Komentar: Kaptol slijep na pozitivne strane zdravstvenog odgoja
Hrvatska je još uvijek podijeljena oko toga na koji način djeca u školama trebaju učiti o spolnoj/rodnoj ravnopravnosti i odgovornom spolnom ponašanju. Crkva se izgurala u prvi plan te huška roditelje na ministra i sve one koji su za uvođenje zdravstvenog odgoja po postojećem kurikulumu, a MZOS čvrsto stoji pri svojoj odluci.
Četvrti modul zdravstvenog odgoja koji se odnosi na spolnu edukaciju podijelio je cijelu Hrvatsku na one koji su za ili protiv tog dijela Kurikuluma. Određeni pojmovi i teme o kojima se treba raspravljati od trećeg razreda osnovne do trećeg razreda srednje škole doveli su u sukob Crkvu i njene pripadnike s MZOS-om.
Kaptol ustraje u tome da je ministar Jovanović prekršio Kazneni zakon jer kroz zdravstveni odgoj djecu upoznaje s pornografijom, dok MZOS tvrdi kako će učenici kroz Kurikulum zdravstvenog odgoja razvijati zdravo i odgovorno seksualno ponašanje.
Problemi nastaju već oko petog razreda
Kurikulum zdravstvenog odgoja postaje problematičan već od sadržaja predviđenog za peti razred osnovne škole jer sadrži termine za koje crkveni poglavari smatraju kako im nije mjesto u obrazovnom sustavu.
U šestom razredu je predviđena rasprava o načinu na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost i to je ujedno jedini sadržaj koji je povezan s pornografijom. To ne znači kako ministar Jovanović djeci pornografiju predstavlja kao nešto poželjno, nego ih želi upoznati s negativnim stranama spolnosti. Ako je to kršenje Kaznenog zakona, onda je u neku ruku taj isti Zakon prekršen kad se uveo vjeronauk u obrazovni sustav.
Nitko nije pitao građane žele li da njihova djeca uče o katolicizmu u školama ili izvan njih, iako se na taj način diskriminiraju svi oni koji nisu dominantne vjeroispovijesti. Hrvatska je sekularna država, što znači da postoje određene stvari, poput obrazovanja, u koje se Crkva ne bi trebala miješati.
Crkva nagovara roditelje da ne dopuštaju svojoj djeci pohađanje satova na kojima će se učiti o spolnosti, ali zamislite situaciju i reakciju javnosti da MZOS šalje poruku kako se ne bi trebalo ići u crkvu. To su dvje nespojive institucije od kojih se svaka treba baviti svojim područjem djelovanja te druge pustiti da rade svoj posao najbolje što mogu.
Najbolje bi bilo ukinuti internet
Crkva je protiv kontracepcije, no kako onda gledati na problem što je sve više trudnih maloljetnica koje nisu spremne za roditeljsku ulogu? Četvrti modul se već u osmom razredu bavi rizicima preranog stupanja u seksualne odnose čim se želi ukazati na razloge zbog kojih učenici trebaju odgađati spolni odnos sve do onog trenutka kad su spremni nositi s mogućim posljedicama.
Ako je najbolji način da roditelji objasne svojoj djeci kako se koristi kontracepcija i koje spolne bolesti mogu dobiti ako se ne zaštite, zašto se boje da to isto potvrde ili na stručniji način pojasne nastavnici i profesori?
Umjetna oplodnja je također nešto što nije trebalo biti legalno, ako bi se pitalo crkvene poglavara, a svi koji ne mogu dobiti dijete na drugi način sigurno prvo pomisle na tu opciju. Iz toga proizlazi zaključak da je poželjno djeci objasni kako postoji drugi način na koji mogu dobiti potomstvo.
Koji će biti sljedeći korak? Ukinuti internet i računala u školama jer učenici i na taj način mogu doći do informacija koje se Crkvi ne sviđaju? Ako želimo da nas se shvati kao ozbiljnu državu, onda građani trebaju pristupiti ovom problemu na ozbiljan način, a ne Jovanovićev potez nazivati sotonističkim iako se nisu dovoljno informirali o samom spolnom obrazovanju.
Zanemarene su pozitivne strane
Nigdje u kurikulumu nije navedeno te sadržaj ni na koji način ne potiče djecu da kažu ‘ja sam muškarac s vaginom’, ali im pokušava objasniti kako postoje i takve osobe te da ih ne treba prebiti samo zato što su drugačiji od drugih.
Nitko nije bratio pažnju na sve pozitivno što će proizaći iz četvrtog modula zdravstvenog odgoja jer su se svi prepustili strahu i skepticizmu. Razumljivo je kako postoje roditelji koji ne žele da se njihovoj djeci pune glave o seksualnosti, no ti isti moraju biti svjesni kako će ta ista djeca u današnjem društvu sigurno doći do istih informacija samo na drugi i vjerojatno neispravniji način.
