Kakvo nam je srednjoškolsko obrazovanje za učenike s teškoćama? ‘Izbor se svodi na pomoćna zanimanja’
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u svom izvještaju govori i o školovanju učenika s teškoćama u razvoju. Ističe da se učenici s teškoćama u razvoju obrazuju za zanimanja koja se više ne traže na tržištu rada. Suzana Rešetar iz Udruge Sjena objašnjava nam da se izbor obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju svodi na pomoćna zanimanja ili zanatska i strukovna zanimanja. ‘Obrazovanje za djecu s teškoćama u razvoju nam je općenito u katastrofalnom stanju’, podcrtava Rešetar.
Učionica | foto: srednja.hr
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić u svom izvještaju za 2023. godine govori, između ostalog, o odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Sustav srednjoškolskog obrazovanja, ističe i za srednja.hr, posebno teško djecu s teškoćama u razvoju.
‘Nastavnici trebaju biti osposobljeni za poučavanje učenika s teškoćama u razvoju, nužna je rehabilitacijska i zdravstvena podrška’
Obrazovni programi, smatra, još uvijek nisu životni i prilagođeni zahtjevima tržišta rada, a posebno se učenici s teškoćama u razvoju obrazuju za zanimanja koja se više ne traže na tržištu rada. Razlozi mogu biti i nedostatak stručnih djelatnika, teškoće u osiguravanju pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika, nepostojanje zdravstvene njege u školi, nabraja Jurišić.
– Nadalje, učenicima s teškoćama u razvoju trebalo bi osigurati potrebne prilagodbe načina usvajanja gradiva, odnosno podučavanja i podrška, kako bi mogli usvojiti potrebne sadržaje. Nastavnici trebaju biti osposobljeni za poučavanje učenika s teškoćama u razvoju, nužna je rehabilitacijska i zdravstvena podrška pri školama. Velik broj srednjih škola je još uvijek arhitektonski neprilagođen kretanju djece koja se kreću uz pomoć invalidskih kolica ili imaju smanjene mogućnosti kretanja. U manjem broju slučajeva možemo pretpostaviti da će neki roditelji odustati od daljnjeg obrazovanja svoje djece i zbog nedostatka prilagođenog prijevoza do škole. U manjim mjestima često niti nema javnog prijevoza ili je njegova cijena puno veća od one koju plaća Ministarstvo, a roditelj bi još morao i osigurati pratnju, objasnio je pravobranitelj.
U izvješću je istaknuo i da se povećava broj učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi dok istodobno ukupni broj učenika pada. Primjerice, u školskoj godini 2021./22. udio učenika s teškoćama u razvoju bio je 6,39 posto, ove školske godine 7,09 posto. Napomenuo je i da bi osnovna škola koja poznaje učenika s teškoćama u razvoju trebala imati značajniju ulogu u profesionalnom usmjeravanju za upis u srednju školu.
– Što se tiče zdravstvenih zahtjeva prilikom upisa u određena srednjoškolska zanimanja o kojima mišljenje daju liječnici medicine rada pa i unatoč propisanoj obvezi razmatranja zdravstvenih zahtjeva u odnosu na korištenje pomagala, smatramo da se isti ne bi trebali vezati uz postojanje invaliditeta. Zdravstveni zahtjevi su bitni samo u situacijama koje su zdravstveno ugrožavajuće i opasne po život učenika kada bi se uključio u određeno obrazovanje, na primjer postojanje alergije na određene kemikalije i uključivanje u srednjoškolski program koji obavezno uključuje rad s određenim kemikalijama, a ne u odnosu na postojanje invaliditeta ili teškoće u razvoju, spomenuo je Jurišić.
Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom | foto: Pravobranitelj za osobe s invaliditetom
‘Primjećujemo daleko manji broj pritužbi u odnosu na pritužbe u području osnovnoškolskog obrazovanja’
Kako su nedavno završili upisi u srednje škole u ljetnom roku, Jurišića pitamo je li dobio kakve pritužbe od roditelja ili djece s teškoćama u razvoju. Dobili su oko deset upita za upise, najčešće savjetodavnog tipa vezano za sam postupak upisa, postupak profesionalnog usmjeravanja te primjer pogrešnog tumačenja postupka upisa učenika.
– Kao i prethodnih godina primjećujemo daleko manji broj pritužbi u odnosu na pritužbe u području osnovnoškolskog obrazovanja. Ne možemo zaključiti da manjak pritužbi pokazuje da u tom sustavu ima manje problema nego u osnovnoškolskom gdje je broj pritužbi daleko veći, već su svakako osnova za pretpostavku i poziv na istraživanje stanja te pokazatelj da postoji manja svijest o pravima i manje poznavanje prava učenika s teškoćama u razvoju u sustavu srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na osnovnoškolsko, pojasnio je pravobranitelj.
‘Izbor obrazovanja svodi se na pomoćna zanimanja ili zanatska i strukovna zanimanja koja na tržištu rada više ne postoje ili nisu tražena’
Suzana Rešetar, predsjednica Udruge obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom ‘Sjena’ također govori da rijetko zaprimaju pritužbe na upise u srednje škole jer se u njih upisuje sve manje djece s teškoćama u razvoju. Razlog je, smatra Rešetar, ne samo loše iskustvo u osnovnoškolskom obrazovanju.
– Već i izbor obrazovanja koji se svodi na pomoćna zanimanja ili zanatska i strukovna zanimanja koja na tržištu rada više ne postoje ili nisu tražena. Velika većina djece koja nastave srednjoškolsko obrazovanje suočeni su s nastavnim kadrom koji nije educiran za potrebe inkluzivnog obrazovanja ali i neprilagođenim uvjetima obrazovnih centara i škola. Na kraju, ako se i završi srednjoškolsko obrazovanje, ta djeca koja su postala mladi ljudi, nisu prihvaćeni na tržištu rada posebno kada pričamo o osobama s autizmom. Nadalje, obrazovanje za djecu s teškoćama u razvoju nam je općenito u katastrofalnom stanju i to počevši od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, pa preko osnovnoškolskog obrazovanja do srednjoškolskog ako ga djeca uopće i upišu, rekla nam je Rešetar.
Dodala je da su djeca s teškoćama u razvoju i dalje suočena s eklatantnom diskriminacijom, stigmatizacijom i segregacijom. Navela je da svi trebaju znati, posebice oni na poziciji moći, da je obrazovanje jedno od zajamčenih ljudskih prava svake osobe i ne smije biti predmet pregovora i uvjetovanja s čime se roditelji nerijetko susreću.
– Tu ima prostora za djelovanje Ministarstava obrazovanja, kao i Agencije za odgoj i obrazovanje, prosvjetne inspekcije ,ali i ureda za obrazovanje osnivača predškolskih i školskih ustanova. Svako kršenje zajamčenih ljudskih prava djece s teškoćama u razvoju, što pravo na obrazovanje jest, mora biti i sankcionirano. To nikada nismo doživjeli, velikom većinom je to prebacivanje odgovornosti s jedne na druge u čemu najviše trpe djeca s teškoćama u razvoju ali i njihove čitave obitelji, zaključila je Rešetar.
Problem i što Zakon o visokom obrazovanju nije definirao tko se sve smatra studentom s invaliditetom
Pravobranitelj u svom izvještaju piše i o studentima s invaliditetom kojih je u ovoj akademskoj godini bilo 369. Godinu ranije, na primjer, u studentskim domovima bilo je smješteno njih 258.
– No, ono što je ustvari bitno da tijekom 2023. godine nismo zaprimali pritužbe koje bi ukazivale na to da studentima s invaliditetom nije osigurana potrebna prilagodba u akademskom okruženju. S obzirom na postojanje koordinatora za studente s invaliditetom i ureda za studente s invaliditetom pri visokim učilištima, studenti s invaliditetom se najčešće obraćaju njima i najčešće se i pronalaze odgovarajuća i potrebna rješenja, objasnio nam je Jurišić.
Problem koji detektiraju jest da Ministarstvo u novom Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022. nije definiralo tko se sve smatra studentom s invaliditetom. Zbog toga su osnovali Koordinaciju pravobranitelja za osobe s invaliditetom za podršku u visokom obrazovanju u koju su uključene službe za podršku na svim hrvatskim sveučilištima kako bi sustavno djelovali na promjenu takve situacije. Pritužbe koje su dobili od studenata u ovoj godini odnose se na savjetovanje o potrebnoj dokumentaciji dokazivanja invaliditeta te uvjeta za ostvarivanje prava upisa izvan kvote, neostvarivanje prava na državne stipendije za socio-ekonomski status zbog dohodovnog cenzusa nakon ukidanja stipendija za posebne grupe studenata, neostvarivanje prava na studentski smještaj zbog uvjeta u natječaju i pritužba studentice na postupanje djelatnika studentskog doma – savjetovanje.
‘Trenutno je aktivno prijavljeno oko 50 studenata kao studenti s invaliditetom na splitskom sveučilištu’
Udrugu Liberato 2019. godine osnovali su studenti Sveučilišnog odjela za stručne studije u Splitu, sve kako bi pomogli studentima s invaliditetom u visokoškolskom obrazovanju. Njihov predsjednik Stipo Margić naglasio je da se često događa da škole imaju različita shvaćanja o pravima i obvezama prema učenicima s teškoćama, što dovodi do neujednačenog pristupa i podrške.
– Sveučilište u Splitu, kao drugo najveće u Hrvatskoj, izuzetno je prilagođeno studentima s teškoćama, kako arhitektonski tako i u uvjetima studiranja. Svaka sastavnica ima povjerenika za studente s invaliditetom kojem se studenti mogu obratiti za bilo koji problem. Imamo vrlo malo pritužbi, i one koje dobijemo najčešće se ne tiču samog procesa studiranja. Trenutno je aktivno prijavljeno oko 50 studenata kao studenti s invaliditetom na splitskom sveučilištu, naveo je Margić za srednja.hr.
