Kako je jedan dječak pobijedio sustav neznanja i ostvario svoj životni san
Brad Cohen motivacijski je govornik, učitelj, školski administrator i autor. No da bi postao sve ovo, prošao je težak životni put. Odabrao je postati učitelj unatoč teškom neurološkom poremećaju od kojeg pati, ali niti u jednom trenutku nije odustajao. Ovo je njegova priča.
Izvor: Bradley.edu
Tijekom djetinjstva, Brad je često bio opisivan kako problematičan učenik. Proizvodio je neobične zvukove i imao je čudne tikove. Iako su učitelji znali da pati od Touretteovog sindroma, kažnjavali su ga jer je ometao nastavu i nisu vjerovali da može kontrolirati svoje pokrete.
Što je zapravo Touretteov sindrom?
Touretteov sindrom je poremećaj živčanog sustava koji počinje u djetinjstvu. To uključuje neobične ponavljajuće pokrete ili neželjene zvukove koji se ne mogu kontrolirati. Tikovi tipično zahvaćaju glavu i često druge dijelove tijela kao što su poprsje, ruke i noge. Vokalni tikovi uključuju različite riječi ili zvukove kao što su cvoktanje, cviljenje, kašljucanje. Ponekada ljudi koji pate od ovog sindroma izgovaraju i psovke.
Znakovi i simptomi Touretteova sindroma se obično pokazuju između 2. i 12. godine, s prosjekom pojavljivanja u 7. godini. Kod muškaraca je ovaj poremećaj tri do četiri puta češći.
– Prvi puta sam saznao da patim od Touretteovog sindroma u četvrtom razredu. Bio sam u ljetnom kampu i počeo sam proizvoditi kreketavi zvuk. Svaki puta kada bi zvuk izašao iz mene, djeca su ga oponašala i nazvali su me ‘Žablji čovjek’. Do kraja kampiranja osvojio sam Žablju nagradu i bio ponosan i uzbuđen te sam se osjećao posebnim. Tek kad smo se vratili u školu, te jeseni, shvatio sam da kreketanje ne prestaje. Ispuštao sam ga i pod nastavom. Učiteljima i ostalim učenicima zvuk je počeo smetati. Majci i bratu kod kuće također nije bilo jasno što se događa, opisao je Brad na jednom svom motivacijskom govoru.
Iako nema lijeka, sa Touretteovim sindromom možete živjeti potpuno normalno i mnogo ljudi uopće ne treba liječenje kada simptomi nisu uznemirujući. Simptomi Touretteova sindroma često postanu manji ili tiši nakon tinejdžerskih godina.
Učitelji su ga kažnjavali, učenici ismijavali
U početku niti učiteljima nije bilo jasno što se događa s njim, te opisuje situaciju kada ga je učiteljica natjerala da se svima ispriča jer ometa nastavu.
– Došla je do mene i rekla: ‘Brad, moraš prestati proizvoditi te zvukove. Želim da ustaneš, staneš pred razred i ispričaš se svima.’ Ja sam ustao i ispričao se jer proizvodim zvukove te sam pošao na svoje mjesto. Tada me učiteljica zaustavila i kazala kako moram obećati da se to više neće ponoviti, što sam i učinio. Kada sam se vratio na mjesto, zvukovi su opet počeli izlaziti iz mene i to je bio trenutak u kojemu sam shvatio da sam drugačiji, prisjeća se Brad.
Najveća podrška bila mu je majka koja je nastojala educirati učitelje o sindromu, ali oni su i dalje ustrajali na tome da se dječak pretvara.
– Moja mama pokušala me braniti. Pokušala je educirati sve učitelje o Touretteovom sindromu, ali nisu ju slušali. To mi je uvelike otežavalo situaciju u školi. Učitelj u 7. razredu znao je za moj sindrom i unatoč tomu mislio je da zvuk proizvodim namjerno. Kažnjavao me za to gotovo svaki drugi dan stajanjem u kutu, kaže Brad.
Dodaje kako su učenici slijedili primjere učitelja, te su ga odbacivali i ismijavali mu se. Nitko nije htio biti prijatelj dječaka koji proizvodi smiješne zvukove i svi su ga željeli ismijavati.
– Vidjeli su da učitelji ne cijene što radim, pa zašto bi oni. Za vrijeme užine nasilnici su hodali oko mene i ismijavali me proizvodeći čudne zvukove, prepričava Brad.
Nitko ga nije prihvaćao onakvim kakav jest sve dok jednoga dana ravnatelj škole nije okupio sve učenike u jednoj dvorani i objasnio im zajedno s Bradom, što je Touretteov sindrom.
– Nitko me nije prihvaćao onakvim kakav jesam. Dok jednoga dana poseban odgajatelj i edukator došao je do mene, bio je to moj ravnatelj. On je čitavu učeničku populaciju educirao o sindromu. Zajedno smo im objasnili da se radi o neurološkom poremećaju koji nije zarazan i da prolazi i vraća se. Rekao sam im da kada god imaju pitanje da mi se slobodno približe i pitaju me, rekao je Brad.
Nakon toga su ga svi prihvatili i stekao je mnoge prijatelje, a pridružio se i brojnim izvannastavnim aktivnostima.
Nakon brojnih prepreka postao učitelj godine
Pohađao je Bradley University u Illinoisu, gdje je diplomirao osnovnoškolski odgoj. U prvom tjednu na faksu, izbacili su ga iz lokalnog restorana jer su mislili da je pijan. Nakon toga su njegovi kolege organizirali bojkot restorana, sve dok mu se upravitelj osobno nije ispričao.
Iako je bio izvrstan student i diplomirao s počastima, na velike je prepreke naišao i prilikom traženja posla. Preselio se u Georgiu gdje je poslao zamolbe u brojne škole i bio odbijen čak 24 puta nakon razgovora.
– Najveći problem u vezi sindroma je neznanje. Ljudi koji ne znaju što je Touretteov sindrom ili ljudi koji ne žele znati, objašnjava Brad.
Posao je konačno dobio u Mountain View osnovnoj školi gdje je bio učitelj drugog i trećeg razreda. Djeca su ga obožavala zbog njegovog kreativnog i veselog načina podučavanja, a prva lekcija koju im je održao bila je ona o njegovu sindromu. Kroz brojne aktivnosti djecu je čio da je u redu biti drugačiji, a za svoje podučavanje nagrađen je i nagradom za učitelja godine.
Danas se bavi pisanjem i zamjenik je ravnatelja u Addison Elementary School u Georgiji. Oženjen je i ima dvoje djece. Napisao je knjigu Front of the Class: How Tourette Syndrome Made Me the Teacher I Never Had, prema kojoj je snimljen i film Front of the Class (Živjeti uspravno, 2008.), za kojeg je sam Brad izjavio kako je vrlo, vrlo autentičan.
– Ljudi nisu vjerovali u mene. Nisu mi davali priliku. To mi je dalo moć da jednoga dana postanem učitelj godine, zaključuje Brad.
