Kako bi trebali izgledati fakulteti za 20 godina

Iskustvo studiranja, u manjoj je ili većoj mjeri jednako našoj generaciji i generaciji naših roditelja. Iako živimo u potpuno drugačijem svijetu, drugačije komuniciramo, radimo, stvaramo i družimo se, većinu anegdota iz studentskih dana naših roditelja u potpunosti razumijemo. Studiranje se dugo opiralo neminovnim promjenama koje nam je donio tehnološki razvoj. Što naravno ne znači da će se moći odupirati zauvijek.

Flickr; Joseph McKinney

Iskustvo studiranja danas vrlo je slično iskustvu studiranja od prije 100 godina. Osim uvođenja bolonjskog sustava, predavanja uz pomoć PPT-a i seminara koji se predaju putem maila, što se istinski promijenilo?

Debeli udžbenici i usmeni ispiti u profesorskim kabinetima isti su kao i prije. Studenti i danas, isto i kao sto godina ranije, sjede na dugim jutarnjim predavanjima, pišu skripte i znoje se na pismenim ispitima. I dalje pišu referate i sudjeluju u raspravama, i dalje osnivaju sportske klubove i crvenim markerima zaokružuju datume rokova.

Ako pokušamo usporediti što je sve drugačije danas u odnosu na vrijeme prije sto godina, jasno je kolika je zapravo ovo iznimka.

U posljednjih sto godina tehnologija je napredovala više nego kroz čitavo vrijeme prije toga. Napredak tehnologije sa sobom je vukao promijene u gotovo svim aspektima društva i gospodarstva. 

Proces, koji bi nas trebao pripremati za sudjelovanje u tom novom društvu i obučiti nas u vještinama s kojima ćemo se moći uspješno uključiti u to novo gospodarstvo, isti je kao i prije sto godina. 

Pad vrijednosti

Studiranje košta. I to ne malo. Bez obzira financira li se iz novčanika studenata ili od strane države, besplatno obrazovanje ne postoji. 

Ako se nešto istinski promijenilo u posljednjih sto godina, to je da su informacije dostupnije nego ikada. Nekada, kada je jedini način da dođete do znanja i vještine koje vam trebaju da radite neki posao bio da završite fakultet. Danas, do dobrog dijela informacija i znanja koje učimo na fakultetima možemo doći kroz par minuta pretraživanja YouTubea. Istovremeno, sve se više studenata nakon fakulteta teško zapošljava. 

Ovakva situacija dovodi di logičnog pitanja – zašto trošiti toliko vremena i resursa za upijanje gradiva koje mi možda neće pomoći da osiguram egzistenciju, kada do dobrog dijela tog znanja mogu doći besplatno?

Koliko, zapravo vrijedi fakultet?

– Naplaćivanje velike svote novca kako bi nekome pružili znanja do kojih mogu doći u videu na internetu nije dobra poslovna politika, izjavio je za Fastcompany Richard Miller, predsjednik Sveučilišta Olin i pojasnio – Znanje je danas roba. Jako je jeftina i lako dostupna. Tko će vam za to platiti? 

Ako je studiranje roba koja košta, da bi bila isplativa, mora biti isplativa za kupca. Nije sporno, da je iskustvo studiranja, kakvo danas postoji vrijedno. Tko bi normalan tvrdio kako provođenje pet godina u društvu vršnjaka, učenje, čitanje i slušanje predavanja nije vrijedno. Nije uzaludna ni ona da je to ‘najljepše doba’. 

To ne znači da je s obzirom na vrijeme i novac koji zahtjeva isplativo u odnosu na druge izvore znanja. Kako bi opstali, fakulteti se mora mijenjati. 

Predavaona

Scene u kojima profesor u kariranom sakou drži predavanje pred punim auditorijem studenata koji zapisuju bilješke i sramežljivo postavljaju pitanja mogle bi u kroz desetak godina biti dio prošlosti.

Nastava bi mogla biti gotovo u potpunosti digitalizirana. Digitalne platforme koje su u stanju obavljati dobar dio nastavnog procesa već postoje. Razvijene su kako bi podržavale raznorazne online tečajeve, ali bi se u budućnosti mogle više koristiti u službenom nastavnom procesu, piše Wall Street Journal.

Ovakve digitalne platforme olakšavaju dijeljenje sadržaja, omogućavaju rasprave, ali je na njima lakše pratiti individualan rad i napredak studenta. Većina naših fakulteta danas ima studomate ili druge sustave na kojima je moguće skidati materijale ili prezentacije s predavanja. Ovi su sustavi danas još uvijek prilično primitivni.

U budućnosti bi se veći dio nastavnog procesa mogao održavati na sličnim platformama. Novi sustavi mogli bi podržavati rasprave u stvarnom vremenu. Studentima bi transkripti tih rasprava bili u svakom trenutku dostupni. Profesori bi lakše mogli pratiti znanje i napredak svakog pojedinačnog studenta. Umjesto da provjere znanja čuvaju na hrpi neurednih papira u nekoj ladici, jednim klikom bi imali uvid u rezultate svakog studenta tijekom semestra.

To naravno ne znači da se tradicionalna predavanja više ne bi održavala. Njihova uloga bi se promijenila. Na njima bi se profesori bavili rješavanjem konkretnih problema, pojašnjavanjem i radom na detaljima, umjesto da verglaju gradivo i šibaju kroz prezentacije.

Udžbenici

Zaboravite teške knjige s tvrdim koricama.

Zapravo, vjerojatno ih se ni ne sjećate. Prvi korak digitalizacije visokoškolskog obrazovanja već je tu. Većina naših fakulteta već sada studentima ne zadaje knjige i udžbenike. Svaki kolegij će u budućnosti imati svoj ‘reader’, dostupan za besplatno skidanje.

U budućnosti, ti materijali neće više biti samo ‘readeri’, već interaktivni digitalni sadržaji koji će uključivati tekst, video i simulacije. 

Takvi sadržaji biti će kvalitativna prednost jednog fakulteta nad drugim. Fakulteti će moći razvijati materijale i kolegije koji će davati dodatnu vrijednost na tržištu, ili će moći kupovati i implementirati dobre materijale i kolegije iz drugih fakulteta. U SAD-u već postoje slučajevi gdje, primjerice sveučilišta iz San Josea ili Sacramenta koriste programe koji su razvijeni na MIT-u.

Student, koji primjerice studira strojarstvo u Slavonskom Brodu mogao bi se u učenju nekih predmeta poslužiti materijalima sa FSB-a u Zagrebu

Prostor i vrijeme

S digitalizacijom, akademski će raspored postani znatno fleksibilniji nego danas. Zaboravite ljetne i zimske rokove, praznike i periode u kojima ne radite ništa.

Kada bi svi materijali, predavanja i ispiti bili dostupni online, mogli biste, ako to želite, proletjeti kroz gradivo jednog kolegija i položiti ispit u dva tjedna. Nešto kao gledanje serija preko torrenta. Ne morate čekati epizodu tjedan dana i finale gledati tri mjeseca nakon prve. Možete u jednoj noći pogledati sedam epizoda ako to hoćete.

Studenti u budućnosti mogli bi imati puno fleksibilniji raspored. Sami bi odlučivali koliko će brzo proći kroz koje gradivo i kada će položiti koji ispit. Mogli bi svojevoljno produžiti ili skratiti studiranje.

Neće samo vremenski okvir biti fleksibilniji, već će se i prostorne barijere smanjiti. Na fakultet će se morati manje i rjeđe putovati. Korištenjem digitalnih platformi, netko tko živi u Karlovcu moći će redovno studirati  u Zagrebu, a da na fakultet dolazi tek jednom ili dva puta na mjesec. Na taj će se način smanjiti ukupan trošak studiranja, smještaja i hrane.