Kako ostvariti životni san u srednjoj školi?
Nema tog srednjoškolca koji nema svoj životni san. U srednjoj školi snovi i planovi su ograničeni jedino okvirima stvarnosti. Pročitajte priču o mladoj djevojci koja je svoj životni san ostvarila već u srednjoj školi. Ono što je ona htjela je izdati zbirku pjesama, a čak ni ponekad surove granice relanosti nisu ju spriječili u njezinoj namjeri. Ona može biti primjer svima da ako nešto dovoljno jako želiš, to možeš i ostvariti.
(izvor: radio-daruvar.hr)
Valentina Jakopec bila je sasvim obična učenica Gimanzije Daruvar. I prije dolaska u gimnaziju bila je poznata po uspješnom i zanimljivom literarnom radu. Od samih početaka, njezina profesorica trudila se poticati ju na daljnje stvaranje poezije. Ideja o izdavanju zbirke pjesama oduvijek je bilo nešto što je Valentina željela, no budući da je ona bila obična srednjoškolka, to nije nešto što je očekivala. To je bio samo njezin san.
Njezina profesorica hrvatskog, Hedviga Marijanović, imala je nešto drugačiju viziju. U kratkom vremenu od mjesec i pol skupila je 25 pjesama ove mlade autorice, našla izdavača i izadala njezinu zbirku poezije. Da potiče stvaralaštvo mladih dokazala je Matica hrvatska, koja je i pristala izdati ovu zbirku pjesama. Zbirka je tiskana u 250 primjeraka, a nosi simboličan naziv „Moje vrijeme tek dolazi“, čime je autorica poručila kako ovo zasigurno nije kraj njezinog stvaralaštva. Primjerci ove knjige mogu se pronaći u pučkoj knjižnici i čitaonici u Daruvaru, ali i u Nacionalnoj i Sveučilišnoj Biblioteci. Osim Valentininog literarnog talenta, u zbirci su skupljeni likovni radovi njezinih razrednih kolega, koji su spremno oslikali nimalo jednostavnu poeziju.
Valentina je danas brucošica na Hrvatskim studijima u Zagrebu gdje studira kroatologiju i povijest. Njezina prva zbirka izdana je dok je još grijala srednjoškolske klupe, no ona se i sama nada kako ovo nije sve što je dala hrvatskoj poeziji. Kako ističe, najdivniji osjećaj na svijetu bio je držati vlastitu zbirku poezije u rukama, posebno zbog činjenice da je to postigla sa svojih osamnaest godina. A evo i kako to izgleda:
Znam!
Znam da me ponekad ponesu
velike zablude velikog svijeta,
al borim se svim snagama
da te uvijek prepoznam u bitkama.
Vjerujem da postojiš,
izvan mojih ideja…
i da živiš negdje
tu pored mene…
Snaga mog uma nije tolika
da bi izmislila nekog poput tebe.
I nikad ne gubim nadu
da srest ću te negdje skoro…
i budim se iz tvojih snova
i sve čuvam za ono sutra!
Još uvijek mislite kako je vaš životni san neostvariv? Kako ste talentirani, al nikom nije stalo? Kako ste vi samo mali srednjoškolci s velikim snom? Vrijeme je da se probudite! Srednja škola je pravo vrijeme zato! Jer nema te stvari koju mladi srednjoškolac ne može postići, uz dovoljno veliku strast i upornost. Hajde, napravite nešto! Pa da pišemo i o vama, jednog dana.
