Kako je spavati u vojarni otkrivaju finalisti Sportskih igara mladih

tipičan nered prije spremanja

Prva smjena finalista Sportskih igara mladih nakon četiri dana napustila je Split. Podijeljene su medalje iz šaha, badmintona, tenisa i stolnog tenisa. Za vrijeme boravka u Splitu, na iznenađenje mnogih, finalisti su bili smješteni, u vojarni! Otkrili su nam kakav je to doživljaj, kakav im je raspored, zašto jedni dolaze iz godine u godinu, a drugi prigovaraju. 

Voziš se gradom…kad odjednom tvoj bus staje u vojarni!

Svi sudionici bili su smješteni u vojarnama u Lori i u Divuljama. Za one koji ne znaju, Lora je blizu Poljuda, a Divulje su malo dalje od Splita. Vojarna je svima osigurala smještaj i hranu pa su sudionici tako dobili besplatno mini ljetovanje. 

– Smještaj mi je na prvu ruku bio šok! Dolaziš busom u nepoznato, voziš se po gradu, prolaziš kraj lijepih hotela, kad odjednom tvoj bus staje u vojarni! Prvo sam pomislio ma mora da je neka greška ili da ćemo prošetati do nekog hotela. Ali, ipak ostajemo u vojarni, prolazimo kraj vojnih džipova, kamiona, ljudi u uniformama. Šok nad šokovima, haha, rekao nam je 17-godišnji Dominik iz Bjelovara, finalist u stolnom tenisu. 

Vojnici ljubazni,  hrana ukusna

Objasnio nam je kako je njemu osobno to bio šok jer mu je ovo prva završnica Sportskih igara pa nije imao pojma što ga očekuje. Naglasio nam je kako su vojnici i djelatnici vojarne vrlo ljubazni i uljudni, iznad očekivanja. 

-Očekivao sam da će se baš zbog te uniforme držati uzvišeno i iznad nas obične djece, ali ipak nisu. Također, ne mogu uputiti ni jednu lošu riječ na račun kuhinje i svih obroka. Jela su bila ukusna, nije bilo ni jednog jedinog obroka kada nešto nije valjalo, tvrdi Dominik.

Njegovo mišljenje ne dijeli 15-godišnji Demian, koji nije zadovoljan hranom ni tretmanom. – Za doručak su nam dostavljali hranu pred vratima zgrade, a za ostale obroke smo se svaki dan vozili do Lore. Nije mi bilo baš ukusno, otkrio nam je finalist koji je s još 180 drugih bio u Divuljama nedaleko od Splita. 

Od trokrevetne do 20-krevetne

Velikom broju finalista ovo nije bio prvi put na završnici Igara u Splitu. Na pitanje zašto se vraćaju najčešći odgovori su druženje, zabava i upoznavanje novih ljudi. Zbog toga je i stolnotenisačica Anamarija došla treći put, a usput je osvojila srebrnu medalju. 

-Došla sam, između ostalog, da doživim neka nova iskustva kao što je spavanje u sobi sa 20 ljudi. Gledajući realno na smještaj, meni je ovo stvarno super bilo. Prijašnjih godina sam bila u trokrevetnoj sobi, a ove godine u sobi od 22 kreveta. Na prvu mi je to bilo strašno, ali brzo sam navikla, rekla nam je Anamarija.

Njena kolegica,  brončana stolnotenisačica Ema nam je otkrila da su svi unatoč prvotnom iznenađenju na kraju bili zadovoljni. 

Pripadnik najstarije generacije na Igrama, 18-godišnji Dorijan, kazao je kako mu niti malo nije smetalo što ih je puno u sobi, dapače svidjelo mu se. Tako je upoznao dosta sudionika, mlađih i starijih. Mlađi su ga oduševili jer su bezbrižni i zadovoljni sa svime.

Saznali smo da su na nekim katovima bila samo dva tuša, ali i da su se oko toga stanari vojarne lako dogovorili. Dečki se tuširaju ujutro, a cure navečer.

Doručak u 6:30h

 Nešto detaljnije o rasporedu mladih sportaša saznali smo od Demiana, finalista u šahu i malom nogometu. 

– Ustajali bi se u 6 sati ujutro i doručkovali pola sata kasnije. Zatim smo se kroz jutro natjecali. Naš prijevoz na natjecanja bio je organiziran u dva krcata autobusa u kojima bi dosta djece stalo na nogama. Imali smo dosta slobodnog vremena, a jednom smo bili na plaži. 

Na kraju sportskog provoda u Splitu svi su se još jednom našli na završnoj zabavi u Hemingwayu. Tamo su najbolji iz prve smjene skupili svoje medalje. 

Čista plahta, čist wc

Sudeći po izjavama naših sugovornika, izgleda da su svi više-manje zadovoljni svojim vojničkim smještajem. Za one manje zadovoljne Tomislav Vukojević, direktor natjecanja, nije potrošio puno riječi. – Ako je plahta čist, wc čist, dijete normalno i skromno, njemu je super! Djeca su otišla sretna i nasmijana, rekao je.

Ovo zadnje je valjda i najbitnije. Ako je kome smetalo puno cimera, barem uvijek može reći da je spavao u vojnoj bazi, a i ako se jednog dana nađe u studentskom domu ništa ga neće iznenaditi. Većina naših sugovornika htjela bi doći i dogodine.

Izgleda da se sport, Split, mladi i vojska dobro slažu. I to već 16. put za redom.