Rezultati istraživanja ‘Religija i ljudska prava’ koje je provelo Hrvatsko katoličko sveučilište su predstavljeni na konferenciji ‘Politička prava i religija’. Ako je suditi po brojkama, hrvatski su srednjoškolci religiozni, konzervativni, podupiru eutanaziju, a zabranili bi pobačaj.
Međunarodna znanstvena konferencija ‘Politička prava i religija’ održana je u suradnji Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Katoličkog teološkog fakulteta Sveučilišta u Würzburgu od 9. do 12. prosinca, a okupila je 31 znanstvenika iz Europe, Azije, SAD-a, Južne Amerike i Afrike, prenosi n1info.com.
Konferencijom u Zagrebu u srijedu su predstavljeni rezultati istraživanja provedenog u studenom i prosincu prošle godine. Pitanja koja je istraživanje trebalo provjeriti su vezana uz odnos religije i ljudskih prava, a istraživanje je provedeno na uzorku od 1.284 učenika srednjih škola u svim županijama.
Porast mladih koji idu na mise
Prema brojkama koje su rezultati provedenog istraživanja, hrvatski su srednjoškolci iznimno religiozni. Njih čak 85% se izjasnilo katolicima, a redovno se moli njih gotovo pola (45%). Na misu redovno odlazi 32% ispitanih, što je porast od rezultata koje imamo iz 2008. godine kada je taj broj varirao između 25 i 30%.
Upravo ti srednjoškolci koji redovno odlaze na Svetu misu su se u istraživanju pokazali kao konzervativcima u pogledu pitanja ljudskih prava. Tako su na ljestvici od jedan do pet najveću ocjenu dobila socioekonomska prava (4,33), a najmanje su bitna ona sudska prava s ocjenom 2,79. Na razmeđi su se našla građanska, politička prava i pravo na život s carskom ocjenom – trojkom.
Ne iznenađuje što su se osobe koje ne prakticiraju religiju u vidu odlaska na mise pokazali liberalnijima u svojim pogledima, time su zapravo samo potvrđeni stereotipi, ali činjenica da su mladima u Hrvatskoj kao najmanje bitna prava na šutnju, odvjetnika i obranu bi ipak trebala natjerati na razmišljanje.
Izuzev toga, jako je relativan i broj katolika koji se navodi. Tih 85% srednjoškolaca koji se deklariraju kao katolici vrlo lako mogu biti oni katolici ‘samo na papiru’, pogotovo ako se ta brojka usporedi s brojem njih koji odlaze na misu, a ta je brojka puno manja. Ostaje pitanje jesu li srednjoškolci katolici jer su ih roditelji krstili kada su bili mali i nisu se mogli deklarirati kao išta drugo, ili zbilja žive svoju vjeru.
‘Ne’ ubijanju fetusa, ‘da’ ubijanju iz milosti
Kada se promotre stavovi oko pobačaja i eutanazije, zbilja se čovjek zapita kakav to vjeronauk slušamo u klupama? Većina srednjoškolaca bi zabranila pobačaj (42%), jako malo njih nema stav o tom pitanju (19%), a 37,5% ih je protiv zabrane.
Po pitanju eutanazije su ipak malo liberalniji: 47% ih podupire eutanaziju, a samo 29% ih je za zabranu.
Pobačaj ili abortus je prekid trudnoće. Na pobačaj se odlučuju žene, ili često djevojke, koje su iz nekog razloga zaključile da dijete koje nose ne žele. Razlozi variraju od toga da je trudnoća rezultat silovanja, svjesnosti da ne mogu djetetu priuštiti kvalitetan život, do toga da su se tek zaposlile i po ugovoru ne smiju ostati trudne još dvije godine. Čak i kada je to razlog koji ćemo ocijeniti sebičnim, ta je žena dala prednost svome životu. I ako zabranimo pobačaje, to ne znači da će se oni prestati događati, ali će se događati ilegalno u nesterilnim i nesigurnim uvjetima. Ili ćemo ići u Sloveniju za to, kao što idemo zbog umjetne oplodnje.
Eutanazija jest čin namjernog prekidanja života bolesnika, popularno zvana ‘ubojstvo iz milosrđa’. Eutanazijom odlučujemo prekinuti život nekome tko je svoj život dobrim dijelom već proživio. Tu se radi najčešće o smrtnim bolestima, osobama koje su u dugim komama i ovise o aparatima.
Ako ćemo realno, radi se o dvije vrste ubojstva: ubojstvo nekoga tko još nije napunio pluća po prvi puta, ili nekoga za koga smo odlučili da je dovoljno živio. Prvim ubojstvom smo prednost dali nečijem tuđem životu i vjerojatno spasili dijete od toga da bude nevoljeno ili zapostavljeno. Drugim smo jednostavno nekog ubili. Ovih 85% mladih katolika koji su ponos i dika istraživanja pokazuju i da je prava religija ona licemjerna – cijenimo samo novi život, ne i svaki.
Komentar je stav autorice