Ne, ad hominem nije samo kul izraz za uvredu. Uvreda je jako često sredstvo izražavanja ad hominem argumenta. No, nisu istovjetni. Evo i zašto.
Foto: PexelsČim počnu stizati uvrede, naši se političari i javne ličnosti, valjda u želji da ispadnu osvješteniji nego jesu, jako često osuđuju te grozne ad hominem argumente. Pomislio bi čovjek – pa da, ad hominem je samo neki kul, fensi izraz za uvredu. Pa kad vam netko kaže da ste kreten ili glupača, vi ga samo prozovete za ad hominem i – voila! Pobijedili ste! Ne.
Ad hominem nije isto što i uvreda. Uvreda jako često jest sredstvo kojim se postiže ad hominem argument, no između to dvoje postoji jedna posebna razlikovna točka.
Uvreda je bilo što rečeno s namjerom da nekoga ocrni, povrijedi ili ogadi. Glup si, idiot si, ništa ne razumiješ, ne znaš se izražavati, nepismen si…Sve su to ovi ili oni tipovi nekih uvreda. Postoje i gore, jasno, no nećemo se sada baviti nabrajanjem. Shvatili ste što želimo reći. Uvreda ima namjeru uvrijediti. I to je to.
Ad hominem, s druge, strane je tip retoričkog argumenta u raspravi. Raspravljate s nekim, on vam uputi neku tvrdnju, a vi umjesto da je pobijete, napadnete njegov karakter. Recimo, vi javno istupite i argumentirate da se na sveučilištu događa kriza upravljanja jer jedan od najvećih fakulteta nema dekana, a onda vam neki tamo saborski zastupnik replicira da ste ‘boljševički sotonist’ ili ‘skojevka neobrijanih nogu’.
Vidite što se tu dogodilo? Umjesto da sugovornik iznese argument kojim će pobiti vašu tezu o krizi upravljanja, on umjesto toga iskoristi citiranu uvredu. Citirana uvreda ovdje ne stoji samo u funkciji uvrede, već pokušava biti argument – njome se pokušava direktno pobiti, kako teza, tako i kredibilitet onih koji su izgovorili tezu o krizi upravljanja. Da je recimo, taj neki saborski zastupnik prvo pobio tezu studenata pa ih onda nazvao sotonistima i skojevkama neobrijanih nogu, to bi već bila samo gnjusna uvreda, ali ne i ad hominem.
Drugim riječima, uvredi je jedina funkcija uvrijediti. Kada uvreda ima funkciju (ili je upotrijebljena) u funkciji argumenta, persuazije, onda se obično radi o ad hominemu. A osim toga, ad hominem uopće ne mora činiti uvreda. Ponekad se možemo osvrnuti na korist koju netko ima od zastupanja nekog stava ili manjak koristi od nezastupanja nekog suprotnog stava. To je također napad na osobu pa se radi o ad hominemu, dok uvredi uglavnom nema ni traga.
