Prepostavljam da je barem pet od stotinu ljudi koji su prošli pokraj nas nazvalo neku radijsku postaju i reklo: Jugoschweine na autocesti prema Brnu. Voze se biciklima riskirajući 300 eura kazne. Opasni su za sebe i druge. Opet smo nakon Maribora zavrsili na autocesti.
Dan odmora nakon gotovo 400km
Prije te autoceste imali smo dan odmora u Beču. Razgledavanje grada i razmjenjivanje priča s ekipom iz hostela bila je prava nagrada za odpedaliranih 390km. Tip iz Tajvana na putu Europom već sedam mjeseci, američki studenti u posjeti rodbini i iz Europe na dva mjeseca i Steve. Englez 40-godišnjak, solo cuger po bečkim birtijama već tjedan dana. Ima ormar sa stvarima i s praznim pivskim bocama. Struka – profesionalni navijač kluba 4. engleske lige s posjetom od 3500 ljudi po tekmi.
Izgubljeni na cestama
U Austriji smo se zadržali više nego što smo očekivali. Nakon nove epizode na autoputu lutali smo po traktorskim cestama okruženi vjetrenjačama. Makadam preko kojeg smo ušli u Češku odveo nas je do prenoćista u autokampu i bajkerskih priča grupe koja radi krug po Češkoj.
Proljev i probusene gume
Sljedeći dan, plan je bio otići do Brna i tamo prespavati. Medutim, couchsurfing nam je propao, a uz to smo shvatili da je Brno odvratan grad. Propala teška industrija okružuje cijeli grad, a mi smo je obišli svu. Kada putujete biciklom teško je uci u velike gradove. Morate koristiti razne alternativne pravce i pritom pitati mali milijun ljudi za pomoć.
Produžili smo dalje i tada nam se dogodila odlična stvar. Pukle su mi tri zračnice u sat vremena. Po mraku smo gurali bicikle kroz offroad češku šumu. Naletili smo na mlađeg dečka sa solidnim znanjem engleskog koji nam je u pola 10 navečer uspio pomoći naći jefitni smještaj. U gradu od par tisuća ljudi nismo mogli kupiti nove zračnice tako da je ujutro kolega morao otići do alpinističkog dućana 10 km udaljenog od našeg mjesta po zamjenske.
Sve to je bilo dodatno začinjeno s probavnim tegobama koje su me pratile cijeli dan.
Poets – Najbolji hostel ikada
Svijetlu točku smo ipak dočekali osmi dan puta u Olomoucu. Grad od 100.000 ljudi, 25.000 studenata i jednim, najboljim hostelom na svijetu.
Vode ga Ian iz Australije i Eva iz Češke. Upoznali su se dok je Ian vozio bicikl od Amsterdama do Rima. Ostao je u Češkoj i s njom ima jednog klinca koji se po igra po cijelom hostelu, a druga beba im dolazi za dva tjedna.
Hostel je uređen kao apartman u retro stilu s velikom kuhinjom i sobom za druženje. Recepcije nema jer je ona svugdje, gdje god uhvatite Iana ili Evu, a oni su uglavnom svugdje pomalo.
Večer smo zaključili u birtiji s Markom, putnikom iz Chicaga s pet mjeseci putničkog staza u Europi i Aziji. Simpatičan tip sa zanimljivim podrijetlom, 75 posto Kinez, a 25 posto Rus. On je samo jedan od mnogih koje smo do sada upoznali, a nadamo se da će ih biti jos mnogo. Već i do 230 km udaljenog Wroclawa i nove etape puta.
