Kako točno ide i koliko je težak proces promjene spola? Za srednja.hr pojašnjava Nataša Jokić Begić
Nataša Jokić-Begić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i klinička psihologinja, priznata stručnjakinja za rad s transrodnim osobama za srednja.hr pojašnjava složen proces tranzicije, striktne procedure te demistificira mitove koji se plasiraju u javnosti. U Hrvatskoj je, kaže nam, mali broj adolescenata s tzv. rodnom disforijom, dakle onih koji imaju snažnu patnju radi svojih spolnih karakteristika i potrebu da usklade tijelo svom rodnom identitetu. Još je manje njih na hormonskoj terapiji, a operaciju ionako ne mogu odraditi u Hrvatskoj, već u inozemstvu i to tek kada napune 18 godina. Procedura je striktna i složena i svaka trans osoba u procesu tranzicije do operacije promjene spola mora proći godinu dana psihološkog savjetovanja, zatim neovisnog psihijatra pa godinu dana endokrinologa i hormonske terapije. Nakon toga može zatražiti od države promjenu oznake spola u dokumentima, a operacije predstavljaju korak koji slijedi na samom kraju.
Nataša Jokić Begić, stručnjakinja za rad s transrodnim osobama, za srednja.hr govori o tranziciji i promjeni spola
Foto: srednja.hr | Unsplash
U zgradi Hrvatskoga sabora u četvrtak se odvijala rijetko nadrealna scena. Dva su saborska tijela – za zdravstvo i mlade – zajednički raspravljala o porastu broja transrodne djece i mladih. Sjednicu je zatražila Ljiljana Dragić, predsjednica udruge Hrvatska mati i jedna od organizatorica neuspješne ‘hetero parade ponosa’, a među stručnjacima je pozvana i Željka Markić iz udruge U ime obitelji te kontroverzni psihijatar Herman Vukušić.
Uslijed nestručnosti prisutnih desnih aktivista, lijeva oporba, a s njom i dio pozvanih stručnjaka, odmah je na početku sjednice išetao iz dvorane. Među njima je bila i Nataša Jokić-Begić, profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu i klinička psihologinja koja se nalazi na službenoj listi stručnjaka koje imaju iskustva u radu s transrodnim osobama koju je sastavilo Ministarstvo zdravstva.
Profesorica i klinička psihologinja Jokić-Begić u razgovoru za srednja.hr pojašnjava kompleksan i dugotrajan proces tranzicije, smjernice i stručnjake koji godinama rade u tom području, a osvrće se i na problematiku jučerašnje sjednice saborskih odbora s koje je otišla prije nego što je ikakva diskusija i započela.
‘Priča da se rade operacije na maloljetnicima je manipulacija’
Odmah u startu, Jokić-Begić nam kaže kako se, kada pričamo o adolescentima koji pokazuju znakove rodne disforije ili inkongruencije, radi o malom broju. Imamo svega 70 maloljetnih tinejdžera u dobi od 16 godina i više koji se nalaze u toj skupini. Od tog broja, njih 40 je ušlo u endokrinološku fazu, odnosno počelo je uzimati hormonsku terapiju.
– Kod nas se ne rade operacije, posebno ne ‘donja operacija’. Transrodne osobe iz Hrvatske na operacije odlaze u inozemstvo, prije svega u Beograd koji je svjetski centar, a tamo možete na operaciju jedino ako ste punoljetni. Priča da se u Hrvatskoj provode operacije promjene spola na maloljetnim trans osobama i djeci su manipulacije, kaže Jokić-Begić.
Da bi došle do stadija operacije, napominje nam sugovornica, odrasle trans osobe moraju proći dosta dugačku, složenu proceduru. Stručnjaci s liste koju smo spominjali na početku teksta izradili su smjernice za rad s osobama koje mijenjaju spol koje su donesene početkom 2016. godine.
Godinu dana psihološkog savjetovanja pa onda neovisni psihijatar
Te su smjernice, priča nam Jokić-Begić, poprilično stroge. One ne samo da su usklađene sa svjetski priznatim kriterijima, već su kulturološki prilagođene hrvatskom kontekstu. U kratkim crtama, svatko tko želi promijeniti spol prvo godinu dana mora ići na psihološko savjetovanje i procjenu. Nakon godine dana, ide na procjenu kod drugog, neovisnog, ovaj put ne psihologa, nego psihijatra. Taj psihijatar osobu može, ako procijeni da je potrebno, zadržati u psihijatrijskom tretmanu i do nekoliko mjeseci.
U tom procesu nekih 30 posto ljudi koji su krenuli u proces otpadne. Razloga je više. No, kako pojašnjava naša sugovornica, procedura je ozbiljna. Oni koji su prošli savjetovanje, imaju potrebne osobne kompetencije i psihološku stabilnost, te su odlučni nastaviti s procesom promjene spola, nastavljaju kod endokrinologa koji im propisuje hormonsku terapiju. Na promatranju kod specijalista endokrinologije ostaju idućih godinu dana, uzimajući paralelno terapiju.
– U toj fazi tranzicije sve je još reverzibilno. Osoba se u bilo kojem trenutku uzimanja hormona može povući i tijelo će se prilagoditi, ističe za srednja.hr Nataša Jokić-Begić, psihologinja sa službene liste stručnjaka koji rade s osobama koje žele promijeniti spol.
Svi stručnjaci koji rade s osobama koje pokazuju znakove rodne disforije svjesni su, kaže naša sugovornica, da se tranzicija radi samo kada je to nužno, kada je to ‘spašavanje života’. I tada se ta procjena donosi nakon više godina analiziranja stručnjaka iz različitih područja – psihologa, psihijatra i endokrinologa.
Tek poslije psihologa, psihijatra i endokrinologa ide promjena oznake spola
Nakon godinu dana hormonske terapije, psiholog, psihijatar i endokrinolog sastavljaju nalaze, a mišljenje o tranziciji daje i nadležni Centar za socijalnu skrb. Sve to ide na Nacionalno zdravstveno vijeće koje potom odlučuje o promjeni oznake spola na dokumentima. Nakon toga transrodna se osoba u Hrvatskoj može upustiti u promjenu dokumenata.
Operacija, ponovimo, gotovo pa nije moguća u Hrvatskoj, posebno ako govorimo o plastici genitalnog predjela. Odrasle trans osobe stoga na takve operativne zahvate odlaze najčešće u Beograd gdje je također propisana striktna procedura. Sve nalaze i mišljenja iz Hrvatske mora ponijeti sa sobom, a ako nešto nedostaje, nemoguće je pristupiti operaciji promjene spola.
– Objavili smo i znanstvene radove u kojima smo pratili osobe koje su prošle proces tranzicije. Kod njih je primjetno značajno poboljšanje kvalitete života, kaže nam Jokić-Begić, a kod nas nikad nije zabilježen slučaj detranzicije.
Stručnjaci dobivaju kritike s obje strane
U smjernice za rad s osobama koje žele promijeniti spol posebno je ugrađen još jedan mehanizam osiguranja kvalitete. Svi stručnjaci s kojima transrodne osobe rade u procesu tranzicije, podcrtava profesorica Jokić-Begić, dolaze iz različitih pozadina. Netko radi u privatnoj praksi, netko u bolnici, jedan u Vrapču, drugi na Rebru.
– Zašto je to bitno? Zato što u tako osmišljenom sustavu gotovo pa ne može doći do syncanja i nepravilnosti takve vrste da svi zaposlenici iz jedne ustanove, po naredbi ili dogovoru, kolektivno donose istu odluku u svakom slučaju, ističe za srednja.hr.
Još jedan fenomen koji njoj i stručnjacima govori da rade dobro je to što dobivaju kritike s obje strane političkog spektra. Kritiziraju ih, kaže nam Jokić-Begić, i trans aktivisti, i konzervativci.
‘Postoji trend, ali upravo zato smo tu mi, stručnjaci’
U našem se razgovoru sveučilišna profesorica i klinička psihologinja Nataša Jokić-Begić dotaknula i jučerašnje sjednice saborskih odbora. Ta je sjednica održana kako bi se, navodno, razgovaralo o porastu broja transrodne djece. Stoga našu sugovornicu prvo pitamo za to.
– Vidi li se povećanje rodno nenormativnih i fluidnih osoba u Hrvatskoj i svijetu? Da, naravno. Činjenica je da se to pojavilo kao trend, no upravo zato postojimo mi kao stručnjaci. Mi smo filter i lijevak. Nikoga ne nagovaramo na tranziciju, naš posao je gotovo pa suprotan. Mi se držimo striktne procedure i pokušavamo utvrditi koliko je čvrsta, postojana i utemeljena želja za tranzicijom, kaže nam Jokić-Begić.
Jučerašnja sjednica ju je iznenadila i po gostima koji su pozvani. Među stručnjacima su bili psihijatri koji, premda su dobri u svojem poslu, više ne rade s transrodnim osobama ili nikad u životu nisu ni radili, dok ona, priznaje, nije bila prvotno ni pozvana. Tek kasnije je uvrštena, na poseban zahtjev.
OSVRNULA SE I NA VUKUŠIĆEVU ‘STUDIJU IZ RIJEKE’
Osvrnula se i na kontroverznog Hermana Vukušića, kazavši da je on i ovaj put na prezentaciji spominjao ‘studiju iz Rijeke’ a zapravo se radi o prikazu jednog slučaja jedne djevojke na temelju čega se ne može donijeti zaključak o svim osobama koje pokazuju znakove rodne disforije.
– Sve su to priče drugačije jedna od druge, ali nisu vesele, to su tužne priče. U znanosti se zaključci donose na drugačiji način, uočavajući obrasce. Ono što sva istraživanja u svijetu, pa tako i naša, sustavno pokazuju da se kod osoba koje imaju snažnu rodnu disforiju život značajno poboljšava nakon usklađivanja tjelesnih karakteristika rodnom identitetu., istaknula je Jokić-Begić u razgovoru za srednja.hr.
