Nemam neki veliki penis iako se nijedna do sada nije žalila, ta jedna ionako nije bila u stanju da se žali (ili govori), nemam uglavnom neki vel’ki penis ali mi je, što jest, jest, pun puncat. Reći ćete sada neš ti stvari taj penis napuniti, to je k’o nerazvijenog mrava napojiti, no naprotiv ja sam baš ono rijetko strpljiv čovjek.
Moje strpljenje
Evo recimo jedini razlog zašto je genijalni znanstvenik Stephan Hawkings čitav život nepokretan je taj što nikada nije boravio sam u sobi s mojom materom i ocem. Garantiram Vam da bi Stephan dva minuta nakon što ga ovi ščepaju iskočio iz one stolice i otrč’o u Bosnu vičuć ” Sarma je meso umotano u kupus”! Ma da im Glogoškog dovedete na pet minuta frajer bi se ust’o iz kolica i pobjegao vičući ” jebeš invalidninu nije sve u parama”.
Vidite moja obitelj su krasni ljudi osim što su za mentalno zdravlje gori od tone ludih gljiva. Dapače da njih netko ponudi ludim gljivama gljive bi dodatno poludile, oni bi se još i unormalili ali mene ipak nisu dotukli – eto toliko sam strpljiv. Uostalom uvjeren sam da ja Bogu dođem nešto kao ekonomski program hrvatskih vlada svakome tko zna brojati preko jedan – dođem mu kao zajebancija. Čitav život imam taj osjećaj da On gore sjedi i smišlja s kakvim će me idiotom sljedeće spojiti, sve čupajući od smijeha bijele dlake s brade pa ih Gospe kasnije jadna mora saugati.
Evo sjećam se svog prvog ljetnoga posla kad mi je Nebeski zajebant smjestio ( a tih mu je dana žena bila u Međugorju kod rodbine pa se ono baš posvetio da me dobro naguzi ) da radim sa čovjekom koji je s nekim mogao razgovarati jedino ukoliko bi mu se toliko unio u lice da je više ljudi nehotice okrznuo zubom tijekom razgovora. Plus je frajer govorio non stop i to uglavnom o tome kako je pranje zubiju obična kapitalistička farsa za naivne budale – što on na moju žalost nije bio. Da, čitavo sam ljeto proveo njušeć zadah čovjeka od kojeg bi i Tini Vukov pozlilo ( a ona fakat ima želuca -proguglaj)- ali nikad nisam izgubio strpljenje!
Granica razuma
Ima u mom kraju jedna poslovica, ne mogu reći mudra jer je ipak riječ o mom kraju, koja kaže: ” Jebi moj jebi.” To je izraz koji označava da ste osoba koja ima toliko čvrste živce da bez obzira koliko vas netko provocirao vi se nikad nećete slomiti. Po toj poslovici ja sam Vam svjetski prvak u jebanju – moš me što se u narodu kaže k’o Luku Nižetića i znate sada dokle je ovo došlo kada je meni pun k…… svega. Da skratim priču ne mogu više, selim se iz Hrvatske! Ne znam za Vas ali mene u zadnje vrijeme prati osjećaj da su stvari ovdje prešle sve granice razuma.
Ono kao kad je moj otac slomio nekakav tanjur pa ga je u strahu od majke išao lijepiti momentalnim lijepilom s kojim je slijepio čitav novi stolnjak, pa je u panici zapalio cigar i čikom spalio kantu za smeće i kad je vidio kamo to vodi stao je u bijesu lomiti sve po kuhinji – eto tako mi danas izgleda stanje u Hrvatskoj. Ono, prije smo se bar trudili momentalnim lijepilom popraviti svoja sranja a danas ne da ih ne skrivamo već uživamo u mirisima. Ako i postoji ta granica razuma mi ne da smo je prešli već smo se uz put dobro popišali po njoj i otrčali dalje u luđačkom zanosu vičući: Sarma je kupus umotan u meso!
Uhljeb
Evo na primjer ja sam završio pravni fakultet, ne mogu naći staž ali to me uopće ne smeta, to je normalno. Ne smeta me niti što na većinu poslova za koje se prijavim van svih kriterija bude primljen suludi uhljeb koji zaista nije u stanju čuvati koze, već me smeta otvorenost kojom se sve to odvija. Još do pred par godina i ti su jebenu uhljebi još imali ljudskog dostojanstva pa se bar nisu hvalili time kako su se zaposlili preko stranke. Pričam tako neki dan s jednim kolegom s fakulteta, uhljebom najgore sorte, koji je fakultet upisao prije većine svojih profesora i još nije ni blizu druge godine a on mi se hvali da se već zaposlio u struci.
I ne samo da se zaposlio u struci već mi kaže da mu je stranka riješila da stažira u organima Europskog suda pravde! Inače pozicija je to za koju pored završenog pravnog fakulteta, kao istaknuti student, morate biti tečni u francuskom i engleskom jeziku a tom su frajeru starci kupili psa vodiča za slijepce, iako dobro vidi, jer se redovito gubio u gradu kada bi ga poslali u trgovinu po kruh i novine. Zlatni retriver je bukvalno pametniji od njega ali on već ima spremljene kofere i kartu za Bruselles. Nadam se samo da mu je pas tečan u francuskom i engleskom jer bi nam inače zaista mogao osramotiti našu Hrvatsku.
Svete krave
Ili kao primjer galopa preko te granice razuma uzmimo ove, šta god da jesu, iz Savske. Neki ih po uzoru na Indiju nazivaju svetim kravama, kad sam već kod krava sjetite me da spomenem Bornu Rajić, no ja strogo protestiram protiv takvog uvredljivog izraza – krave u Indiji zaista ne zaslužuju da ih se sa baš svakim poređuje. Poanta ove usporedbe jest u tome da su Indiji krave svete životinje koje nitko ne smije ubiti i koje smiju past travu gdje god požele i to je manje više sve. Nije ipak zabilježeno da su te krave ikada zahtijevale da ijedan Indijac umre od gladi kako bi bilo više za njihova vimena i repove. Ukoliko se pak u Indiji pojavi krdo takvih razmaženih krava moglo bi se eventualno razmisliti da se tu sortu krava nazove po ovima iz Savske – samo to. Dakle kad smo već kod njih ne smetaju me oni niti malo. Ne smeta mi niti što me ucjenjuju da im dam više para ili će oni vječno stajati u svom šatoru, to mi je čak i simpatično.
Brine me tek što su usred emotivne ucjene bazirane na tome da će se smrzavati u hladnom šatoru sve dok im ne damo pare prestali eto boraviti u spomenutom šatoru. Bukvalno su ostavili prazan šator da nas sam ucjenjuje računajući da su ovdje stvari ionako poprimile tolike razine apsurda pa niti nema smisla insistirati na razumnoj emotivnoj ucjeni. Tako se eto samo preko dana okupe u šatoru a noću fino odu prileći na toplo i tako sve dok im ne damo para ili dok se kojim čudom ne smrznu. No kad uzmem u obzir ludilo koje je zavladalo u Hrvatskoj držim da ćemo im na kraju svejedno ispuniti zahtjeve strahujući valjda da će se u suprotnome jadan šator smrznuti.
Konstrukor i Borna
Pogledajmo s druge strane radnike Konstruktora koji u sjeni ovih iz Savske što se smrzavaju pod dekicama također prosvjeduju za svoje novce. Dobro ovi zaista prosvjeduju za svoje novce ali u tome uopće nije poanta ovog ludila. Ono kad u Hrvatskoj netko ne primi po pet, šest plaća to se ono malo tko više i zabrinjava, nismo mi sitničav narod pa da sad baš gledamo u svakih pet plaća, poanta je u tome što ljudi prije ovog prosvjeda nisu primili punih 15 plaća. Dakle punu godinu i tri mjeseca ti ljudi dolaze na posao ‘nako bezveze, a da nikome u ovoj državi nije palo na pamet pitati se od čega taj narod živi jebote. Još je jezivija ideja da su ti ljudi, naši ljudi, toliko oguglali na neisplatu plaća i nepravdu da valjda nisu niti primijetili onih prvih 14. plaća što im nisu sjele na račun.
I kao šlag na govno, a obećao sam, javi se onda gospođa Borna govoreći tim ljudima kako je za njihovu situaciju krivo neznanje i da su si sami krivi jer su, kako veli, komunisti. Ja uz dužno poštovanje držim da je onaj zlatni retriver, pas vodič slijepih, puno podobnija i umnija osoba za pametovanje siromašnima od nekoga tko svoj život na visokoj nozi duguje razmaku između istih. Garantiram Vam ipak da je jedini razlog zašto se ta modna dizajnerica, čije kreacije trenutno loše prolaze jer žene nikako da shvate da je skroz moderno izlaziti vani nosećii na glavi kacigu đokeja s konjskih utrka, ohrabrila popovati radnicima Konstruktora baš to ludilo koje je napalo ovo državu.
Ludilo koje je za mene ipak previše, koliko god sam navikao trpiti službeno izjavljujem da je moj maleni penis posve pun! Da skratim priču ne mogu više, selim iz Hrvatske! Pakiram se kao onaj idiot i njegov pas i spremam se preći granice države koja je prešla sve granice razuma prije no i sam napokon poludim i povičem: Sarma je meso omotano u kupus!
Pratite komentare Lajk naš svakdašnji na Facebooku.
