Prekidi su teški bili uvijek i svima, no pojavom Facebooka i Instagrama postali su teži nego ikada. Nikada prije nismo mogli znati što nam bivši ili bivša rade i s kim to rade. Prekidi se tako pretvaraju u prave, male ratove na društvenim mrežama. Kako u njima pobijediti?
Flickr
Prekidi su stresni. To nije novost. Na listama stresnih situacija, prekidi i razvodi su pri vrhu. Malo ispod smrti bračnog partnera a malo iznad trajnih fizičkih oštećenja. Da, pričamo o stresu u tim okvirima.
Prekidi su stresni bili uvijek, ali našoj generaciji su možda i najstresniji. I to baš zbog svega onoga zbog čega nam se oduvijek govori da bismo trebali biti sretni- interneta i društvenih mreža.
Naši su privatni životi javni, i to našim izborom. U svakom trenutku naši prijatelji, poznanici, kolege pa i potpuni stranci imaju uvid u to što mislimo, što gledamo, kuda idemo i ako baš hoćemo, što jedemo. Prvo pitanje s kojim se ujutro susrećemo je ‘Što vam je na umu’ i mi često spremno odgovaramo.
Kad stvari idu dobro, to nam uopće ne smeta. Spremno dijelimo svoju intimu sa svijetom. Svi znaju kada diplomiramo, kada dobijemo dobru ocjenu, kada dobijemo posao, a najviše volimo kada drugi znaju da nam ide u ljubavi
No, što kada ne ide? Kako se postaviti kada nam kuja/gad slome srce? Kako se postaviti na Facebooku kada patimo?
Pobjednik i gubitnik prekida
Prekidi utječu na sve aspekte naših života. Mijenjaju našu dnevnu rutinu, naše navike i naše ponašanje u društvu. Logično je stoga i da utječu na naše ponašanje na društvenim mrežama. Prema službenim podacima Facebooka, kada status promijenimo s ‘in a relationship’ u ‘single’, interakcija na fejsu skače za čak 225%!
Takav porast interakcije jasno sugerira da nešto nekome želimo reći. Ako prevedemo sve lajkove, komentare, slike iz teretane i izlazaka, možemo jasno iščitati što. Nakon prekida svijetu želimo reći – Dobro sam.
Kovanica ‘Pobijediti u prekidu’ ušla je u Urban dictionary 2012. godine. Iako je definirana relativno nedavno, ova kovanica opisuje bezvremensku ljudsku crtu.
– Nemoguće je da prekid obje osobe podjednako priželjkuju, rekla je za Atlantic Maureen O’Connor, autorica knjige ‘Winning the Breakup in the Age of Instagram’, a, kako svi dobro znamo, gdje postoje pobjednici, postoje i gubitnici.
Upravo zato nakon prekida tako žarko želimo poručiti da smo dobro. Ako smo dobro, nismo shrvani i slomljeni, nismo gubitnici prekida. Ako se osjećamo dobro, ako smo ne povrijeđeni, samopouzdani, ako bez obzira na prekid koji nam je srušio cijelu životnu konstrukciju možemo objaviti sliku duck facea iz vecea nekog kluba, onda smo pobjednici.
Porast interakcije na društvenim mrežama nakon prekida zapravo znači objavu rata u borbi za pobjedu u prekidu. No, koja je najbolja strategija?
Kul ili muk?
Kao i u svakom ratu, i ovdje postoje strategije. Dva su osnovna pristupa u ratu za prekid. Ok, tri, ali kmečavi statusi i postanje Adele svaki dan nisu borbena već strategija za samo uništenje. U borbi za prekid, možete potpuno ušutjeti ili se praviti da je sve u redu.
Šutnja je obrambena strategija. Koriste ju oni koji su u prekidu izgubili u stvarnom životu, pa na internetu zauzimaju defenzivan pristup. Povlače se, sakrivaju slabosti i skupljaju snagu za novu ofenzivu. Ova strategija podrazumijeva povlačenje s društvenih mreža, brisanje svih pisanih i audiovizualnih tragova prekida i blokiranje i hideanje profila bivšeg/bivše.
Budimo realni, ako ste ‘gubitnik’ prekida u stvarnom životu, vjerojatno ćete par stotina puta dnevno prostalkati njegov/njen profil i brisati suze o majicu koju su ostavili.
Šutnja može biti korisna ako nekoga želimo preboljeti, ali ako u ratu želimo pobijediti, moramo biti cool. Barem tako kažu.
– Morate se praviti da vas nije briga. Da ste čak i sretniji, rekao je Atlanticu pisac Spencer Kornhaber.
E sad, i to dolazi sa svojim ‘ali’. Ako želite stvarno biti ‘kul’, ne smijete pretjerivati sa smajlićima i selfijima. Prozirni ste. Nitko, nikada ne smije shvatiti što pokušavate. Proračunatost je suprotno od ‘coola’. Ako vas netko prozre, automatski ste izgubili.
– Spontane osobe su nam privlačne, jer ljudi imaju dosta dobar detektor za sranja, objasnio je Edward Slingerland, profesor sa Sveučilišta British Columbia. Instinktivno se bojimo ljudi koji se prave da su nešto što nisu, to je jednostavno pitanje preživljavanja.
Ako se jako trudite da budete nešto što niste (sretni, samopouzdani, zadovoljni), najbolje što ćete moći dobiti od drugih je sažaljenje, a to sigurno nije pobjeda.
I što sad?
Znači, nemoguće je pobijediti sa šutnjom i nemoguće je biti kul ako stvarno niste kul. Što onda učiniti?
Ništa. Istina je da u prekidima postoje pobjednik i gubitnik, ali rezultat se sigurno ne broji u mjesecima dok je prekid svjež.
A kad se pobjednik bude znao, pobjeda više neće biti važna.
