Kampus Borongaj trebao je biti najveća investicija u obrazovanje, a MZO je od njega upravo ‘oprao ruke’
Kampus Borongaj zamišljen je gotovo savršeno. Prije 11 godina otvoren je i trebao se dalje razvijati, trebao se povezati s gradom i postati pravi studentski grad. Danas je to mjesto na koje mnogi studenti odlaze s mukom jer im ne nudi gotovo ništa. Takva situacija potaknula je i jedno zastupničko pitanje ministrici Divjak čiji odgovor je pomalo iznenadio jer je pokazao da Ministarstvo znanosti i obrazovanja u projektu više uopće ne sudjeluje niti o njemu išta zna.
Donekle uređeni dio kampusa Borongaj| Foto: Duje Kovačević, srednja.hr
Kampus Borongaj projekt je o kojem se govorilo kao o najvećoj investiciji u obrazovanje u posljednjih 150 godina. U nekoliko navrata pisali smo o tome kako je trebao izgledati i kako je priča tekla. Prošle godine obliježeno je i deset godina od završetka prve faze i otvorenja Kampusa, no nije bilo razloga za slavlje.
Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar, Grad Zagreb, a i Ministarstvo znanosti i obrazovanja bili su glavni akteri priče. Ovako veliki projekt to je zahtijevao. Uskoro je postalo očito da je ovaj projekt bio prekompliciran i prevelik, te da od njega kao takvog neće biti ništa iako to nitko nikad nije službeno potvrdio.
Kada se činilo da je sve stalo, Sveučilište u Zagrebu prošle godine u travnju imenovalo je Povjerenstvo za realizaciju projekta Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj. U spomenuto Povjerenstvo imenovani su članovi sa Sveučilišta i sveučilišnih sastavnica, ali i dekanica Tehničkog veleučilišta kao i predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Zagreba. Kao predstavnik MZO-a u Povjerenstvu je bio i docent Matko Glunčić. Nije nam poznato je li itko zauzeo njegovo mjesto nakon njegovog odlaska iz MZO-a.
Nakon dva mjeseca, ministrica Divjak na zastupničko pitanje praktički odgovara da MZO nije u projektu
Cijela situacija u kojoj se najveći projekt u obrazovanju počeo zanemarivati, potaknula je SDP-ovog saborskog zastupnika, Domagoja Hajdukovića, da uputi zastupničko pitanje ministrici Blaženki Divjak početkom svibnja.
– Projekt Borongaj je bio grandiozno najavljivan, ali je u jednom trenutku jednostavno stao. Želio sam znati kakvi su planovi s projektom, rekao nam je.
Njegovo pitanje bilo je što MZO čini kako bi se realizirao projekt Kampus Borongaj te kada možemo očekivati završetak druge faze projekta.
Odgovor koji je dobio nakon više od dva mjeseca, pomalo iznenađuje. Ministrica u njemu vrlo očito pokazuje da u projektu u kojem je MZO trebao biti jedan od glavnih aktera, ne zna puno i da MZO ustvari ne radi ništa. Štoviše, u svome odgovoru na zastupničko pitanje koje donosimo na kraju teksta, ministrica ističe da ‘Sveučilište u Zagrebu samostalno provodi projekt izgradnje Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj’. Dodaje i da su od Sveučilišta iz MZO-a tražili očitovanje o tom pitanju, ali odgovor nisu dobili.
– Što se odgovora tiče, ne mogu vjerovati da ministrica “pere ruke” od ovog projekta. Od samog početka ovo je zajednički projekt Ministarstva i Sveučilista. Bez obzira na financijsku autonomiju, Sveučiliste nema fiskalnih kapaciteta provesti jedan projekt ove veličine i to može samo u suradnji s Ministarstvom. Baš zbog toga me čudi ovakav odgovor ministrice kao i očita nezainteresiranost ministarstva za ovaj projekt, prokomentirao nam je Hajduković ovakav odgovor koji je dobio na svoje pitanje.
Podsjetimo još da se prema pričama na sveučilišni kampus trebalo potrošiti oko 500 milijuna eura budući da on obuhvaća 92.8 hektara površine, a želja je Sveučilišta iskoristiti sve potencijale svojih fakulteta te ih prezentirati na tom prostoru. Na stranicama Sveučilišta još uvijek piše da bi ga ‘po završetku izgradnje trebalo koristiti 35 000 studenata te je najveća investicija u obrazovanju u posljednjih 150 godina’. Međutim, nakon ovakvog odgovora MZO-a, jasno je da od takvog kampusa, neće biti ništa.
