Komentar: Gdje ide novac za učenike i kakvu nam poruku šalju institucije?
Nedavno je u medijima odjeknula vijest kako Jovanovićev dvorac na Sveticama košta hrvatske građane 1,1 milijuna eura godišnje. Riječ o visokom najmu zgrade koju je zauzeo bivši HDZ-ov ministar Dragan Primorac, a iako je tada SDP žestoko reagirao na visinu najma, Jovanović je preuzevši poziciju sjeo na milijun eura vrijedni tron. Ministrov kadar se tako prešetava širokim hodnicima, svaki pomoćnik ima prostrane urede, a impozantno zdanje na zagrebačkim Sveticama je sve samo ne skromno.
Svaki zdravorazumski način razmišljanja bi naveo da postoji i jeftiniji najam ili neki alternativni način gdje se mogu smjestiti zaposlenici MZOS-a. Tako bi se možda dio sredstava uspio izdvojiti i za simbolično nagrađivanje učenika koji osvajaju prva mjesta na olimpijadama znanja diljem svijeta, no fond za njihovo nagrađivanje i dalje ne postoji.
Nema papira za pisanje ni za brisanje
Ministarstvo jedne države ne bi trebalo imati sjedište u derutnoj straćari, međutim ne možemo si ne postaviti pitanje o pretjeranosti ovog iznosa.
Na drugom kraju države, učenici Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru nisu imali grijanje u zamjenskim prostorijama Radničkog doma čak tri godine. Roditelji učenika tek su bojkotom nastave uspjeli ishoditi još jedno u nizu obećanja da će im škola biti završena u roku od par tjedana.
Hoće li to zaista biti tako, vrijeme će pokazati. No učeni prethodnim iskustvom, ovi đaci možda još neko vrijeme neće dočekati obnovu svoje škole, ovaj put s dodatkom koji ne bi trebao biti luksuz nego se podrazumijevati – centralnim grijanjem.
Mnoge škole nemaju dovoljno sredstava za papir, od onog na kojem se printaju ispitna pitanja pa do onog drugog papira koji služi u svrhe koje se obavljaju u toaletu. Međutim gospodarenje financijskim sredstvima ne izgleda kao primarni zadatak ministra i njegovog odreda.
Iz Zemlje znanja odlaze u neku drugu Zemlju mogućnosti
Osim što su malom čovjeku nepojmljivi iznosi koji se izdvajaju za najam zgrade Ministarstva, zanimljiva je činjenica kako krovna državna institucija koja treba promovirati znanje i obrazovanje i dalje ne prepoznaje nadarene talente naše Zemlje znanja, kako Jovanović laskavo naziva naše društvo.
Iz te iste Zemlje znanja ljudi odlaze u potragu za nekom drugom Zemljom mogućnosti koja će vrednovati naše nadarene talente. Fond za nagrađivanje darovitih učenika koji na olimpijadama znanja predstavljaju našu državu u najboljem svjetlu i dalje ne postoji. Iako smo tu temu pokrenuli još ljetos, Ministarstvo nam na svaki kontinuirano upit uredno odgovora ‘radimo na tome’.
Međutim dok u svojoj zgradi koja nas košta milijun eura godišnje Jovanovićev kadar ‘radi na tome’ , olimpijci iz mnogih predmeta krpaju kraj s krajem da si osiguraju financijska sredstva za putovanje do odredišta gdje se odvijaju natjecanja.
Navedeni primjeri samo pokazuju kakvo raspoloženje vlada u našoj ‘Zemlji znanja’ i koliko se zapravo znanje ne vrednuje.
Od hvale nažalost još nitko nije uspio preživjeti, već su nužne konstruktivne promjene koja su usko povezane s učinkovitim raspoređivanjem financijskih sredstava.
Kava s mlijekom i jedan nepotizam za dobro jutro
Čim počnu razumijevati svijet oko sebe i razvijati kritičko mišljenje, učenicima se predstavlja slika društva u kojem će posao dobiti samo ako im roditelji imaju kombinaciju dobre veze i debljeg novčanika. Jer ovakav način (ne)funkcioniranja postoji na svim razinama u društvu, od pogodovanja kadrova u državnim institucijama do sređivanja posla susjedovoj kćeri u lokalnoj pekarnici.
Oni koji pak imaju izrazite ambicije i koji žele izvući najbolje iz obrazovnog sistema i to za sebe, često puta tu motivaciju usmjere prema inozemstvu i odlaze studirati na neko strano prestižno sveučilište.
To ne iznenađuje jer kad se zbroje sve poruke koje se šalju u društvo, mlada osoba može samo slegnuti ramenima i odustati od borbe za bolje, pravednije i tolerantnije društvo koje će vrednovati trud, talent i osobni uspjeh.
I nitko nema pravo upirati prstom u one koji imaju inozemne ambicije, jer im ovo društvo neće ponuditi ništa bolje.
