Kakva priča! Katarina je bila žrtva vršnjačkog nasilja, a sada se protiv njega bori
U Ministarstvu znanosti i obrazovanja 11. lipnja održana je dodjela Godišnje nagrade ‘Luka Ritz’ za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Katarina Kušt, učenica zagrebačke Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje, dobila je tada posebno priznanje za školsku godinu 2020./2021. u kategoriji srednjih škola. Ravnateljica škole Đana Baftiri ispričala nam je njezinu inspiritativnu priču.
Katarina Kušt, dobitnica posebnog priznanja Luka Ritz | foto: SŠCZOO
– Moto naše škole je ‘Škola koja vraća osmijeh’, a ideja je nastala na temelju dugogodišnjeg iskustva u radu s učenicima s teškoćama u razvoju. Nažalost, mnogo je učenika koji nastavljaju školovanje u našoj ustanovi značajno poljuljanog samopouzdanja, bez vjere u sebe i druge ljude, a neke od njih vršnjaci nisu prihvaćali ili su ih zlostavljali, kaže Đana Baftiri, ravnateljica zagrebačke Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje.
Sličnu priču doživjela je i njihova učenica Katarina Kušt. Dobitnica ovogodišnjeg posebnog priznanja ‘Luka Ritz’ za školsku godinu 2020./2021. također je bila žrtva nasilja.
– Dolaskom u našu školu Katarinu je zaintrigirao moto škole. S obzirom na svoju raniju izloženost vršnjačkom nasilju, pitala se je li moguće da škola može vratiti osmijeh. Tijekom ranijeg školovanja se nije osjećala sretno i sigurno, a jedina pomoć i zaštita u nasilničkom okruženju bio joj je član obitelji. Nakon kratkog vremena pohađanja i upoznavanja s novom školom, Katarina je u svakoj prigodi koja joj se ukazala, isticala da joj je sada jasan moto škole i kako se sada konačno nalazi u školi koja zaista vraća osmijeh na lice, priča ravnateljica.
Nedaće ne moraju biti prepreka za sretan i uspješan život
Tijekom svih godina školovanja, nastavlja, Katarina je bila odlična i uzorna učenica, ali djelatnike škole najviše je nadahnula činjenicom da je svoje loše iskustvo uspjela pretvoriti u svoju prednost.
– Katarina je prijateljima u razredu nesebično pomagala u lakšem savladavanju i razumijevanju nastavnih sadržaja i ostalim svakodnevnim aktivnostima. Pritom je pokazivala iznimnu empatičnost, strpljivost i upornost, a bila je omiljena u cijelom školskom okruženju. Zbog navedenih postignuća je dvije školske godine pohvaljena titulom Najpomagačice škole, hvali je Baftiri.
Katarina je, priča ravnateljica, bila i vjerna članica dramske grupe u školi. Sudjelovala je na brojnim priredbama u školi i izvan nje. Dva puta je nastupila na LiDraNu. Kao učenica prvog razreda odigrala je važnu ulogu u dramskom nastupu predstavom „F“ (o toleranciji, razumijevanju i prihvaćanju osoba s teškoćama). U drugom razredu glumila je u monodrami „Tih je zeko ispod granja“, koja također govori o problemima odrastanja u nedovoljno funkcionalnoj obitelji. Svojim je nastupom dirnula i osvojila sve nazočne, kako publiku, tako i žiri. Također je nastupila na Festivalu jednakih mogućnosti i INKAZ-u (promicanje stvaralačkog izričaja osoba s invaliditetom). Školu je uvijek predstavljala uspješno, dostojanstveno i hrabro.
– Usprkos vršnjačkom nasilju koje je doživjela, Katarina je osobnim primjerom poticala druge na pozitivno, nenasilno i tolerantno ponašanje. Usprkos nepovoljnim okolnostima odrastanja, ova priča osnažuje druge učenike i pokazuje im da nedaće ne moraju biti prepreka za sretan i uspješan život, naglašava ravnateljica.
‘Samo učenici oslobođeni stresa mogu dati svoj maksimum’
Naglašava kako im je bila nam je čast predložiti Katarinu za Nagradu Ritz zbog njene teške osobne priče, hrabrosti i borbenosti, jer ona može inspirirati mnoge mlade ljude svojim osobnim primjerom i svjedočenjem da se nedaće mogu pretvoriti u nove prilike.
– Katarinino iskustvo i naše djelovanje kao škole trebaju potaknuti čitavu zajednicu da različitost ne smije biti prepreka za ostvarenje punih potencijala osoba s teškoćama u razvoju. Iako je edukacijska inkluzija sveprisutna u našim školama, još uvijek postoji mnogo predrasuda prema učenicima s teškoćama u razvoju. Ignoriranje, neprihvaćanje i različiti oblici vršnjačkog nasilja se, nažalost, još uvijek događaju i ne smijemo zatvrati oči pred tom činjenicom. Dok postoji i jedno dijete koje je zbog svoje različitosti nashvaćeno i neprihvaćeno, znamo da moramo kao društvo raditi još više na promicanju prava i vrijednosti osoba s teškoćama u razvoju. Prihvaćanje različitosti, tolerancija i širenje pozitivne energije doprinijeli su ostvarivanju punog Katarininog potencijala, a samo u takvoj sredini učenici oslobođeni stresa mogu dati svoj maksimum. Suprotno tome stalni stres blokira osobu i ne omogućuje joj da iskaže svoj maksimum, ističe ravnateljica.
Dodaje kako je Katarina danas vedra i samopouzdana osoba, koja će uskoro završiti svoje školovanje u njihovoj školi, dok im je Nagrada Ritz potvrda da trebaju nastaviti djelovati u istome smjeru i vraćati osmijeh na lica svojih učenika.
– Različitost ne smije biti prepreka, već prilika da stvaramo bolje društvo za sve, zaključuje Baftiri.
