Još ni propala: Bez Gaja ne bi bilo ni prepoznatljivog hrvatskog jezika
Središnja figura hrvatskog narodnog preporoda Ljudevit Gaj preminuo je na današnji dan prije točno 141 godine. Davne 1830. predložio je pravopisnu reformu koja je i dan danas osnova hrvatskog jezika, a našu verziju latinice po njemu nazivamo gajicom.
Najnovija hrvatska gramatika i pravopis su stavljeni javnosti na raspolaganje i razmatranje, a današnji dan je idealna prilika da se prisjetimo tvorca Kratke osnove horvatsko-slavenskog pravopisana Ljudevita Gaja. Naime, točno je 141 godina protekla otkad je u siromaštvu preminuo najistaknutiji član ilirskog preporoda i tvorac hrvatske latinice kojom se danas služe i naši slavenski susjedi.
Središnja figura ilirskog pokreta
Gaj je rođen u Krapini 1809. godine, a roditelji su mu već od najranijih dana omogućili jako dobro obrazovanje te je nakon završene osnovne škole i njemačke gimnaziji otišao na studije u inozemstvo. Studirajući u Grazu, Beču i Leipzigu rekreativno se bavio književnošću, ponajviše poezijom, no sve mu je zanimljivije bilo jezikoslovlje. Sredinom 20-ih godina 19. stoljeća objavljuje svoju prvu knjigu – zbirku pjesama na njemačkom, da bi se 1830. godine u tisku našle Kratke osnove horvatsko-slavenskog pravopisana.
Dvojezičnom hrvatsko njemačkom knjižicom iznio je prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika prema kojem bi svaki glas trebali pisati samo jednim i uvijek istim znakom. Pravopis je ustrojio po uzoru na češki, a iz istog je jezika preuzeo i dijakritičke znakove. Nadopune hrvatskog slovopisa je vršio prilagodbom rješenja koja je nalazio u ostalim slavenskim jezicima poput poljskoga i slovačkog.
Osim što je buduće generacije natjerao da razbijaju glavu razlikovanjem č i ć, slovopisno je ujedinio cijeli hrvatski narod te postao ključna osoba ilirskog i narodnog preporoda.
Od vrha do dna
U narednom periodu Ljudevit Gaj nije mirovao. Osim što je pisao budnice pokrenuo je i Novine horvatske, kasnije preimenovane u Novine ilirske, s kojima je izlazio tjedni prilog Danica. Žestoko je zagovarao prihvaćanje štokavštine i novog pravopisa kao i ijekavskog izgovora te je na taj način i tiskao svoj list. Ilirsko ime koje je koristio za sve južne Slavene uskoro je počelo smetati vlastima uslijed jačanja hrvatske nacionalne svijesti te ga zabranjuju 1843. što uzrokuje pad Gajeve popularnosti.
Potpuni pad velikog reformatora i umjetnika uzrokovala je afera s Milošem Obrenovićem šest godina kasnije, a od kasnijih optužbi za veleizdaju nikada se nije oporavio. Do posljednjeg dana se borio za golu egzistenciju i vlastitu slobodu. Preminuo je u Zagrebu 1872. godine.
Usprkos osobnom i profesionalnom krahu Gaj je zapamćen kao jedna od najvećih ličnosti u hrvatskoj povijesti, a i danas se verzija naše latinice naziva gajica.
