti i dizajna je, kaže ravnateljica, također iznimno aktivan jer su druga i mlađa umjetnička škola u Splitu što stvara pozitivan rivalitet i natjecateljski mentalitet kod učenika i nastavnika. Riječ je o programima u području primijenjene umjetnosti i dizajna – Dizajner unutrašnje arhitekture, Aranžersko scenografski dizajner, Dizajner keramike i metala. Prve godine su svi zajedno u razrednu, a onda se na drugoj godini opredjeljuju u sektore.
– U redovitim završnim izložbama u javnim galerijama izlažemo naše radove posjetiteljima, a zadnje dvije godine smo u Sveučilišnoj galeriji što svjedoči o visokoj kvaliteti našeg rada. Odazivamo na sva natjecanja i smotre i imamo nagrađene učenike, istaknula je ravnateljica Tecilazić, a u to smo se i sami uvjerili kada smo vidjeli radove učenika u praktikumu.
Galerija 11 Fotografija
Otvori
‘U posljednje vrijeme nam se upisuju generacije sve pametnije djece’
Sektor Grafike uključuje zanimanja tzv. ‘novih medija’ – Medijski tehničar, Web dizajner, Web programer i Grafički urednik. Radi se o četverogodišnjim programima i za njih su, kako nam kaže ravnateljica, mnoge škole zainteresirane.
– Tu nam se upisuju u posljednje vrijeme generacije sve pametnije djece. Zna se dogoditi da znaju i više od profesora koji im predaju te stručne predmete. To je odlično zanimanje slično računalnom tehničaru, no valja naglasiti kako je to frontend programiranje. Dakle, oni se bave isključivo programiranjem sučelja. U školi imamo studio za video produkciju i stvaranje video sadržaja, zatim školski radio koji emitira program. U suradnji s nacionalnom televizijom, odnosno podružnicom u Splitu, učenici se kroz praksu dodatno educiraju. Od prošle godine, kao ove imamo projekciju najboljih filmova – maturalnih radova učenika Medijskih tehničara u okviru Filmskog festivala mediteranskog filma što je odista veliki uspjeh za učenike. Ono na što smo posebno ponosni je školski list Slog koji je drugi put uvršten u najbolje školske listove srednjih škola na manifestaciji Lidrano. Smatramo da svaka grafička škola mora imati list kao ogledni primjerak svojih vještina u tisku, ali i kvalitetnim i sadržajima, navela je ravnateljica.
Škola ima 130 učenika po prilagođenom programu
Posebna tema je veliki upis učenika s posebnim potrebama. U Školi za grafiku, dizajn i održivu gradnju koja ima 776 učenika i oko 90 nastavnika, ima oko 130 učenika po prilagođenom programu te osam osobnih asistenata. Poslije puno traženja konačno su, kaže ravnateljica, uz pedagoga i psihologa dobili i trećeg stručnog suradnika – socijalnog pedagoga.
– To su djeca koja dolaze iz osnovnih škola s primjerice disleksijom, diskalkulijom pa i s većim posebnim potrebama. Zato što imamo grafiku i umjetnost koji se smatraju ‘relaksirajućim’ i ono, ako ti ne ide matematika, upiši umjetnost. Ali nije to baš tako. Ja sam išla u centar za zapošljavanje i na profesionalnu orijentaciju i u taj liječnički tim koji ih selektira pa sam ih pitala znaju li da, kada šalju dijete u grafičku školu, da ga šalju u radionicu koja ima rezače? Znate da tamo imate kemikalije? Znate da u grafici imate užasno opasne klamere, preše? Imala sam osjećaj da šalju djecu u zanimanje koje lijepo zvuči, ali da ne znaju u što ih zapravo šalju. No, veliki dio učenika, samo s manjim teškoćama, i dalje se upisuje u četverogodišnju grafičku školu. Tu imamo izazov, ne bih to nazvala problemom jer i ta djeca moraju ići u srednje škole, samo ih se treba bolje raspodijeliti po školama i programima, rekla je ravnateljica Tecilazić.
‘Roditelji nerado daju svoju djecu u strukovne škole, a nema razloga’
Komentirala je i kako je nalog Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih da se u srednje strukovne škole koje imaju suficitarna zanimanja ista ugase i uvede razred gimnazije kako bi se povećao broj gimnazijskih programa – loš smjer.
– Nažalost, kurikularna reforma koja je u tijeku ne prepoznaje do kraja potrebe strukovnih škola u novim tehnologijama i zanimanjima te s paralelnim dizanjem upisne kvote u gimnazijama, mnogi sadržaji potrebni društvu ostaju na marginama interesa učenika i roditelja. Kako su povećali kvotu u gimnazijama, onda roditelji nerado daju svoju djecu u strukovne škole, a nema razloga. Vi u dobrim strukovnim školama imate dobar strukovni dio i vertikalnu prohodnost. Nije lako, ali čvrsto vjerujemo da strukovno školstvo nije lošije od gimnazijskog i da povećane upisne kvote u gimnazijama nikome ne donose dobro. Naše najveće bogatstvo su motivirani i kvalitetni nastavnici do koji je također teško doći, posebno u struci i STEM području. Isti stručnjaci nalaze bolje plaćena mjesta u realnom sektoru s manje stresa, jer rad s ljudima u razvoju nije lagan. Djece je u Hrvatskoj sve manje, iseljavamo, uvozimo struku, a svi navedeni izazovi su tu, pred nama, poručila je ravnateljica.
Ravnateljica je arhitektica po struci, no rad u školi joj je velika ljubav
Za kraj smo ju pitali zašto je kao arhitektica odlučila raditi u školi u kojoj je sada na poziciji ravnateljice dvije godine.
– Nakon završetka studija bila sam ambiciozna kao i svi arhitekti, nitko nije planirao doći raditi u školu. Međutim, bio je rat i svi projekti su stali i bila je velika kriza u graditeljstvu i mnogi, da ne kažem svi su ostali bez posla. I ja sam došla u školu misleći da će to trajati godina dvije kako smo svi bili optimistični, no bilo je kako je bilo i u arhitekturi je stvarno bilo sve stalo. Međutim, kad sam ja došla prvo sam predavala Grafički dizajn jer sam nekako mogla po kadrovskim uvjetima, danas to više arhitekt ne može raditi. Meni je to bilo zanimljivo i od toga sam krenula sa školskim listom. I onda sam predložila da uvedemo program Dizajner arhitekture i ja sam godinama predavala projektiranje interijera. Nakon toga mi uopće više nije bilo do vraćanja u realni sektor. Ja sam se pronašla u tome, bilo mi je drago, radila sam opet neku arhitekturu i pokazalo se da mi to ide s djecom. Rad s djecom vam je zanimljiv jer vi sebe i svoje znanje prenosite na njih i vi ste sretni kada prenesete kreativnost kod drugog. Ja uživam s njima, meni struka više nije nažalost ili na sreću, privlačna kao što je bila prije, ispričala nam je ravnateljica Škole za grafiku, dizajn i održivu gradnju u Splitu, Sela Tecilazić.
